Portal 072info

Istina se ne boji istrage: Kako detektovati laž u svakodnevnom životu

Sarajevo će sredinom maja ugostiti osnivače Instituta za bihejvioralnu forenziku Srbije, mr.sci Borisa Đurovića, kriminalističkog psihologa i višegodišnjeg poligrafskog ispitivača MUP-a Srbije i Mirka Zorića, mr. ljudskih resursa i praktičara Transakcione analize, piše bh. novinska agencija Patria.

Iskusni poligrafski ispitivač Boris Đurović će po prvi put bh. auditoriju predstaviti svoj autorski trening „Psihologija laganja“ na kome će učesnici naučiti vještine koje će im pomoći da uspješno detektuju laž i obmanu u svakodnevnom životu. Trening program je zasnovan na najboljim iskustvima iz prakse, najsavremenijim naučnim dostignućima i samostalnim autorovim istraživanjima sprovedenim na Univerzitetima u Novom Sadu i Beogradu. Trening je plod njegovog višegodišnjeg iskustva u poligrafskom radu u MUP-u Republike Srbije sa preko 2.000 poligrafskih ispitivanja i 200 dobijenih priznanja za različita krivična djela.

Boris i Mirko već godinama educiraju polaznike treninga koji dolaze iz velikog strukovnog i akademskog varijeteta  – menadžeri, studenti, psiholozi, psihijatri i osobe iz raznih drugih struka. Svi podjednako žele da unaprijede svoje vještine otkrivanja laganja. Znanja i alati prezentovani na treningu su tako adaptirani da se mogu lako primijeniti u svakodnevnom životu i u poslovnom kontekstu.

Neverbalno ponašanje

Istina nije uvijek prijatna i utoliko može da povrijedi, naročito ako nas laže neko blizak s kim smo emocionalno povezani, ili poslovni partner sa kojim imamo poslovni dogovor.

Uzimajući u obzir rizik neprijatnosti koji nosi detekcija laži, pitali smo Borisa i Mirka zašto ljudi žele da nauče prepoznati laž.

– Nekoliko novijih istraživanja pokazalo je da od 75% do 82% laži prođe neopaženo i da gotovo svaka rečenica koju vam druga osoba saopšti ima najmanje jednu neotkrivenu neverbalnu poruku. U današnjem brzom, aktivnom životu, da li postoji neko ko ne bi želeo da prepozna sve dostupne, iskrene poruke – kažu naši sagovornici.

Paul Ekman, američki psiholog svjetskog glasa, začetnik je studije emocija i njihovog odnosa spram facijalne ekspresije. Ekman je dizajnirao tzv. atlas emocija koji sadrži više od 10.000 facijalnih izraza, te zahvaljujući svojim istraživačkim postignućima, zasluženo stekao naziv „najboljeg detektora laži u ljudskom obliku“. Na rezultate Ekmanovog višedecenijskog istraživanja oslanjaju se sve kredibilne škole koje se bave analizom neverbalnog ponašanja, uključujući Institut za bihejvioralnu forenziku. To je bio razlog da pitamo naše sagovornike kako je neverbalno ponašanje postalo osnova uspješne detekcije laži?

– U toku svakog razgovora sagovornik, pored reči, sa nama komunicira kroz veliki broj kanala: jačina, visina i brzina govora, facijalna ekspresija, gestovi rukama, položaj tela, proksemija, usmerenost pogleda, psiho-fiziološke promene i mnogi drugi. Svi ovi izvori vam kroz samo nekoliko minuta mogu saopštiti veliki broj pouzdanih informacija o osobi koja je pred vama, naravno, ukoliko ih tumačite pravilno. Iskrena osoba će saopštavati istu ili sličnu poruku kroz sve prethodno navedene signale dok će prilikom laganja biti prisutna razlika između onoga što neko govori i onoga što se krije na neverbalnoj strani komunikacije. Naravno, ovde govorimo na izuzetno pojednostavljen način o celokupnoj temi kako bismo objasnili osnovnu ideju, otkriva Mirko.

