Portal 072info

Ispovijest čovjeka koji je bio klinički mrtav: Tamo nema ničega, sve je crno

Čovjek koji je dva puta klinički umro na po dva minuta, jednom u saobraćajnoj nesreći, a jednom od pretjerane doze lijekova, odgovarao je medijima o svom iskustvu.

Svijest je nešto što ni nauka ni filozofija ne može da definiše i potrebno je da ljudsko biće to doživi i iskusi, tačnije da neko bude klinički mrtav neko vrijeme da bi mogao svijetu da ispriča šta je zapravo vidio i osjetio.
O senzaciji smrti…

– Nisam imao pojma šta se dešava, sve je bilo crno… praznina. Opisao bih to kao kada drijemate bez sna, kada se probudite imate osjećaj da ste dugo spavali, a zapravo je prošlo samo 15 minuta.
– Jedini razlog što uopšte znam da sam bio mrtav jeste jer su ljekari bili obavezni da podijele tu informaciju sa mnom: “Bio si mrtav nekoliko minuta, samo da znaš”, rekli su mi doktori.
– Dakle, da mi ljekari nisu rekli šta se desilo, ja bih bio ubijeđen da sam samo uzeo tablete za spavanje.

Da li poslije smrti postoji samo praznina ili je jednostavno sjećanje prazno

– Nije to baš tako jednostavna praznina. Više kao spavanje bez sna, ne probudite se odjednom i osjetite kao da je vrijeme prosto skočilo unaprijed. Vi znate da ste spavali neko vrijeme. U isto vrijeme, ne možete jasno da se sjetite da ste išta iskusili.- Tako da je odgovor i da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je zapravo ništa.

O osjećanju umiranja

Prvi put je to bilo sekundu prije nesreće i jedina stvar u mom umu bila je: “Oh ne”

– Drugi put nisam imao pojma. Bio sam u užasnim bolovima i odjednom je sve prestalo, nije bilo ničega, nije bilo života. Onda sam se probudio i ponovo sam osjećao bol.

Da li su različiti uzroci smrti dali različita iskustva

– Oba iskustva su bila potpuno ista. Jedina razlika je u tome što se prije nesreće sjećam sekunde prije, dok sam drugi put bio u nevjerovatnim bolovima pa i nisam bio baš svjestan svog okruženja, ako razumijete šta hoću da kažem.

O drugim izvještajima ljudi o iskustvima poslije smrti…

– Mislim da su u drugim slučajevima njihovi umovi bili aktivni, a ono što su oni iskusili bila je samo jedna vrsta sna!

O reakciji da je umro

– Moja prva reakcija je bila: “Nevjerovatno, to je tako cool”. Sada mogu da kažem prijateljima da sam bio mrtav i vratio sam se u život, ali većinu stvari je govorio morfijum iz mene.

– Onda me je sustigla realnost i shvatio sam da sam zapravo sada mogao da budem mrtav, tek onda sam razumio koliko je ozbiljna situacija bila.
– Sada se sigurno manje plašim. Znam da je smrt ništa drugo do spavanje,kada umrete samo prestanete da postojite, nemate zbog čega da brinete.

O religiji i zagrobnom životu

– Oduvijek sam bio ateista, ali je postojao i dio mene koji se nadao da Bog postoji ili raj, ili nešto veće od nas. Mislim, ko od nas ne bi želio da stvarno tamo negdje postoji “Nebo”?

– I dalje sam ateista, ali sada znam da ne postoji takva stvar kao Bog ili raj, barem ne za mene, jer koji Bog bi dozvolio da porodica i osoba prožive ovakvu traumu.

– Vjerujem da je vaša vjera, vaša vjera. Jedino što možemo da podijelimo je naše iskustvo i pustimo ljude da sami stvore svoje mišljenje, svi moraju da prestanu da primoravaju druge da misle kao i oni.

O životu poslije smrti

– Sve što želim da postignem u životu jeste da se zezam i da usrećim druge ljude i učinim njihove živote sretnijim.
– Nikakvo lično dostignuće u životu mi neće značiti kada umrem. Mrtav sam, jedina stvar koja će živjeti jeste moj utjecaj na druge ljude koji su živi i nadam se da će taj utjecaj biti pozitivan!

Zaključak

–  Smrt je smrt. Kada jednom umrete, to je to, nema više, prenosi Kurir.

cazin.net

Podijelite članak