Iznenadit će vas stepen obrazovanosti Bosanaca u Norveškoj

Sarajka Selma Hurem je doktorirala u Norveškoj, objavila radove u peer-review naučnim žurnalima i imala nezaboravno iskustvo odbrane doktorske teze. Razgovaramo o njenom životu na sjeveru Evrope.

Šta je presudilo da odaberete veterinu za studij?
– Na tu struku sam oduvijek gledala s velikim poštovanjem, kao na humano zanimanje, važno za razvoj društva, nešto što je meni zanimljivo raditi i studirati. To su moji razlozi. Međutim, sada se bavim nečim što ljudi obično ne zamišljaju kada čuju za veterinu, ili tačnije veterinarsku medicinu, tako da sam tek kasnije shvatila koliko dodatnih zanimanja iz tog studija može proisteći.

Fakultet je 26. na svijetu
Za vrijeme studija desile su se neke dobre stvari, na primjer, da sam se istakla, dobila prilike da idem na studentske boravke/razmjene u Austriji (Beč) i u Turskoj (Istanbul), da budem aktivna članica Internacionalne asocijacije studenata veterinarske medicine (IVSA) i osvojim neke nagrade. Također sam se trudila biti i društveno aktivna, pa sam bila predstavnik studenata Veterinarskog fakulteta u Studentskom parlamentu Univerziteta u Sarajevu. A Veterinarski fakultet sam završila kao student generacije (zlatna značka). Uživala sam u onom što sam radila, pa mi nije bilo bitno što je zahtijevalo i više rada i vremena. U toku studija sam zamišljala masu scenarija vezanih za budući posao, ali nisam mogla zamisliti da ću jednog dana raditi i završiti doktorat u Norveškoj.

Zašto ste otišli u Norvešku?
– Nisam imala posebnu preferenciju prema toj zemlji, ali sam željela raditi doktorat tamo gdje ga je “praktično” raditi iz više razloga. U Norveškoj se doktoranti plaćaju za svoj rad, te ne postoji uopće takav aranžman da se doktorat plaća iz svog džepa. Razmišljala sam da, ukoliko već radim doktorat, treba biti priznat u cijelom svijetu, ali i dostupan cijelom svijetu (između ostalog, pisan na engleskom jeziku). Dok sam radila na klinici Veterinarskog fakulteta (UNSA), sa Veterinarskog fakulteta Norveškog univerziteta prirodnih nauka (NMBU) stigla je ponuda za doktorskog kandidata po šemi stipendiranja na osnovu saradnje institucija. Dekanat je predložio mene i ja sam to prihvatila kao izazov, jer je ova ustanova omogućavala sve prethodno nabrojane “praktične tačke” kao i odlične uslove za rad. Fakultet je trenutno rangiran kao 26. u svijetu na Academic Ranking of World Universities.

Završetak odbrane doktorske disertacije, s mentorima i oponentima

Laboratorijska riba zebrica (Danio rerio)

Kakav je bio Vaš prvi utisak kada ste došli u tu zemlju?
– Da, bilo je veoma hladno i mračno popodne u kasnoj jeseni. A Norvežani su mi djelovali neopterećeni i nasmijani i svi veoma dobro govore engleski. Sa aerodroma sam sama otišla tražiti fakultet u Oslu.

Koja su se poređenja između BiH i Norveške tada nametnula?
– Prvo to da su u ekonomskom smislu Bosna i Norveška neusporedive. Cijene u Norveškoj su prilagođene norveškom standardu, za nas nepojmljive, i da je Norveška pristupačna malo čijem džepu, pa nije baš neka turistička zemlja. Ali, kvalitet života ljudi u Norveškoj je visok i dosta ujednačen za sve stanovnike. Također je velika i demografska raznolikost u Norveškoj u odnosu na BiH – aludiram na sve narode koje se može sresti u Oslu. BiH definitivno ima bolju klimu, a i neku kulturu gostoprimstva i uslužnosti. A i to da su priroda i okolina lijepe i u jednoj i u drugoj zemlji.

Doktorirali ste u Norveškoj?
– Doktorirala sam, objavila radove u peer-review naučnim žurnalima i imala nezaboravno iskustvo odbrane doktorske teze. Proces ispitivanja i prelaska kroz moju knjigu i dvije prezentacije trajao je oko 5 sati. To je neki rigorozan posljednji stadij doktorata koji prođu svi doktoranti. Ali obrazovni put se i poslije doktorata samo nastavlja, pa i istraživanjima. Moja dosadašnja (u okviru doktorata) u širem smislu bila su okrenuta okolinskoj toksikologiji, radiobiologiji i biološkim efektima niskodoznog jonizirajućeg zračenja na nekoliko generacija laboratorijskog modela životinje koji je – riba zebrica ili lat. Danio rerio.

