Izraelski Haaertz: Dodikovo huškanje na otcjepljenje i podrška koju ima od Orbana

Ovih praznika obilježava se tačno 29 godina otkako smo moja porodica i ja našli utočište u improvizovanom izbjegličkom kampu u bosanskom gradu Zenica, manje od dva mjeseca nakon što smo pobjegli iz mog rodnog grada Jajca, u srednjoj Bosni. Nakon što je vojska RS zauzela Jajce, pridružili smo se hiljadama drugih civila koji su bježali iz svojih domova, ne znajući da li će se ikada vratiti, piše Samir Beharić za izraelski “Haaertz“. 

Kada je počeo rat, imao sam samo godinu dana i bio sam premlad da bih bio svjestan onoga što se dešava oko mene. Danas sam dovoljno star da prepoznam kako populisti žedni moći koriste slične opasne riječi i postupke kao i srpski nacionalisti ranih 90-ih, dodao je on.

Dodikovo ratno huškanje

Nakon višemjesečnog namjernog blokiranja funkcionisanja institucija na državnom nivou BiH, lider bosanskih Srba Milorad Dodik, koji je član tročlanog Predsjedništva BiH, preduzima konkretne korake za uspostavljanje paralelnih institucija koje bi dovele do raspada zemlje, u suštini izazivajući potencijalni rat, navodi Beharić.

Dodikovi ponovljeni pozivi RS da se otcijepi nikada nisu bili opipljiviji. Narodna skupština RS je 10. decembra izglasala povlačenje iz zajedničkih Oružanih snaga, tajne službe, poreskog sistema i pravosuđa BiH. Ovim secesionističkim akcijama nisu se na odgovarajući način pozabavile ni relevantne državne pravosudne institucije ni međunarodni visoki predstavnik, koji ima mandat i izvršna ovlaštenja da implementira i brani Dejtonski mirovni sporazum.

Nije Dodikovo ratno huškanje ono što se tiče običnih građana koliko šutnja ili prešutno odobravanje, pa čak i podrška koja dolazi iz nekih zemalja članica EU. Jedna od najčvršćih pristalica Dodika i njegovih iredentističkih planova je Mađarska i njen desničarski premijer Viktor Orban.

Prošle sedmice, Orban je komentirao, u vezi sa širenjem EU, da je “izazov s Bosnom kako integrirati zemlju s 2 miliona muslimana”, nastavljajući s pitanjem kako bi Evropa mogla upravljati sigurnosnom prijetnjom države s toliko muslimana u njoj.

Njegova izjava s predrasudama izazvala je reakciju, ali uglavnom u Bosni i Hercegovini, gdje se bosanski Muslimani (Bošnjaci) sjećaju Član tročlanog Predsjedništva BiH Šefik Daferović opisao je Orbanovu antimuslimansku izjavu kao “sramnu i nepristojnu”, ističući da nisu muslimani ti koji predstavljaju izazov Evropi, već ljudi poput Orbana i njihove “radikalne, ksenofobične i rasističke ideologije”. “

Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić je u oštrom prijekoru naglasila da su “bosanski muslimani integrirani Evropljani i živi dokaz da je islam i evropska religija”. 

Veliki muftija BiH Husein Kavazović prokomentarisao je da Orbanove riječi predstavljaju problem ne samo za Bošnjake već i za cijelu Evropu: slične ksenofobične i rasističke ideologije dovele su do holokausta i drugih užasnih zločina u prošlosti.

Zlobna uloga Mađarske u destabilizaciji Bosne i Hercegovine nije tu završila. Istog dana kada su Orbanove zapaljive primjedbe procurile u izvještaju EU koji je otkrio da je komesar EU odgovoran za Bosnu, Oliver Varhelji (Varhelyi), jedno od Orbanovih ručno odabranih imenovanja, djelovao u dosluhu s Dodikom.

Za mnoge posmatrače Bosne, dokument koji je procurio je poslužio kao dokaz da Varhelji ne samo da je umirio nacionaliste bosanskih Srba, već je i otvoreno u dosluhu sa jakim Dodikom u razbijanju zemlje. Ovakvi izvještaji retraumatiziraju obične ljude u Bosni i Hercegovini, uključujući i moju majku, koja sada redovno proživljava godine koje su prethodile krvavom bosanskom ratu.

Vraćamo se u Jajce i 1997.

Vratili smo se kući u Jajce 1997. Ove sedmice, dok je pratila vijesti, mama bi povremeno pitala: Hoće li uskoro opet biti rata?

Prije tri decenije, često podsjeća, Jajčani nisu vjerovali da će doći do rata, iako su vojnici Jugoslovenske narodne armije kopali rovove po gradu. Oni su efektivno postavljali crveni tepih separatističkim agresorima Vojske RS, upravo na mjestu gdje je 1943. godine osnovana Jugoslavija.

Godinu dana kasnije, srpski vojnici su opsjedali naš multietnički grad, ubijali nevine civile, uništavali džamije i katoličke crkve. Vojnici RS bombardovali su civile koji su bježali u konvojima, prisjeća se moja mama.

Danas Milorad Dodik i njegove pristalice kopaju ofanzivne političke rovove, privlačeći se evropskim desničarskim populistima i kuju planove za ponovno uspostavljanje iste te Vojske RS koja je moju porodicu i mene ne samo pretvorila u izbjeglice, već i počinila najgori zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata, genocid u Srebrenici.

Prvi put da sam osjetio nervozu zbog budućnosti BiH

Ovo je prvi put da sam ikada osjetio nervozu zbog budućnosti Bosne i Hercegovine. Tražiti spas u inostranstvu ili čak samo savezništvo je sve više izgubljena nada: zvaničnici EU su u krevetu s Dodikom, šefovi država EU sabotiraju poluge protiv njega, impotentne američke diplomate traže brza rješenja.

Ono što Bosni očajnički treba je posvećeniji i zajednički EU-SAD pristup utemeljen na vrijednostima koje su članstvo u EU učinile tako dugo traženim ciljem, sankcijama protiv Dodika i dodatnim međunarodnim mjerama za provođenje mira na terenu kako bi se odvratilo od nasilja.

Dok Bosni to treba odmah, potrebno je i EU. Ne može dozvoliti da neliberalizam i operacionalizirana mržnja zadobiju trajno uporište na kontinentu, šireći svoju robu i otrov dalje.

Svaki put kada moja mama pita da li se nazire novi rat, ja malo savijam istinu. Ne želim da razmišljam kako bih joj rekao da ćemo možda ponovo morati da bježimo. Moja novogodišnja želja je da nikada više ne provedem Novu godinu u izbjegličkom kampu, kao prije 29 godina. U Bosni znamo da nikada ne možemo uzeti mirno vrijeme zdravo za gotovo – napisao je Samir Beharić za izraelski “Haaertz“.