Iz visočke medrese do prvakinje kod Bošnjaka: Zubejda Gobeljić prva kurra-hafiza u BiH

Zubejda Gobeljić, profesorica odgoja u Behram-begovoj medresi u Tuzli, okončala je 12. maja 2020. godine šestogodišnje educiranje iz svih kiraeta i time stekla titulu prve kurra hafize u Bosni i Hercegovini. Ovaj poduhvat iznijela je do kraja uz pomoć najeminentnijeg stručnjaka kiraetske nauke u Bosni i Hercegovini, kurra-hafiza prof. dr. Dževada Šošića. O svom životnom putu i tome kako je postala hafiza, šta titula “kurra-hafiza” uopće znači, kako do nje doći i zašto je to toliko težak zadatak, kao i o brojnim drugim pitanjima Gobeljić govori za magazin Stav.

Crtice iz života: Rodila sam se 1988. godine u Sarajevu. Prije udaje živjela sam u Visokom, gdje završavam osnovnu školu, kasnije i  Medresu “Osman ef. Redžović”. Iste godine kada sam maturirala, završila sam i hifz. Mentor mi je bio hafiz Abdulkadir Kadrić. Poslije toga upisujem Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Studij završavam 2011. godine. Sve četiri godine bila sam na dekanovoj listi među najboljim studentima. Godine 2014. zajedno sa suprugom hfz. Saudinom učestvovala sam na internacionalnom takmičenju učača Kur’ana u Maleziji. Udata sam, ponosna sam majka dva sina. Radim u Behram-begovoj medresi kao profesorica-odgajateljica.

Sestre blizankinje hafize: Ideja za učenje hifza zaista nije postojala prije upisa u medresu. Moj profesor kiraeta u medresi hfz. Abdulkadir je jedne prilike na času govorio o sekciji hifza Kur’ana, pa sam se zajedno sa Zahidom, svojom sestrom blizankinjom, prijavila. To je krenulo spontano i ne znajući šta to zapravo znači i koliko je taj korak zahtjevan. Na ovom izrazito plemenitom putu, nasuprot svih iskušenja, radost i sreća bila je utoliko veća shodno činjenici da smo počastvovane konstantnim druženjem s Božijom Riječju. Na tom putu neizostavnu podršku davali su nam naši dragi roditelji. Zahvaljujući Gospodaru, ovaj posebni životni projekt dovele smo do kraja okitivši se najljepšim zvanjem i najdragocjenijim znanjem i ovog i budućeg svijeta. Ono što može biti posebno interesantno, a što smatramo velikom počasti, jeste saznanje kako smo obje udate za hafize Kur’ana. Kako mi je jednom prilikom kazao cijenjeni prof. Šošić, takvo što je rijetkost u našem podneblju.

Učenje Kur’ana kao preplivavanje rijeke: Allah, dž. š., učinio je Kur’an mu’džizom zbog toga što ga je učinio dostupnim za pamćenje u cijelosti kod njegovih sljedbenika. On je i obećao da će čuvati Kur’an kada je rekao: “Mi smo zaista Kur’an objavili i Mi ćemo nad Njim bdjeti.” S druge strane, hifz je jedno duhovno proputovanje koje iziskuje mnogo upornosti i odricanja. Svaki hafiz susreće se s određenim izazovima prilikom učenja hifza i oni su personalnog karaktera. Smatram kako posebnu pozornost u cjelokupnom procesu hifza zahtjeva pamćenje ajeta koji su jako slični, a takvih kur’anskih stavaka ima podosta. Iz mog ličnog iskustva, najzahtjevniji dio tokom učenja hifza bio je kada sam došla do sredine Kur’ana. To često poredim s plivanjem kroz rijeku. Kada krenete da plivate, odmorni ste, poletni i imate dosta elana za učenje. Međutim, što se više približavate sredini te rijeke, sve ste više umorni i ponestaje vam te snage, a sve je više gradiva koje usvajate, odnosno rijeka je sve brža kako se približavate njenoj sredini. Onda, zastanete u jednom trenutku, pogledate naprijed i vidite da zaista imate još mnogo. Ali, zatim se okrenete i pogledate iza sebe, onda vidite da ste dosta toga prešli i da ne vrijedi odustati. U tim trenucima, kada pomislite da vam je ostalo još dosta puta, utočište tražite posredstvom iskrene dove kod Gospodara. Zasigurno, nakon toga postajete svjesniji puta na koji ste krenuli i jasnije vidite obalu, tj. vaš željeni cilj.