Digitalni mediji i društvene mreže su preplavljeni „uputama za instant detekciju laži“ na osnovu neverbalne komunikacije, npr. ako osoba češka bradu ili pokriva usta dok priča, onda je sigurno da laže i slični primjeri. Naše sagovornike smo pitali da li su ovakvi sadržaji vrijedni čitanja i da li su utemeljeni na naučnim saznanjima? Stavljeno u praktični kontekst, da li je moguće otkriti laž na osnovu samo jednog neusklađenog pokreta?

– Odmah je važno da skrenemo pažnju da ne postoji pokret, izraz lica ili bilo koji drugi neverbalni signal koji će nam uvek sa sigurnošću reći da osoba laže. Prekrštene ruke, češkanje nosa ili uveta i skretanje pogleda jesu primeri najčešćih signala koji se lako dovode u direktnu vezu sa laganjem jer se vrlo često javljaju kod osobe koja laže. Ipak, ovo nikako ne znači da samo njihovo prisustvo znači da osoba laže. Kod samo jednog gesta npr. „dodirivanje lica“ možemo razlikovati mesto, intenzitet, vreme javljanja, prostor koji zauzima, broj dodira, sinhronizovanost sa drugim signalima i verbalnom izjavom i dr. Svaki od navedenih detalja može značajno da promeni značenje celokupne poruke, tvrdi Mirko.

Nisam ti slagao, samo ti nisam rekao

I dok u svakodnevnom životu i komunikaciji većina ljudi koji se ne bave istraživanjem laži, sve stavljaju u kategoriju laganja, stručnjaci koji se bave ovim aspektom komunikacije razlikuju pojmove kao što su obmana, prećutkivanje i laganje. Tako obmana može biti svjesna i nesvjesna (Milivojević, 2007). Svjesna obmana koja se po Milivojeviću dijeli na prećutkivanje i laganje, u suštini predstavlja namjerno i svjesno iskrivljavanje stvarnosti koje za cilj ima da da se druga osoba navede na pogrešno zaključivanje o stvarnosti. Istovremeno, drži Milivojević, nesvjesna obmana ne sadrži namjeru da drugi bude obmanut, nego se dešava kada neko prenosi netačnu informaciju za koju je uvjeren da je tačna.

Zbog očiglednih pojmovnih razlika, Borisa smo pitali da li je prećutkivanje oblik laži?

– Prećutkivanje nije laž, ali jeste jedan od oblika obmane, odnosno prevare, kojom se ljudi služe kada nisu u stanju da podnesu psihološki pritisak koji sa sobom nosi laganje. Odnosno, jednostavno rečeno, lakše im je da prećute nego da nas lažu direktno, tvrdi Boris.

50 nijansi laži

U svojoj knjizi Psihologija laganja, 50 nijansi laži (2013), Boris Đurović se, između ostalog, bavi validnošću poligrafskog isitivanja, analizira mogućnosti laganja na poligrafu, ali istovremeno nudi smjernice za prevazilaženje ovog problema. Borisa smo pitali da li misli da mu se može slagati izvan konteksta poligrafskog ispitivanja.

– Ponekad dozvolimo drugima da nas slažu kada nemamo vremena da se udubimo u samu problematiku ili kada nam odgovara da naši sagovornici misle da su nas obmanuli, za Patriu otkriva Boris Đurović, kriminalistički psiholog i poligrafski ispitivač.

Trening u Sarajevu

Već smo zaintrigirani jer, ko ne bi želio da sazna da li ga lažu ako osjeća da je u stanju da podnese istinu. Boris i Mirko tvrde da njihov trening nije puka prezentacija koju odslušate i idete kući.

– U okviru naše interaktivne aktivnosti nalaze se radionice, vežbe, analize primera iz prakse, analize same komunikacije u toku treninga. Polaznici imaju priliku da postave pitanja i prilagode sve alate individualnim potrebama. Posle treninga prosleđujemo materijal za vežbu, savete za dalju literaturu i ostajemo na raspolaganju svim učesnicima preko naše online podrške gde dalje izlazimo u susret svim dodatnim pitanjima. Za detaljnu informaciju posetite nawww.psihologijalaganja.rs

Podijelite članak