Istražujemo: Zašto nema sluha za nauku u BiH

Centar za humanu i molekularnu genetiku Biloškog fakulteta u Beogradu je pred zatvaranjem zbog milionskih potraživanja u ovoj ustanovi. Istraživali smo kako je ova oblast regulisana u BiH i kako funkcionišu laboratorije koje se bave genetičkim istraživanjem i DNK analizom.

Dobar genetički kadar. Prošli svjetske škole. Među prvima radili forenzičke analize posmrtnih ostataka iz BiH. I pored ovoga, naša vlast nema sluha da aktivno unaprijeđuje ovu oblast. Genetičari kažu, početkom 21. vijeka bilo je više novca za nauku nego što je to sada.

“Praktično se to svede na nastojanje institucija, evo ja navodim Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, koji kao takav nastoji sam da nađe dodatne mogućnosti”, otkriva Anja Haverić, predsjednica UO Udruženja genetičara BiH.

Kada jedna ovakva institucija dobije grant od 50.000 KM, to smatraju uspjehom, iako su istraživanja na polju genetičkog istraživanja mnogo skuplja.

Zakonska regulativa kada je u pitanju DNK analiza i genetička istraživanja u BiH ne postoji. Sve se svodi na apliciranje za određene projekte kako bi Institut poput ovog došli do određenih finansijskih sredstava i time započeli svoj rad. Međutim, na dugoročnom planu, to nije dobro.

Akademska zajednica naučna istraživanja je prepoznala kapitalnim, ali država nije.

“Mene je pomalo sramota kao Bosanca i Hercegovca da kažem da naša država ništa nije ulagala u taj proces. Mislim da znanje, genetiku i bilo koju naučnu disciplinu prvenstveno posmatramo sa nivoa budžeta kao potrošnju, a ne kao ulaganje, jer nemamo tu tradiciju da koristimo naše znanje”, tvrdi Damir Marjanović, FPN Sarajevo.

Prosjek ulaganja u naučno-istraživački rad u odnosu na bruto domaći proizvod u EU je preko 2 posto, a najbolje stoje zemlje Skandinavije koje u ovu oblast ulažu preko 3 posto, te Njemačka oko 2,85 posto. Slično je i u Sloveniji, dok u ostalim zemlja bivše Jugoslavije, na naučno-straživački rad se ne izdvaja mnogo, ali opet mnogo više u odnosu na nas. Mi izdvajamo 0,1 posto u odnosu na BDP.

“Da se više ulaže, da imamo kapitalna ulaganja u kapitalne investicije, kako bismo mogli pratiti svjetske trendove i da ne zaostajemo, s obzirom da genetičke analize spadaju u red skupljih”, ističe Sanin Haverić, doktor bioloških nauka.

Osim institucija, poput sudstva, koje imaju predviđene budžete za DNK analizu, drugi moraju sopstvenim sredstvima da plaćaju usluge, a laboratorije imaju velike troškove za analize. Kvalitetna zakonska regulativa i finansiranje preko fondova osiguranja, bi omogućila nesmetano korištenje usluga genetičke laboratorije, po uzoru na evropske standarde.

“Laboratorije u BiH mogu drastično da smanje troškove same dijagnostike, odnosno da pomognu i da svakako povećaju efikasnosti zdravstvenih institucija u donošenju brze i adekvatne dijagnoze koja će skratiti ili pojeftiniti sam period liječenja”, smatra Lejla Poljskić, voditelj Laboratorije za humanu genetiku.

Novac je uvijek najvažniji, pa i u naučnom radu. Genetičari u BiH ga trebaju, ne za sebe, već za bolje sutra građana ove zemlje.

N1