Izražen problem i u BiH: Pridaje li se pažnja vršnjačkom nasilju, kako se postupa prema nasilnicima

Namjerna želja da dijete drugom djetetu nanese zlo, kao i ponavljanje takvog postupanja tokom određenog vremena razlikuje vršnjačko nasilje od kratkotrajnih incidenata i dječijih svađa.

Navedeno je to u izvještaju ombudsmana za ljudska prava u Bosni i Hercegovini za 2020. godinu gdje se također navodi da je iz predmeta koje su registrovane u ovoj instituciji vidljivo kako BiH ima i dalje izražen problem vršnjačkog nasilja.

– Iz zaprimljenih žalbi proizilazi da se u većini slučajeva radi o verbalnom nasilju u osnovnim i srednjim školama. Najčešće se dešava u školi, za vrijeme odmora, u učionicama, na hodnicima ili u dvorištu – navode u svom izvještaju.

Iz Centra za socijalni rad Travnik za Faktor navode da se najčešće vršnjačko nasilje podvodi pod druge patološke fenomene, najčešće maloljetničke delinkvencije i slično, za koju postoji zakonom propisana službena evidencija, dok se za vršnjačko nasilje ne vodi posebna evidencija.

– U praksi smo do sada imali tri najčešća načina prijava vršnjačkog nasilja, i to službenim putem od strane policije, također i škola, te od roditelja čije je dijete bilo potencijalna žrtva vršnjačkog nasilja. Budući da je svaki konkretan slučaj karakterno poseban, tako ni pristup rješavanju nema šablonski tip, ali je osnovni cilj zaštititi prava i najbolji interes djece, kako žrtava tako i počinilaca vršnjačkog nasilja – kazali su za Faktor.

Ističu kako su ranije realizirali aktivnosti s ciljem podizanja svijesti o potrebi i značaju prepoznavanja i adekvatnog reagovanja na potencijalno vršnjačko nasilje kako bi se spriječile sve veće posljedice.

– Možemo slobodno zaključiti da još umnogome prednjači ogromna “siva brojka” realnih slučajeva vršnjačkog nasilja, te da se u ovom trenutku nažalost pojavi ne pridaje dovoljna pažnja, što ostavlja posljedice kako u preventivnom, tako i svakom drugom pogledu – kazali su iz Centra za socijalni rad Travnik.

Admir Katica, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, za Faktor kaže da u Krivičnom zakonu FBiH ne postoji krivično djelo “vršnjačkog nasilja”, te se u odnosu na maloljetna lica, a koji su počinioci krivičnih djela, primjenjuje Krivični zakon, Zakon o krivičnom postupku, kao i Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH.

Navodi da je u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo propisano kažnjavanje za onog ko na javnom mjestu narušava javni red i mir naročito drskim ponašanjem, grubim vrijeđanjem drugog lica ili drugim bezobriznim ponašanjem ugrožava sigurnost ljudi ili izaziva osjećanje fizičke ugroženosti, uznemirenosti ili negodovanja lica, zatim je propisano kažnjavanje za onog ko ugrožava sigurnost ili izaziva osjećanje ugroženosti drugog lica prijetnjom da će napasti na njegov život ili tijelo, kao i da je propisano kažnjavanje za onog ko na javnom mjestu narušava javni red i mir učestvovanjem u tuči, fizičkim napadom ili zlostavljanjem drugog ili izazove tuču, odnosno zlostavljanje ili fizički napad napad na drugog.

– Policija može poduzimati mjere i radnje u svim ovim slučajevima narušavanja javnog reda i mira, pokretanjem prekršajnog postupka i to protiv maloljetnika, ukoliko su prekršajno odgovorni sa napunjenih 14 godina starosti ili pokretanjem prekršajnog postupka protiv roditelja / staratelja zbog propuštanje dužnog staranja nad djecom koja su počinila prekršaj – pojašnjava Katica te dodaje:

– Slučajevi koje je evidentirala Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo procesuiraju se i dostavljaju Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo ili Općinskom sudu za prekršaje. Najčešće slučajeve tzv. međuvršnjačkog nasilja prijavljuju škole, roditelji / staratelji čija su djeca bila žrtve nasilja.