Hafizi, prvaci ummeta: Naravno, tu su i brojne motivacije za učenje hifza, a one dolaze iz samog Kur’ana i hadisa. Uvijek bi me posebno nadahnjivalo kada bih pročitala ajet na arapskom jeziku, a istovremeno znam šta taj ajet znači, pošto smo učile arapski jezik u medresi. Pored toga, tu su i hadisi o vrijednosti učenja Kur’ana i pamćenja. Dodatna motivacija bili su mi hadisi koji govore o nagradama koje će roditelji hafiza imati na Sudnjem danu. Također, motivacija su mi bili ajeti koji govore o trudu, jer trud je ono što neće propasti i na temelju čega će čovjek biti nagrađen. A čovjek koji nauči samo jedan ajet imat će zasigurno potpunu korist od njega. A naš dragi Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Prvaci mog ummeta su nosioci Kur’ana”, odnosno hafizi.

Različiti načini učenja Kur’ana: Uvijek sam imala potajnu želju, nakon što sam položila hifz, da naučim učenje Kur’ana na više načina, kiraeta. To mi se činilo zaista dalekim, ali ljubav prema Kur’anu vodila me je ka ostvarenju te želje. O tome sam često razgovarala sa svojim dragim suprugom. On me uvijek ohrabrivao i govorio kako vjeruje da ja to mogu naučiti. Zaista sam sretna što sam imala veliku podršku s njegove strane, a moram vam priznati, bilo mi je nezamislivo da mogu naučiti učenje Kur’ana na sedam različitih načina. Onda sam u jesen 2014. godine kontaktirala svog mentora, kurra-hafiza prof. dr. Dževada Šošića, koji mi je proslijedio najpoznatije djelo iz oblasti kiraeta poznato kao Šatibijja, koje sam trebala usvojiti te ta znanja primijeniti u proučavanja kur’anskog sadržaja. U toku cijelog procesa učenja najveću podršku sam, osim od svog supruga, imala od njegove majke, a moje čestite svekrve Fatime, koja je dala sve od sebe da ovaj hairli posao privedem kraju.

Sedam harfova, sedam kiraeta: Kiraeti su različite jezičke forme i različiti načini izgovaranja određenih riječi, konsonanata i tedžvidskih pravila koje je uzvišeni Allah, dž. š., dopustio prilikom učenja Kur’ana. Kiraeti, osim mnogih drugih, svoje utemeljenje imaju u predaji u kojoj se prenosi da je Muhammed, s. a. v. s., zato što su razna arapska plemena ulazila u islam, a govorila su arapski jezik različitim dijalektima, da bi olakšao učenje Kur’ana i njegovo razumijevanje među tim plemenima, molio Džibrila, a. s., da mu Objavu spušta na više harfova. Taj broj je povećan na sedam, pa se kiraeti danas vezuju za taj broj harfova.

Složen i težak studijski proces: Moram kazati da iza ovog uspjeha stoji šest godina neprestanog rada, učenja i preslušavanja. Osnov za učenje kiraeta jeste Šatibijja, na koju sam se vraćala u procesu učenja. Zapravo, spomenuto djelo objedinjuje pravila i usule svih kiraetskih škola. Nakon što se ona nauči napamet, te nakon što se prema njenim pravilima ovlada argumentiranje kiraetskih razlika, tek je onda moguće učiti hatmu. To je izuzetno složen i zahtjevan studijski proces za koji su potrebni vrijeme i upornost, ali mi je izuzetna čast što me je mentorirao kurra-hafiz Dževad Šošić, koji se nije štedio kada je riječ o prenošenju znanja, ali i podrške. Zaista je bio izuzetno strpljiv i vodio me do samog kraja u cijelom ovom studiju. U zavisnosti koliko ima razlika unutar jednog određenog ajeta, toliko se puta mora i proučiti svaki ajet da bi se ispoštovala pravila svakog kiraeta. Zbog toga je određeni ajet trebalo prelaziti i učiti i po dvadeset puta kako bi njegovo učenje po svim kiraetima i njihovih četrnaest rivajeta bilo upotpunjeno.

