AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Visočanka Indira Ahmetspahić – Smajić jedna je od onih uvijek namsijanih, vedrih i sposobnih mladih žena.

Ona iza sebe ima vrlo tešku, ali i uspiješnu priču. Kao djevojci od 24 godine dijagnosticiran joj je rak limfnih žlijezda vrata. Bio je to šok za nju i njenu porodicu, oca i brata. Uslijedila je velika borba, trud, napor, zalaganje.

Nakon teške i mukotrpne borbe, tumor je nestao, a Indira se počela vraćati normanom životu. Njena priča posebno je emotivna, jer je u najtežem momentu uz nju bio njen momak Eldin koji je, i kada mu je saopštila vijesti, odlučio ostati s njom i boriti se.

Početkom septembra 2012. godine osjetila sam šum u lijevo uhu. Mislila sam da je obična upala. Propisali su mi da pijem antibiotike. Za nekoliko dana napipala sam čvoriće na vratu, skočile su mi limfne žlijezde na obe strane vrata koje su rasle kolika je dužina vrata. Žlijezde su bile tvrde i nepomične. Mjesec i po sam radila nalaze, dok jedna doktorica nije posumnjala na tumor. Urađena je biopsija koja je pokazala da se radi o raku na nosnom dijelu ždrijela, sa metastazama u limfnim žlijezdama – priča Indira.

U razgovoru za Preporod.info govorila je i o najtežim trenucima u životu, govoreći da joj je vjera u dragog Allaha dž.š. pomogla da se bori.

Nikada neću zaboraviti. Bila sam djevojka od 24 godine, u vezi od četiri mjeseca, kada mi je doktorica saopštila: “Nažalost, u pitanju je rak, pokušat ćemo sa terapijama, nećemo sada operisati. Zbog terapija opast će ti kosa, a postoji mogućnost i da nećeš imati djece.” U tom momentu sam se skamenila, a nakon par sekundi počela iz sveg glasa da vrištim. Odbijala sam dijagnozu. Koliko god da je bilo teško na kraju sam se morala s tim pomiriti – govori ona.

S puno emocija govori i o drugim životnim iskušenjima, te konstatuje da je “život ni kao dijete nije mazio”.

Odrasla sam samo sa babom i bratom. Babo se borio da nas školuje, radio je dva posla da bi ja i brat sve imali. On nam je bio i otac i majka i prijatelj. Završila sam jezičku gimnaziju, ali nisam dalje nastavila studirati. Zaposlila sam se u fabriku za proizvodnje keksa, gdje sam radila šest godina. Potom mi je saopštena dijagnoza koja mi je promijenila život – kaže ona.

Najteža godina za nju i njenu porodicu bila je 2013. Borba je trajala iz dana u dan, imala je 13 ciklusa kemoterapije, a išla je i na 41 zračenje. Dova Allahu dž.š, uprkos teškoj bolesti, uslišena joj je.

Tijelo mi je bilo u lošem stanju, ali sam se borila. Čak su se sakupljale pare za lijek “Erbitux” koji sam morala kupiti. Imala sam veliku podršku babe, prijatelja, rodbine i danas muža, mog tadašnjeg momka. Vjera mi je mnogo pomogla, dova Uzvišenom Allahu da mi podari još jednu priliku na dunjaluku, da me ozdravi i podari porodicu. Hvala Mu, uslišio mi je dovu, sada imam porodicu i normalan život – ističe Ahmetspahić – Smajić.

U životnoj borbi veliku pomoć je imala i od današnjeg supruga Eldina, koji je nije ostavio i na njen zahtijev i molbu da prekinu tadašnju vezu.

indira 1.jpg – Indira Ahmetspahić-Smajić pobijedila rak: Na dan vjenčanja stavila sam hidžab, zahvalna Allahu na još jednoj prilici da živim

Te iste 2013. godine, u vrijeme liječenja, na moj rođendan, moj Eldin me zaprosio. Pristala sam. Mada, mislila sam da će me ostaviti, jer me je vidio bez kose, čak i izobličenu od lijekova koji su me uništavali. Ali, hvala Allahu dž.š. godinu i po kasnije smo se vjenčali. Na dan vjenčanja sam se pokrila, stavila hidžab, zahvalna Allahu na još jednoj prilici za život, da On bude sa mnom zadovoljan. U aprilu 2016. godine rodila sam sina Ajnura, koji puni pet godina. Elhamdulillah, zdravo dijete, iako su mi sve vrijeme govorili da neću moći imati djece, jer su terapije bile jake. Ali, sva moć pripada Allahu dž.š. Danas sam, majka, domaćica, a hvala Allahu imam i posao – kaže na kraju razgovora Ahmetspahić-Smajić.