Od ribe zebrice do Nobela
Biološki efekti koje smo ispitivali nisu ograničavani na jednu naučnu oblast. Za dublje istraživanje generacijski nasljednih efekata radili smo genetička (promjene genske ekspresije, pojava mutacija), te epigenetička ispitivanja koja nam pokazuju da li postoje određeni transgeneracijski efekti, tj. i onih nasljednih promjena koje nisu uzrokovane promjenama u DNK i popratne bioinformatičke analize. Epigenetika je nešto relativno novo u cijelom svijetu, interes za nju je počeo od 90-ih godina prošlog vijeka. Uz to, cijela grupa radi na inovacijama i razvijanju novih metoda. Zanimljivo je da već pomenuta zebrica ima u potpunosti sekvenciran genom, dijeli 70 posto gena sa ljudima, na primjer, pa su se iz naših istraživanja stvorila potencijalna polja poređenja s drugim taksonima, drugim životinjama, a možda čak i ljudima.

Koji je cilj istraživanja?
– S obzirom na to da je nuklearna energija još čista energija budućnosti zadatak organizacije u kojoj radim i krajnji cilj je doći do novih naučnih saznanja za procjenu rizika od djelovanja zračenja, te iz toga napraviti planove hitnih mjera i osigurati bolju zaštitu ljudi i okoline od štetnih efekata zračenja. Organizacija ima akronim CERAD – Centre for Environmental Radioactivity i jedan je od ukupno deset Centres of Excellence “Centara izvrsnosti” u Norveškoj. Centri se tako zovu jer se za njih izdvajaju veća novčana sredstva od svih drugih grupa u Norveškoj, kako bi se radila istraživanja svjetske klase. Struktura je takva da u centru rade naučnici iz potpuno različitih oblasti i više instituta, podijeljeni u grupe, od izvora zračenja do krajnjeg ishoda i efekta na okolinu i biološki svijet. Dva naučnika – May-Britt i Edvard Moser – iz upravo jednog od centara izvrsnosti Norveške 2014. su dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju, a radili su sa zebricom (Danio rerio).

Timski rad je formula za uspjeh

Sada se, kao Senior Researcher, na odjelu CERAD-a koji se nalazi na Norveškom univerzitetu prirodnih nauka, Veterinarskom fakultetu i Sekciji za okolinsku toksikologiju, u narednih nekoliko mjeseci bavim upoređivanjem štetnosti zračenja od organskog do subcelularnog nivoa između ciprinidnih i salmonidnih vrsta riba, te poređenjem rezultata dobijenih u laboratoriji sa studijama grupa koje rade na terenu. A teren na koji se pod ovim misli je Černobilj. U planu je i rad kontaminacijskih studija sa mješavinama radioaktivnih materija i teških metala i organskih zagađivača koji se pojavljuju u vodenoj sredini.

Vratili ste se bili u BiH, ali ste opet u Norveškoj?
– Vratila sam se u toku priprema za odbranu moje doktorske teze kada sam istraživala neke mogućnosti ostanka u BiH. U isto vrijeme sam dobila ponudu da nastavim raditi u Norveškoj na daljim istraživanjima u istoj organizaciji i to sam prihvatila – u toku doktorata su mi već rekli da su zadovoljni mojim radom i da bi htjeli da ostanem.

Šta je sve Vama, kao mladoj naučnici, u Norveškoj na raspolaganju, a Vašim kolegama u BiH nije?
– U nauci su svi projekti uvjetovani finansijskim sredstvima koja su dostupna, i tako je i u Bosni i Norveškoj. Iako Norveška za nauku izdvaja skoro 2% svog bruto društvenog proizvoda, oko 6 milijardi eura godišnje, a u BiH je to oko 0,1% bosanskog BDP-a, i među kolegama u BiH definitivno ima onih koji bi htjeli napraviti nešto bolje i koji se trude, rade. Ima i onih koji uspijevaju nešto i poboljšati, ali baviti se naukom u sredini s masom problema, u zemlji u razvoju je dosta velika borba. Natjecanje i borba za finansijska sredstva su u suštini i internacionalno prisutni, s tim da na tržištu istraživačkih finansijskih grantova pobjeđuju najkonkurentnije grupe. Dodala bih još da je to i veoma oskudna komunikacija s ostatkom svijeta, ili uslijed nemogućnosti finansiranja odlazaka na naučne skupove, što se opet može svesti na nedostatak finansijske podrške ili nemogućnosti pronalaska nekog sponzorstva.

