Istinski dragulj naše zemlje, “raj za ptice” u krošnjama Crne johe, Velika Aleja, Stojčevac i Rimski most koji nisu sagradili Rimljani: Ovo je priča o Vrelu Bosne…

Šta vam je prva asocijacija kada pomislite na Vrelo Bosne? Izletište, šetnice, labudovi, jezera, zelenilo,…?! Takvog ga poznajemo od davnina i tako je očuvano i unapređeno zahvaljujući KJU za zaštićena prirodna područja koja kao Upravitelj ulaže maksimalne napore kako bi edukovala posjetitelje, zaštitila prirodna bogatstva spomenika prirode Vrelo Bosne, a u isto vrijeme obogatila ponudu za sve turiste.

Istinski dragulj grada Sarajeva dobio je i pravnu zaštitu 2006. godine kada ga je Skupština Kantona Sarajevo proglasila spomenikom prirode, po IUSN-u treća kategorija zaštite. Vrelo Bosne obiluje vodenim resursima, pa je po tome i dobilo ime, a administrativno pripada općini Ilidža.

Naša sagovornica iz KJU za zaštićena prirodna područja, Denisa Dedić koja je magistar ekologije i stručni saradnik za biodiverzitet i održivi razvoj pri ovoj Ustanovi pojasnila nam je kako je ovo područje zaštićeno i zbog čega.

– Dvije su zone zaštite na površini od ukupno 631 hektar. Zonacija prostora izvršena je u skladu sa potrebama za upravljanjem i sa prirodnim, hidrološkim i drugim vrijednostima prostora. Prostor najvećih prirodnih vrijednosti, koji zahtjeva najmanje upravljačke intervencije, je prostor nukleusa gdje se nalazi i sam izvor Bosne. Posebnim ga čini hidrološka vrijednost izvora rijeke Bosne, vrela Borin i Stojčevac, te uređeni parkovski prostori, kulturno-historijsko naslijeđe kao i bogatstvo flore i faune.

O flori i fauni kopnenog, ali i vodenog staništa ovog područja moglo bi se neiscrpno govoriti, a o njenom značaju i bogatstvu u nedogled. Iako su labudovi najčešća asocijacija na Vrelo Bosne, ovdje obitava čak 112 različitih vrsta ptica, a područje se često naziva i “raj za ptice”.

– Prema posljednjim monitorinzima evidentirano je 357 različitih vrsta vaskularnih biljaka, mnogobrojne su vrste zoobentosa i fitobentosa koje se nalaze unutar vodotoka. Diverzitet faune na zavidnom je nivou, samo područje je tako pozicionirano da vrste moraju biti rijetke i isključivo i usko vezane za ovaj prostor. Na prostoru zaštićenog područja Vrelo Bosne imamo dva stenoendema, odnosno dvije vrste riječnog račića koji se nalaze samo na izvoru rijeke Bosne i vrelu Stojčevac. Isključivo su vezani za ovaj prostor i nema ih nigdje drugdje, naglašava Denisa i dodaje: “Labudovi svakako jesu glavno obilježje ovog prostora, on se nalazi i na logotipu ovog područja. Vrlo su teritorijalni i svake godine radimo njihov monitoring.”

Kada je riječ o ekosistemima šuma, stabla Crne johe najčešća su staništa za ptice ovog područja, a tu su i druge skupine organizama, sisara, vodozemaca i gmizavaca našle svoje domove.

– Šume Crne johe nalaze se na Aneksu I direktive o zaštiti staništa, indikator su upravljanja ovim područjem, jer dok su god šume Crne johe u dobrom stanju, možemo slobodno reći da kvalitetno upravljamo ovim područjem. 25 vrsta vodozemaca i gmizavaca se nalazi na ovom području i prema posljednjem monitoringu koji je rađen, evidentirano je 11 vrsta vodozemaca i 14 vrsta gmizavaca od kojih su svi na nekoj od lista ugroženosti. Pokušavamo očuvati njihova staništa, jer upravo zbog fragmentacije staništa oni postaju ugroženi, kaže nam naša sagovornica iz KJU za zaštićena prirodna područja.

Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti ovog zaštićenog područja su neodvojivo povezane, a o tome svjedoče historijske činjenice u kojima se ovo područje spominje i prije doba Rimljana. Njegov značaj je rastao vijekovima, a obrise današnjeg izgleda poprima od austrougarskog perioda. U doba austrougarske monarhije započinje formiranje posebnih oblika urbanih zelenila, a među njima su aleje imale posebno mjesto. U tom periodu nastaje i Velika aleja.

– Duga je 3,5 kilometra i spaja banjsko lječilište s izvorom rijeke Bosne. Dvodrvoredna aleja sađena je od 1888. godine kada su posađena stabla javorolisnog Platana do 1892. godine kada su sađena stabla kestena. Drveće je sađeno vrlo gusto, pa je rezultat toga Aleja kakvu danas poznajemo, isprepletenih krošnji kreira pravi zeleni tunel. Aleja ima posebna obilježja kada je u pitanju rekreacija, šetnja, vožnja fijakerom. Prema analizi stanja stabala u Velikoj aleji imamo 1.326 stabala, od kojih je 526 stabala javorolisnog Platana i 730 stabala kestena. Pored Velike aleje nedaleko odavde nalazi se lokalitet Vrutci gdje se nalazi nekropola stećaka koji su ostaci crkve iz predromantičnog perioda koja je izgrađena u 9. ili 10. stoljeću i posvećena je Stjepanu Prvomučeniku. Crkva je srušena u 14. stoljeću, ali oko nje postoji 80 nadgrobnih spomenika, odnosno stećaka, pojašnjava nam Dedićeva.

Područje Vrela Bosne opremljeno je parkovskim mobilijarom za boravak u prirodi, te brojnim pratećim sadržajem za zabavu. Ima lijepo uređene šetnice koje omogućavaju pristup jezerima. Osim toga, vrijedno pažnje i svake pohvale je uređenje Stojčevca koji je dio spomenika prirode Vrelo Bosne, nalazi se u drugoj zoni zaštite i zbog svojih prirodnih karakteristika je zaštićen.

– U Stojčevac je u proteklom periodu uloženo mnogo truda da bi se doveo u stanje kakvo je imao prije. Urađen je projekat zaštite i obnove pristupnih puteva koji vode do Stojčevca. Prije svega bilo je potrebno izvršiti projekat ambijentalnog uređenja kako bi se Stojčevac pojavio u novom ruhu, a da podsjeća na nekadašnji Stojčevac. Taj projekat definisao je prije svega izgled mobilijara koji je obnovljen, a sve je postavljeno na način da se ne remete prirodni procesi. Urađena je ograda oko Stojčevačkog jezera koje je poseban prirodni fenomen, iako jezero ima prirodnu ogradu koju okružuju stabla Crne johe, ali da bi se spriječila eventualna nesreća urađena je ograda od drveta, ističe Dedićeva.

Na Stojčevcu su obnovljene i staze za šetnju, koje su napravljene tako da se ne remete prirodna staništa ni biljnog ni životinjskog svijeta, a da posjetioci mogu obići cijeli prostor. Podršku uređenja Stojčevca pružila je lokalna zajednica, odnosno općina Ilidža, Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, te  Ministarstvo privrede, a projekat asfaltiranja urađen je u koordinaciji sa direkcijom za ceste. Na prostoru cijelog područja još uvijek predstoji ulaganje i obnova. U planu je između ostalog i obnova toaleta koja će riješiti dugogodišnji problem spomenika prirode Vrelo Bosne.

Kao što je Kozija ćuprija, u simboličkom smislu, istočna kapija grada Sarajeva, Rimski most je njegova zapadna kapija. Iako nosi naziv Rimski most, njega nisu sagradili Rimljani, a dio je bogatog kulturno-historijskog naslijeđa ovog zaštićenog područja.

-Vrlo specifičan naziv za most koji nije sagrađen u doba Rimljana. Tačan datum njegove izgradnje nije poznat, ali prema nekim spisima navodi se da je izgrađen 1530. godine, taj podatak govori da je izgrađen u doba Osmanskog Carstva, a nalog za njegovu gradnju dao je Rustem Paša Opuković. Kamen koji je korišten za gradnju mosta potiče od ostataka naselja Aqua Sulfare, gdje su Rimljani živjeli i stvorili koloniju nakon osvajanja Ilirikuma i otuda naziv Rimski most. Tipičan je predstavnik otomanske arhitekture sa sedam lukova od kojih je srednji luk najveći. Možemo reći da je ovaj most jedan od najljepših i najočuvanijih u gradu Sarajevu, sačuvan je kroz sve protekle ratove, obnovljen je i zabranjen za saobraćanje vozila.

Očuvati zaštićeno prirodno područje sa turističkim potencijalom kakvo je Vrelo Bosne pravi je izazov, budući da je ovo područje posjećeno i tokom zimskog perioda. Pritisak turista na zaštićeno područje sa sobom nosi rizik, ali zahvaljujući posvećenosti i svakodnevnom angažmanu ova Ustanova uspješno odolijeva svakom pritisku.

– Kao Upravitelji trudimo se izraditi planske i strateške dokumente  kojima će se definisati pravila ponašanja u cijelom zaštićenom području, a naročito u nukleusu gdje imamo i najveći broj posjetitelja. Samo proglašenje područja zaštićenim je veliki korak ka uspješnom očuvanju. Kao i na svim drugim područjima zabranjena je upotreba otvorenog plamena, postavlja se mobilijar među koji spadaju i kante za otpatke koje su posebno dizajnirane zbog životinja koje se nalaze na ovom području. Tu su naši uposlenici, prije svega nadzornici prirode koji svojim primjerom pokazuju kako se ponašati u zaštićenom području.  Radnici su tu da upozore posjetioce i edukuju, a osim toga postavljene su table i piktogrami sa detaljnim informacijama o onome što je dozvoljeno i što nije dozvoljeno u području.

Sve ovo je doprinijelo tome da je ova turistička sezona na području Vrela Bosne zabilježila do današnjeg dana 260.000 turista, a kada se brojke uporede sa rekordnom sezonom 2019. godine, taj broj je već premašen. Iz KJU za zaštićena prirodna područja ne kriju zadovoljstvo što područje posjećuju najmlađi naraštaji i školarci, jer kako ističe Denisa zadovoljstvo je vidjeti ih kako u prirodi uče o prirodi!

Oslobođenje