Ispovijest britanskog novinara: Meci su zasuli naš automobil, ranjen sam u leđa, samo čudom smo preživjeli

Reporterska ekipa “Sky Newsa” bila je izložena rafalnoj paljbi u blizini Kijeva. Tada je novinar Stjuart Ramsi (Stuart Ramsay) ranjen, a snimatelj Riči Mokler (Richie Mockler) preživio je samo zahvaljujući pancirki koju je nosio, jer su u njoj bila zabijena čak dva metka. Ekipa je na kraju evakuirana u Veliku Britaniju, a dramatični snimak napada na njihovo vozilo tokom novinarskog zadatka obišla je svijet.

Po povratku u Veliku Britaniju Ramsi opisao je dramatične trenutke koje su proživjeli. kazao je da se rat u Ukrajini mijenja iz sata u sat, a donedavno mirni predjeli postali su zone razaranja i napada.

Uništene i zatvorene ceste

U pisanom izvještaju o zasjedi, Ramsi je rekao da je njegova ekipa krenula prema gradu Buči, gdje su namjeravali saznati više o uništenju ruskog konvoja od ukrajinske vojske prethodnog dana. 

– Imali smo osobu od povjerenja u gradu koja nam je rekla da je situacija mirna te da će nam pokazati uništeni konvoj i ispričati što se dogodilo. No, čim smo napustili Kijev vidjeli smo brojne vojnike na cesti, kopali su rovove i namještali artiljeriju za obranu grada. Odmah nam je postalo jasno da put neće biti lagan – prisjetio se novinar koji se oporavlja od ranjavanja.

Kako je napisao za “Sky News”, morali su proći brojne kontrolne tačke gdje se nalaze “nervozni vojnici s kojima se mora nježno pregovarati”, a u pozadini su odjekivali zvuci pucnjave.

Iako je gradić udaljen 30 kilometara od Kijeva, njihovo putovanje trajalo je satima. Ceste su zatvorene ili uništene, pa su nerijetko morali mijenjati rutu.

– Na putu smo mogli vidjeti ruske helikoptere kako otvaraju vatru. Od mirne lokacije ovo se područje iznenada pretvorilo u ratište. Na posljednjoj kontrolnoj tački uperili su oružje u nas i rekli da ne bismo trebali dalje. Odlučili smo ih poslušati i vratiti se u Kijev. No, ceste po kojima smo se do malo prije kretali postale su prva linija. Ponovo smo morali promijeniti rutu pa smo krenuli prema zapadu, gdje smo sreli vojnike i policajce koje smo pitali jesu li ceste do Kijeva prohodne. Ljubazni policajac nam je pomogao, čak nam je kroz prozor dao sladolede – prisjeća se.

Nastavili su s putovanjem, cesta je bila prazna i puna ruševina, a vojnike nisu vidjeli. Odjednom se ispod automobila začula manja eksplozija, a ekipa je zastala.

– I tada se sve okrenulo naopačke. Prvi rafal pogodio je naš automobil. Snimatelj se sakrio na suvozačkom sjedalu. Onda je krenuo napad. Nismo to tada znali, ali su nam ukrajinske vlasti kasnije rekle da su nas napali proruski saboteri. Vidjelo se da je riječ o profesionalcima koji su znali šta rade, direktno su gađali naš automobil i nijednom nisu promašili. Meci su uništili automobil, razbili vjetrobransko staklo, zabijali se u sjedala…

Na vozačkom mjestu bio je producent Martin Volvs (Wolves) koji je uspio iskočiti iz vozila, a naš lokalni saradnik Andrij Litvinenko pobjegao je za njim. Nas dvojica ostali smo zarobljeni u automobilu s još jednom producenticom, Dominik Van Hirden (Dominique Van Heerden). Mislili smo da se radi o grešci i da ukrajinske snage pucaju na nas. Počeli smo vikati da smo novinari i da prestanu s napadom, ali oni su sve snažnije pucali na nas – ispričao je Ramsiemzi.Trenutak kada novinar trči izbjegavajući paljbu

Dominik je uspjela ispuzati iz vozila i pobjeći. Ramsi je bio ranjen, srećom lakše, ali kako kaže, ne sjeća se trenutka kada je uspio pobjeći.

– Pogođen sam u leđa. Povikao sam – ranjen sam! Ali, iznenadilo me da uopće nije bilo toliko bolno, kao da me neko uštipnuo. Bio je to čudan osjećaj, bio sam vrlo miran i uspio sam navući kacigu. Nevjerovatno, ali u tom trenutku sam bio toliko smiren da sam, pod paljbom, otvorio ladicu automobila i uzeo mobitel i novinarsku iskaznicu – prenosi on.

Snimatelj mu je ispričao da su tada uspjeli izaći iz automobila i potrčali prema obližnjem skladištu. Stjuart je u jednom trenutku posrnuo i pao, izvlačeći se iz vozila, a Riči je još bio zarobljen u automobilu izloženom paljbi.

– Činilo se kao vječnost. Vikali smo mu da izađe, ali svaki puta kada bi se pomaknuo paljba bi se nastavila. Uspio je, svih pet članova ekipe ostalo je živo, što nam je bilo posve nevjerovatno. Bili smo u šoku, čudo je da se iko od nas uspio izvući. Trčali smo koristeći zidove kao zaštitu. Primijetili smo skladište i jedan po jedan smo utrčali unutra. Bili smo sigurni da će nas napadači doći dokrajčiti. Vrata skladišta su se otvorila, a tri radnika pružila su nam sklonište. Panično smo pokušavali stupiti u kontakt s redakcijom kako bismo napravili plan evakuacije – govori Ramsiemzi.

Ovaj rat postaje sve gori

Kaže da su u tom trenutku bili svjesni da bi operacija spašavanja mogla trajati satima i biti vrlo zahtjevna jer se radi o izvlačenju usred bitke, a s ulice su se čuli zvukovi sve intenzivnije borbe. Tada je adrenalin popustio i svi su počeli osjećati posljedice šoka, umor i iscrpljenost.

– U jednom trenutku zaspao sam na kauču, a probudili su me svjetlo baterijske lampe i zvuk vojničkih čizama. Mislio sam, to je kraj. Ali, čuli smo najljepše riječi: “Ukrajinska policija. Pođite brzo s nama!”. Utrčali smo u policijsko vozilo, a policajac je utrčao kroz vrata skladišnog dvorišta. Spašeni smo, a dan kasnije uspjeli smo se dočepati centra Kijeva. Bili smo jako sretni, za razliku od hiljada Ukrajinaca koji svakodnevno umiru. Ovaj rat postaje sve gori – napisao je britanski novinar nakon što se vratiko iz ratne zone.