Italijanski kapital u BiH donosi radna mjesta, ali i važna politička pitanja

Italijanska podrška BiH na putu prema članstvu u EU je neupitna, ali se znatan kapital te države nalazi u RS-u čija vlast već godinama blokira evropske integracije

Predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović sastala se jula 2013. sa Raimondom de Cardonom, ambasadorom Republike Italije u BiH. Zahvalila mu je na dobroj privrednoj i kulturnoj saradnji između regija u njegovoj državi i entiteta kojeg predstavlja.

Bosna i Hercegovina jedna je od najsiromašnijih država Evrope. Svaka saradnja koja će dovesti do ekonomskog jačanja države više je nego dobrodošla.

Italijanski ambasador Nicola Minasi bio je 2019. banjolučki gost Željki Cvijanović, tada već entitetskoj predsjednici. Istaknuto je da su “ekonomski odnosi Italije i Republike Srpske na visokom nivou”. U narednom će se razdoblju više raditi na saradnji u svim oblastima. Posebno u privredi, energetici i turizmu. Cvijanovićeva je naglasila da je promet između Italije i Republike Srpske u 2018. iznosio blizu 700 miliona dolara.

Brojna ulaganja

Koliko će neka općina biti zainteresovana za inostrana ulaganja, ne zavisi nužno od nje. Sa predsjednikom Vlade RS-a Radovanom Viškovićem na čelu, a u posjeti regiji Friuli-Venezia Giulia, 2023. bili su gradonačelnici Miroslav Bojić iz Laktaša i Zoran Adžić iz Gradiške. Ali i entitetski ministar privrede i preduzetništva Vojin Mitrović. Članovi su to vladajućeg SNSD-a.

“Lokalne političke strukture mogu učestvovati, pomoći ili odmoći stranim kompanijama, olakšati ili otežati pristup i poslovanje, sugerisati neka rješenja u odnosu na specifičnost ambijenta poslovanja, ali konačne odluke su na stranim kompanijama”, kaže Azra Hadžiahmetović, profesorica emerita Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ističući da nijedna ozbiljna kompanija neće zalutati bez elementarnih informacija o društveno-političkoj situaciji u zemlji u koju dolazi. To je sastavni dio vezan za procjenu rizika ulaganja kapitala.

Prvi dobavljač i drugi trgovinski partner Bosne i Hercegovine je Italija. Također, 2023. bio je to drugi po veličini strani investitor u RS-u. U 2025. vanjskotrgovinska razmjena između RS-a i Italije iznosila je 1,60 milijardi KM. Izvoz iz manjeg bosanskog entiteta u članicu Evropske unije dostigao je 525 miliona KM. Republika Srpska joj je peti partner po izvozu. Odmah iza Hrvatske, Slovenije, Srbije i Njemačke.

Strani ulagači nerijetko odlaze tamo gdje im se nudi povoljnije okruženje. Interes se primarno ogleda u profitu. Zbog toga se rade “istraživanja tržišta, političkog i regulatornog rizika, konkurencije i lokalnog okruženja”, iskrena je ekonomska analitičarka Svetlana Cenić na pitanje da li strane kompanije prilikom dolaska u neki grad imaju svijest o društveno-političkoj situaciji u tom mjestu. “Problem nastaje kada se istraživanje završi na pitanju koliko možemo zaraditi, dok se pitanje kakav trag ostavljamo proglasi nečim što će rešiti PR služba.”

Italijani upošljavaju više od 13.000 radnika u Bosni i Hercegovini. U metaloprerađivačkom, tekstilnom, hemijskom, drvnom, obućarskom, bankarskom sektoru, kućanskoj i građevinskoj industriji, te proizvodnji namještaja.

“Italijanske banke u Bosni i Hercegovini pokrivaju trećinu bh. bankarskog tržišta”, kazao je ambasador Nicola Minasi 2018. godine.

U Bosanskoj Krupi je firma za metalnu industriju Bosancar. Tvornica obuće Sportek u Kotor-Varoši ima oko 2.000 radnika. Započeli su 2005. i jedna su od najprepoznatljivih preduzeća tog područja. U Laktašima i Gradiškoj su PMP Drive Systems i PMP Jelšingrad-FMG. U Gradiškoj se također nalazi i Lattonedil BiH, specijalizirana za proizvodnju krovnih i zidnih termoizolacijskih sendvič-panela.

Ella Textile je u Gradišci. Za prijedorski Bytres rade 544 osobe. Obje su povezane sa tekstilnom proizvodnom mrežom Oniverse/Calzedonia. Calzedonia i Ella Textile su 2021. osnovali Knitwear u Novom Gradu koja zapošljava 130 radnika. Također, u istom mjestu radnu snagu upošljava i Vastil. Zadatak im je šivenje pletenih tekstilnih proizvoda za Falconeri.