Katica ističe da policija ne samo da ima pravo, već i obavezu da djeluje u skladu sa zakonom na sve vrste verbalnog nasilja, prijetnji ili fizičkog nasilja ukoliko žrtva to prijavi nadležnoj policijskoj stanici ili tu prijavu podnese roditelj ili obrazovna ustanova (osnovna i srednja škola) koju pohađa učenik.

– Djelovanje policije u obrazovnoj ustanovi zasniva se na pozivu direktora ili pedagoga i socijalnog radnika škole uz prethodnu saglasnost direktora škole (ako se navedene prijetnje ili verbalno i fizičko nasilje dešava u samoj obrazovnoj ustanovi – školi). Policijski službenici po pozivu, prijavi, (od same žrtve ili roditelja, direktora obrazovne ustanove itd.) dolaze u obrazovnu ustanovu (uz saglasnost direktora škole ili osobe ovlaštene od istog da pozove policijske službenike), gdje policijski službenici obavljaju informativne razgovore sa predstavnicima škole ili roditelja na okolnosti prijavljenog događaja, kao i sa učenicima – žrtvom, ali samo u prisustvu roditelja ili pedagoga ili socijalnog radnika na osnovu istih sačinjavaju posebne službene zabilješke ili druga potrebna pismena, te preduzimaju radnje u skladu sa zakonom, kao što su podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv maloljetnika ili roditelja / staratelja zbog izvršenja prekršaja i drugo, a sve u cilju zaštite žrtve verbalnog ili fizičkog nasilja – pojašnjava ministar Katica.

Ombudsman za djecu Republike Srpske u izvještaju za 2020. godinu navodi kako se često u praksi vršnjačko nasilje ne prepoznaje na vrijeme i u pravom obliku i da još imamo slučajeve izostanka pravovremene i odgovarajuće reakcije svih subjekata koji učestvuju u vaspitanju i zaštiti djece.

Raniji slučajevi vršnjačkog nasilja

U 2019. godini u RS-u vršnjačko nasilje evidentirano je u 22 osnovne škole, od 54 koliko ih je dostavilo izvještaj.

– Najčešće evidentiran oblik vršnjačkog nasilja u 2019. godini je fizičko nasilje, a dešavalo se najčešće među vršnjacima uzrasta od 10 do 14 godina. Kada je riječ o srednjim školama, od 94 škole koliko ih djeluje u Republici Srpskoj, prema izvještaju Ministarstva prosvjete i kulture, 32 škole su u 2019. godini evidentirale i preduzimale mjere i radnje za sprečavanje ponavljanja nasilja nad djecom. U 24 škole radilo se o slučajevima vršnjačkog nasilja, dok je nasilje odraslih nad djecom evidentirano u 8 škola. Najčešći oblik vršnjačkog nasilja bilo je fizičko, a najčešći oblik nasilja odraslih nad djecom zanemarivanje i nemarno postupanje – navodi se u Izvještaju ombudsmana za djecu RS-a.

Ističu kako je poznato da se vršnjačko nasilje ne dešava samo u školi.

– Međutim, prema našoj praksi ipak je škola mjesto gdje je vršnjačko nasilje najprisutnije zbog velikog i svakodnevnog protoka djece. Veoma često se pojedini oblici nasilja nastavljaju i van škole, a naročito upotrebom savremenih sredstava komunikacije. Naprimjer, kada se slučaj fizičkog nasilja u školi proširi putem društvenih mreža i raznim neprimjerenim ili uvredljivim komentarima prouzrokuje i posljedice psihičkog nasilja. Ovo su situacije koje su bile karakteristične za 2020. godinu kada je zbog posebnih epidemioloških mjera zaštite došlo do zatvaranja škola i preusmjeravanja kompletne nastave na online komunikaciju. U toku 2020. godine, ombudsman za djecu je postupao i po osnovu prijava / žalbi u oblasti vršnjačkog nasilja. Žalbe su uglavnom podnosili roditelji, ali i djeca – navode te dodaju:

– Nažalost, ombudsman za djecu mora i u ovom izvještaju konstatovati da i tokom 2020. godine jedan broj škola identifikuje samo posljedice nasilnog ponašanja bez utvrđivanja uzroka takvog ponašanja u svakom konkretnom slučaju.