I pad je rast

Nekada je i pad rast, ovo bi mogao biti moto gotovo svih političkih stranaka u BiH.

Tako smo nakon lokalnih izbora mogli čuti da su apsolutno svi pobjednici, da su zadovoljni i ushićeni, te da su konsolidirali svoje redove.

Iako su rezultati dostupni na stranici Centralne izborne komisije BiH, očito mnogi misle da su intelektualne sposobnosti njihovih birača ispod svih kapaciteta i da ne umiju to provjeriti.

Tako SDA slavi oduzimanje načelničkih pozicija u Tuzlanskom kantonu od SDP-a, a zanemaruje katastrofu u Kantonu Sarajevo i Srebrenici. SDP slavi Bugojno i Donji Vakuf, a šuti o Gradačcu i Gračanici.

NiP slavi Ilijaš, a prešućuje pad u vijećima u Kantonu Sarajevo. PDP slavi Banju Luku, a SDS Bijeljinu, no zanemaruju loše rezultate u ostatku RS. SNSD slavi marginalne općine, a zanemaruje da ne mogu uzeti dva najveća grada u RS.

I ne, nije to prvi put da se pokušavaju obmanuti birači kako su stranke napravile velike rezultate, to gledamo iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, a mnogi od tih su polako nestajali.

Kada laik sa strane pogleda konferencije za medije iz izborne noći, čini mu se da izbori funkcioniraju po principu “svaka igra, svaka dobiva“ ili da postoji neka druga računica, možda po onom principu Bakira Izetbegovića, koji je saopćio 2016. godine da je jedna općina važnija od drugih deset.

O tome šta ko misli o svojim biračima možda je najviše pokazala izjava predsjednice Asocijacije žena SDA Kenele Zuko tokom predizborne kampanje, kada je za glavno biračko tijelo SDA u Vogošći, ljude iz istočne Bosne, kazala da su prihvaćeni u tom kraju, da im se sve omogućilo, a da su se u Srebrenici i Bratuncu samo volovskim kolima vozili.

Kako političari cijene svoje birače, i ova niska izlaznost je zapravo velika.