U Banjoj Luci djeluje RS invest plus, ali i podružnica IC&Partners koja pruža podršku stranim i domaćim ulagačima. Također, u Kozarskoj Dubici je stacioniran Iron Products.

“Investicija od 42 miliona eura, preko 100 novih radnih mjesta, 16.000 tona proizvoda godišnje”, istaknuo je 2015. na otvorenju ambasador Ruggero Corrias, napominjući da su to podaci novog postrojenja R-S Silicon, kojeg Metalleghe otvara u Mrkonjić-Gradu. I to u partnerstvu s UniCreditom i SACE-om. Odnosno javnom agencijom koja podržava italijanski izvoz. Državni finansijski instrument bio je uključen u potporu ulaganju. Među prisutnima na otvorenju postrojenja za proizvodnju silikonskog metala R-S Silicon bila je, između ostalih, članica SNSD-a i predsjednica entitetske Vlade Željka Cvijanović. No, i njen partijski šef i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je još 2010. lobirao kod premijera Silvia Berlusconija podršku evropskom putu Bosne i Hercegovine.

U Derventi djeluje 12 italijanskih kompanija. Jedna od najvećih je fabrika obuće Amika. Počela je sa radom 2003. preuzevši nekadašnji Demos i njegovih 116 radnika. Zajedno sa svojim povezanim pravnim licem Relaxshoue Bosna, zapošljava preko 700 radnika.

“Slobodno mogu da kažem da ih doživljavamo kao našu, domaću firmu”, izrekao je Igor Žunić, gradonačelnik Dervente i član SNSD-a, za prnjavorsku Televiziju K3 o pomenutom preduzeću.

“Ozbiljne kompanije vode računa o svim društvenim, političkim, socijalnim, kulturološkim, religijskim, etničkim i drugim obilježjima područja u koje dolaze”, ocjenjuje Hadžiahmetović. “Rijetko ćete naići na primjer ignorisanja ovog opšteg ambijenta jer se interesi kompanije, njeno poslovanje i uspješnost dobrim dijelom vežu i za prihvatljivost strane kompanije u domaćem ambijentu”.

Upiti o poslovanju i politikama stranih kompanija Ministarstvu vanjskih poslova BiH, Udruženju italijanskih privrednika u BiH i Transparency Internationalu BiH ostali su do objavljivanja ove priče bez odgovora. Također, predstavnici Ekonomskog odjela Ambasade Republike Italije u vrijeme nastanka priče bili su na godišnjem odmoru. Naknadni sastanak nije dogovoren.

Politička težina

Azra Hadžiahmetović konstatuje da pojedine države imaju u sastavu diplomatsko-konzularnih predstavništava razvijene odjele i osposobljene ljude koji se bave ekonomskom diplomatijom. Pojašnjava i to da se neke zemlje rukovode ekonomskim kriterijima u izboru ključnih ljudi u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, prepoznajući dobro da budućnost diplomatije pripada ekonomskoj diplomatiji.

Zato ne treba začuditi što je jula 2026. istaknula italijanska ambasadorica Sarah Eti Castellani u Kotor-Varoši. Prisutnost kompanija povezala je s italijanskom političkom i ekonomskom težinom u Bosni i Hercegovini.

“Uz diplomatsko-konzularna predstavništva, kompanije danas imaju na raspolaganju misije međunarodnih finansijskih institucija”, nadodaje Hadžiahmetović, navodeći Međunarodni monetarni fond, Svjetsku banku, Evropsku banku za obnovu i razvoj, Evropsku investicionu banku, te razgranatu mrežu poslovnih predstavništava, komora i drugih asocijacija.

“Moguće je da strana kompanija svojim poslovanjem indirektno podržava politike koje formalno ne podržava”, mišljenja je Svetlana Cenić. “Ako posluje sa strukturama koje promovišu separatizam, negiraju zločine ili blokiraju evropske integracije, a pri tome se ponaša kao da je politika samo nešto što nas se ne tiče, ona već pravi politički izbor – makar ga nazivala poslovnom neutralnošću.”

Željka Cvijanović je februara 2026. članica Predsjedništva BiH. U Banjoj Luci joj je u posjeti ambasadorica Castellani. Na fotografijama koje su nakon sastanka puštene u javnost, a pod simbolima entiteta, te bez zastave i obilježja države, iz Predsjedništva je poručeno “da je Italija jedan od ključnih vanjskotrgovinskih partnera Republike Srpske i Bosne i Hercegovine”.

U razgovoru sa ekspertima za diplomatski protokol, podvlači se da ambasadori koji djeluju u Bosni i Hercegovini, pogotovo iz zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, odnosno kojima je dio mandata upravo i praćenje unutrašnjopolitičke dinamike, morali bi obratiti pažnju i na činjenicu da, vizuelno, entitetska obilježja ne budu zastupljena na način na koji su predstavljena državna. Vizuelna poruka nije samo protokolarno pogrešna, već dobija i negativnu političku dimenziju.