Ispovijesti mladih Rusa: Naša majka je Putinov fanatik

Kako mladi Rusi pokušavaju promijeniti mišljenje svojih roditelja koji opravdavaju rat u Ukrajini? Deutsche Welle donosi nekoliko porodičnih priča koje daju naslutiti da se u ruskim domovima vode žestoke diskusije o invaziji.

Prije nego što je Twitter blokiran u Rusiji, na toj društvenoj mreži bilo je diskusija o tome kako uvjeriti svoje roditelje da ne vjeruju ruskoj propagandi i, prije svega, kako ih odvratiti od toga da i dalje podržavaju rat u Ukrajini?

Mnogi Rusi su za rat, koji se u Rusiji ustvari ne mogu samo nazvati „specijalna operacija”. Po navodima VZIOM-a, državnog instituta za istraživanje javnog mnijenja, rat podržava oko 68 posto ruskih građana. U toj zemlji više je gotovo i nema kritičnih, neovisnih medija, a starija populacija „konzumira” gotovo isključivo državnu televiziju.

Cijeli niz mladih Rusa, čija su imena promijenjena, pričali su za DW o tome kakve su sve svađe imali sa svojim roditeljima jednim dijelom već i nakon aneksije Krima 2014., odnosno zbog sankcija koje su uslijedile nakon tog ruskog poteza. 

Zelene trake

Jelena (29), živi u Moskvi, razvija IT rješenja za nevladine organizacije. Protivi se ruskoj invaziji i učestvovala je na protestima.

– Ovo je sveobuhvatan rat i ja sam definitivno protiv njega. Prvi dan sam bila potpuno šokirana, plakala sam dok sam čitala vijesti. Sramim se, tužna sam i osjećam se odgovornom za to da bolest naše zemlje u obliku predsjednika ne pogađa samo nas, već i ljude u drugim zemljama. Nikada nisam dala svoj glas ovoj vladi, učestvovala sam na svim protestima.

I sad sam opet bila na protestima, potpisala sam sve što se može potpisati protiv rata. Diskutujem s ljudima o tome što mogu učiniti, kako mogu utjecati na ovu situaciju. Nedavno sam sa mojim prijateljima otišla do jedne stanice podzemne željeznice i tamo smo dijelili zelene trake kao simbol mira. Reakcije su bile različite. Jedan stariji muškarac nam se približio sa suzama u očima, zamolio nas je za još jednu traku za njegovu ženu. Bila je tamo i jedna starija žena, ona se derala na ulici, govorila je da smo mi fašisti i da nas treba ubiti.

I moji roditelji žive u Moskvi. Moj otac ima 59 godina, radi u jednom preduzeću koje se bavi transportom novca. Moja majka ima 63 godine i penzionerka je. Prije je pisala scenarije za dječje emisije. Kada je sve ovo počelo u Ukrajini, mi smo se posvađali. Vjerujem u sve ono što vide roditelji na televiziji. U jutarnjim satima 26. februara nazvao me moj brat, on dijeli moje mišljenje. Predložila sam mu da svi zajedno sjedimo i da pričamo. I ostvarili smo polovičnu pobjedu – reka je Jelena.

Otac je na našoj strani

Kazala je kako su oca uspjeli uvjeriti u spoznaju da je sve to što se dešava strašno. 

– On je u međuvremenu uključio svoje kritičko razmišljanje. Već i ranije je shvatio da to nije sve baš onako kako se kaže na TV-u. Ali ove nove spoznaje su bile katastrofalne za njega. Doživio je napad, ostao je bez daha. Njegova kompletna slika o Rusiji, o njegovom narodu se srušila poput kule od karata.

Naša je majka nakon odlaska u mirovinu neprestano gledala TV i tako je postala Putinov fanatik. Pokušali smo je uvjeriti da čita i neke alternativne izvore, ali ona za to ne želi ni čuti. Čim joj kažete da bi njezina ideologija mogla biti pogrešna, onda je bijesna i agresivna, baš kao i ona stara žena na ulici koja nas je nazvala fašistima. Kada smo čuli da je Kadirov svoje trupe poslao u Ukrajinu, ona je od veselja skoro počela pljeskati. 

Nisam više u kontaktu s majkom, možda ću jednoga dana pričati o svemu tome, jednoga dana kada shvati sve posljedice i kada se raspadne njezin ružičasti svijet. Ali naš otac je na našoj strani. On je uvijek bio protiv toga da ide na prosvjede, bilo ga je strah za mene. Nakon svih naših razgovora, rekao mi je nešto što me je začudilo. Rekao je da će ići sa mnom kad budem opet išla na neki protest – kazala je Jelena.

Rat neprihvatljiv

Anton (24) je dizajner koji živi u moskovskoj regiji i mišljenja je da je ovaj rat neprihvatljiv, a želi uvjeriti i svoju majku.

– Poznajem Ukrajince od malih nogu, među nama je sve oduvijek bilo u redu. Tog jutra, 24.2., kada je počeo rat, spakirao sam ruksak za slučaj nužde, da budem spreman za skrivanje u šumi. Moja majka me je odmah pitala gdje to idem. Rekla je da podržava rat u Ukrajini, da je Rusija već 2014. trebalo bi da potpuno osvoji Ukrajinu, da Putin radi sve ispravno. Bio sam iznenađen. Moja majka ima 52 godine i vjeruje u sve čudne stvari, poput rune, tarota, zavjera. Kad priča o politici samo ponavlja propagandne parole. Nisam očekivao da će opravdati ubijanje ljudi u susjednoj zemlji. Važno mi je da je uvjerim u to da se ubijanje ljudi nikako i ničim ne može opravdati.

Ja sam mišljenja da je ovaj rat neprihvatljiv. Služio sam u vojsci i već tada mi je postalo jasno da u našoj zemlji nešto ide po krivu. Nismo smjeli fotografirati pokvarenu vojnu opremu, časnici su krali benzin. Kada sam se vratio kući iz vojske, počeo sam odlaziti na prosvjedne akcije. Rat je proizvod tog sistema.

Zato pokušavam uvjeriti moju majku da nije normalno ono što se događa u Rusiji. Drugi dan rata (25.2.) razgovarali smo o svemu, nije bilo svađe ni napada bijesa. Ja sam sve to logički povezao, predstavio sam joj argumente, ponudio joj da pročita Orwella. A sljedeći dan opet smo pričali na miru. Ali ne vjerujem da je mogu razuvjeriti. U njenoj glavi se sve pomiješalo, pokušat ću svejedno. Na primjer, bilo smo jedinstveni u ocjeni da nam se oboma sviđa Boris Nemcov, ruski političar, kritičar Kremlja, ubijen u centru Moskve 2015. – rekao je Anton.