Dobra volja kurra-hafiza Šošića: Hafiz Šošić bio mi je u komisiji kada sam 2007. godine polagala hifz i od tada sam ponijela jako lijepe utiske o njemu. I danas pamtim jednu njegovu rečenicu koju je rekao tokom mog polaganja hifza. Nakon što sam proučila suru Hud, koja je izrazito zahtjevna i u predajama se kaže da je osijedila Poslanika, a. s., hafiz Šošić kazao mi je da nikada nije čuo da neko tako brzo, tečno i lijepo uči ovu suru. To mi je još od tog vremena ostalo upečatljivo. Hafiz mi je bio i profesor na FIN-u, te kada sam mu 2014. godine spomenula da želim učiti kiraete, on je odmah pristao i bio mi je velika podrška u tom procesu učenja, i on i njegova porodica. Ovaj proces je njegova dobra volja jer studij još nije institucionaliziran, ali nadam se će u dogledno vrijeme biti.

Šatibija: Hirzul-emani ve vedžhut-tehani autora imama Šatibijja, jedna je od najljepših poema napisanih o nauci kiraeta. U sebi je objedinila sve ono što se prenosi autentičnim predajama sedmerice poznatih učača (sedam kiraeta) sakupljenih u djelu Et-Tejsir, koje je napisao Ebu Amr Ed-Dani. Sadrži 1.173 stiha. Nakon što je imam Šatibijja, za kojeg se prenosi da je bio Allahov evlija, završio pisanje ovog djela, usnio je Poslanika, s. a. v. s., koji je svojom mubarek rukom uzeo ovo vrijedno djelo i kazao: “Divna li je Šatibijja, ko je nauči, ući će u Džennet.” Imam Šatibijja imao je svoju kiraetsku školu iz koje su potekli mnogi alimi. U muslimanskoj tradiciji to je bilo najpoznatije djelo iz oblasti kiraeta koje se držalo u kućama i prema njegovim pravilima učio se Kur’an. Također, prema tim pravilima potekao je i Hafsov rivajet, prema kojem muslimani u Bosni i Hercegovini uče Kur’an.

Samo 10 kurra-hafiza u Bosni i Hercegovini: Prema riječima mog mentora, taj sunnet Poslanika, a. s., učenja Kur’ana na sedam kiraeta, sve više izumire. Tek desetak osoba u našoj zemlji ponijelo je ovu titulu, a među njima do sada nismo imali Bošnjakinja. Nadam se da će se i to u dogledno vrijeme promijeniti. Osjećam se počastvovano što je Allah, dž. š., upravo mene odabrao da ponesem ovu titulu. Kada o ovom govorim, nemam baš mnogo riječi jer smatram da ovaj uspjeh trebam pripisati Stvoritelju i sve što sam postigla pripisujem Njemu, jer mi je On dao izun i sve olakšao. Smatram da je ova nauka izuzetno značajna za tefsirsku i fikhsku nauku, kojima se, ako Bog da, u narednom periodu želim posvetiti. Želim se posvetiti tumačenju ajeta shodno različitim kiraetima. Nekad razlike u kiraetima nijansiraju i značenja, s tim što značenja tih ajeta nisu međusobno suprotstavljena niti kontradiktorna. Zapravo, ove kiraetske razlike doprinose sagledavanju opće slike o poruci Kur’ana. Upravo sam zbog toga radosna. Molim dragog Allaha da i u budućnosti u našoj lijepoj Bosni bude hafiza i da bude žena koje će se odlučivati da steknu izuzetno počasnu titulu kurra-hafiza.

Stav