Da ne bude da samo govorimo o novcu: u BiH ima veoma mnogo zakonski neriješenih stvari. Evo, nešto što je vezano za naučna istraživanja u oblasti srodnim mojoj: BiH je adoptirala Stokholmsku konvenciju u martu 2016. (cilj konvencije je zaštita zdravlja ljudi i životne sredine od dugotrajnih organskih zagađujućih supstanci), što je pozitivno. Ali direktiva EU (2010/63/EU) za zaštitu životinja koje se koriste u svrhu naučnih istraživanja u BiH još nije počela. To nekog ko želi objaviti rad neke kliničke ili laboratorijske studije onemogućava, jer ozbiljni naučni žurnali odbijaju radove koji nisu u skladu sa propisanim standardima i etičkim principima. Trenutna područja prioriteta za istraživanja u Norveškoj su dosta široka: mora i okeani, klima i klimatske promjene, okolina, čista i obnovljiva energija, inovativna industrija, nafta, Arktik i javno zdravstvo.

U laboratoriji je uvijek zanimljivo

Godišnji izvještaj centra za okolinsku radioaktivnost predstavlja se široj javnosti kao popularna nauka

Nakon toliko godina života u toj zemlji, kako Vi danas vidite Norvežane?
– Norvežani vole svoju zemlju, sistem i narod. Nisam čula da kritikuju Norvešku, ali se ni generalno ne žale na svoju situaciju i probleme. Dosta su zatvoreni i uglavnom rezervirani prema strancima, barem na univerzitetima. Ima uvijek i onih nekoliko koji su komunikativni, prijateljski nastrojeni i potpuni kontrast prethodno rečenom. Rekla bih da mnogo cijene strance koji pridonesu afirmaciji njihovih institucija i osvoje neku nagradu, a to sam vidjela i na svom primjeru. Ne ističu se mnogo i čine se skromnim, ne insistiraju na titulama i to cijene.

Veze nisu razvijene
Veoma upadljivo su za politiku jednakosti, pa i za jednakopravnost spolova. Posebno mnogo obraćaju pažnju na jednaku zastupljenost oba spola u poslovnom svijetu. Vole zimu, planinariti, skijati, vole odlaske u svoje vikendice. Čini mi se da većinski dio stremi ka mirnom i sretnom životu i da ih pretjerano ne zanima ostatak svijeta.

Bosanci i Hercegovci u Norveškoj?
– Oni su najuklopljeniji od svih doseljenika, a također su i u prosjeku obrazovaniji od Norvežana. Ima ih u svim oblastima: istraživača, ekonomista, profesora, doktora, psihologa, politologa i pravnika i mislim da je svima omogućeno napredovanje, ali zavisi i od radne sredine. S obzirom na ranije spomenutu rezerviranost prema strancima, ljudi s bosanskohercegovačkog područja dosta su se trudili kako bi stekli status kakav imaju danas. U Norveškoj nisam primijetila nešto mnogo komešanja oko migranata.

Koliko Norvežani poznaju BiH, da li im je poznato da je Isidora Sekulić, kao književnica bivše nam države, napisala sjajan putopis o njihovoj zemlji?
– Veze BiH i Norveške u mojoj generaciji nisu razvijene. Upoznala sam samo jedan primjer: Norvežanku koja je radila na slanju humanitarne pomoći u Bosnu za vrijeme rata. Starije generacije znaju spomenuti da su nekad išli na putovanje kroz bivšu Jugoslaviju. Norvežani oko mene nisu nikad čuli za Isidoru Sekulić, niti bi znali pomenuti neku poznatu osobu s našeg područja – osim nas koje su upoznali.

Predstavljanje na konferencijama je način na koji se započinje saradnja, razmjenjuju iskustva i saznanja

Veliko zanimanje za Selmino izlaganje

Ima nekoliko velikih projekata BiH i Norveške: jedna od najsavremenijih farmi u svijetu (uzgojno-selekcioni centar norveškog crvenog goveda) u Trnopolju, zatim Norfish (norveško-bosanska farma riba u Blagaju). Norvežani su zainteresirani za rad naučnih studija i obrazovnih projekata u BiH, ali je to često teško izvesti s obzirom na to da BiH nije u EU. Ipak, ima primjera saradnje između norveškog Instituta za zaštitu voda i Univerziteta u Sarajevu kada su se radila istraživanja organskih zagađivača u rijekama BiH, ili saradnja u sferi poljoprivrede i energije preko programa HERD na Zapadnom Balkanu (Higher Education, Research and Development). Te projekte vrijedi produbljivati. Postojao je i primjer nekih društvenih projekata, poput onih koje je pokretalo udruženje BiH omladine u Norveškoj Stećak itd.

Vraćaju li se Bosanci u BiH iz Norveške ili je to samo za odmor?
– Mnogo više Bosanaca dolazi u Norvešku nego što ih se vraća. Mislim da neko ko se želi baviti naukom ne bi trebao biti ograničen granicama svoje ili bilo koje druge zemlje. A što se vraćanja tiče, znanjem, dobrim i korisnim idejama se na najbolji način doprinosi svojoj zemlji, tako da ništa nije isključeno i samo zavisi od uslova i mogućnosti.

OSLOBOĐENJE

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE