Želite pročitati objavu ukratko?
AI sažetak
Dešavanja u Kantonalnoj bolnici Zenica (KBZ) posljednjih dana izazvala su veliko uznemirenje javnosti, posebno nakon što su se pojavile informacije o navodnom nasilju nad pacijentom na Odjelu psihijatrije, a potom i snimci koji su izazvali brojne reakcije građana.
Prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, pet zaposlenika Kantonalne bolnice Zenica uhapšeno je zbog sumnje da su počinili krivično djelo „Nasilničko ponašanje“ nad 24-godišnjim pacijentom. Sumnja se da je do incidenta došlo tokom prošle sedmice na Odjelu psihijatrije.
Uhapšeni su B. M. (1991.), H. V. (1992.), K. L. (2002.), S. S. (1989.) i M. D. (1990.), svi iz Zenice. Prema dostupnim informacijama, pacijent je zadobio lakše tjelesne povrede.
Ovaj slučaj izazvao je brojne reakcije i otvorio ozbiljna pitanja o odnosu prema pacijentima, posebno onima koji se nalaze u stanju zdravstvene i životne ranjivosti.
Danas, 13. novembra, oglasio se i menadžment Kantonalne bolnice Zenica, navodeći da su samoinicijativno obavijestili policijske i istražne organe te im predali sve raspoložive dokaze, uključujući snimke nadzornih kamera. Iz KBZ-a su poručili da imaju nultu toleranciju na nasilje, neprofesionalno ponašanje i narušavanje medicinske etike.
Dok javnost očekuje da nadležni organi do kraja rasvijetle sve okolnosti ovog slučaja i utvrde odgovornost, oglasila se i poznata Zeničanka Fahreta Bašić-Smriko, koja je odlučila podijeliti i svoje iskustvo iz Kantonalne bolnice Zenica.
U svojoj javnoj objavi na Facebok profilu istakla je da osuđuje svaki oblik nasilja i neprofesionalnog ponašanja, ali je istovremeno pozvala javnost da zbog postupaka pojedinaca ne zaboravi sve zdravstvene radnike koji svoj posao obavljaju časno, odgovorno i humano.
Njenu javnu objavu sa FaceBook-a prenosimo u cijelosti:
Gledam ove snimke s Odjela psihijatrije Kantonalne bolnice Zenica i, kao i većina vas, osjećam zgražavanje, tugu i bijes zbog onoga što vidim.
Ali želim nešto reći. Ne da bih bilo koga opravdavala, nego zato što smatram da je važno biti pravedan čak i onda kada smo s razlogom ogorčeni.
Ležala sam devet dana na Odjelu ginekologije. Bila sam na Hirurgiji zbog operacije žuči. Nakon saobraćajne nesreće prošla sam put od Urgentnog centra, preko Ortopedije, do stacionara.
Boravila sam na Ortopediji sa svojim djetetom kada je operisalo ruku.
Poslije je on opet ležao na dječijem odjelu.
Suprug je ležao na Odjelu za dijabetičare, a prošle godine imao je i operaciju kičme.
Dakle, nažalost, imala sam priliku upoznati našu bolnicu iz mnogo uglova. I kao pacijent, i kao majka, i kao supruga koja brine za svog muža.
I znate šta?
Na svim tim odjelima nisam doživjela ništa zbog čega bih danas mogla uprijeti prstom u nekoga i reći da se prema meni ili mojima ponio neljudski.
Naprotiv!
Upoznala sam divne doktore, medicinske sestre, tehničare, spremačice, servirke… Ljude koji su, uprkos teškim uslovima rada, umoru i svakodnevnom susretanju s tuđom boli, imali strpljenja, razumijevanja i empatije. Ljude koji svoj posao rade stručno, savjesno i, prije svega, ljudski.
Naravno da znam da u toj ustanovi ima i onih koji nikada nisu trebali dobiti priliku da rade s bolesnim i nemoćnim ljudima. Znam da ima bahatosti, nemara, neodgovornosti i ponašanja za koja ne postoji opravdanje.
I za takve ne tražim ni razumijevanje ni izgovore. Naprotiv, svako ko zloupotrijebi tuđu nemoć mora odgovarati.
Ali ne želim da zbog postupaka pojedinaca zaboravimo sve one ljude koji svakodnevno časno rade svoj posao.
Ne želim da se stvori slika kako su svi doktori bezdušni, sve medicinske sestre grube, svi tehničari nasilni i kako u našoj bolnici više nema čovjeka.
Ima ga. Itekako ga ima!
Ima ljudi koji će vas pokriti kada vam je hladno, pridržati kada ne možete ustati, ohrabriti kada vas je strah i uputiti lijepu riječ onda kada vam je potrebnija od lijeka.
Zato, dok s pravom osuđujemo one koji su pogazili i profesiju i ljudskost, nemojmo zaboraviti one koji tu istu profesiju svakodnevno čine časnom.
Jer nije pravedno da zbog nekoliko onih koji su zaboravili biti ljudi, prešutimo postojanje stotina onih koji to nikada nisu prestali biti.
Osuditi zlo jeste naša obaveza. Ali priznati dobro također je pitanje poštenja.
Fahreta Bašić-Smriko
