Jadi bh. poljoprivrede: Oru traktorima koji su više za muzej nego za njivu

Mnogi poljoprivredni proizvođači u BiH prisiljeni su i dalje koristiti stariju mehanizaciju, za koju su neki stranci kad su je vidjeli rekli da je za muzej, a ne za njivu, ali ratari, kako kažu, nemaju sredstava da kupe novu i navode da je i cijena polovnih mašina otišla naviše.

Senad Alić iz Mahale, kod Kalesije, planira ove godine zasijati oko 100 dunuma kukuruza i pored poljoprivrednih mašina koje ima morao je ovih dana kupiti i frezu-drljaču za traktor. Kako kaže, sve je poskupjelo, od mehanizacije do sjemenskog materijala.

“Kupio sam polovnu frezu, uvoz iz Švicarske, i platio je 2.500 KM. Kada bi htio novu, duplo je skuplje. Kod nas nema domaćih proizvođača da možemo kupiti mehanizaciju, već je sve uvozno i skupo. Za nas je to puno. Ja imam sve priključke i uzimao sam polovne, skupi su, ali trebaju mi da obrađujem zemlju”, priča Alić za “Nezavisne”.

Naglašava da su mnogi odustali od poljoprivrede te se nekoliko gazdinstava oko njega zatvorilo. Za poljoprivredu, osim zemlje i sirovina, potrebna je mehanizacija, koja je veoma skupa – plugovi, drljače, tanjirače, freze, sijačice, prskalice itd.

Po riječima Suada Selimovića, sekeretara Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla, poljoprivrednici su osuđeni na polovnu mehanizaciju.

Nove nema u TK već poljoprivrednici iz ovog kraja BiH, ako se i odluče za neki novi priključak, idu po njega u Pelagićevo, Odžak i Gradišku.

“Vlada TK imala je za to podsticaj 2020, ali malo je kapitalnih ulaganja i malo ljudi se odlučuje za nove mašine, jer su skupe, to im nije rentabilno. Rijetki se odlučuju na nove traktore i priključke”, priča Selimović.

Prilikom posjete imanjima u TK jedne strane delegacije, nastavlja on, rečeno je da ovaj kanton ima muzejske primjerke traktora.

“Mi imamo najstariju mehanizaciju. Naši traktori su stari 30, 40 i 50 godina. Ljudi nemaju sredstava za nove. Skupo im je da ulažu u obradu zemlje, a nemaju gdje prodati proizvode jer nema više klasičnih pijaca, sve ide u markete. Nema jakih organizovanih poljoprivrednih zadruga, koje bi udruženo plasirale proizvode u trgovačke lance”, smatra Selimović.

Dodaje da je u TK registrovano oko 17.000 poljoprivrednih proizvođača, a pola ih je tek aktivno.

Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, govori da su poljoprivrednici nezadovoljni opštim stanjem, a sve je još pogoršala pandemija koje je poremetila tržište.

“Postoje subvencije za novu mehanizaciju. Međutim, veliki dio ljudi ne može izdvojiti za nove mašine pa kupuje polovne. Mi diskutujemo o povećanju cijena čelika i željeza. Sve je sada poskupjelo. Poljoprivrednici koriste većinom staru mehanizaciju. Bila je jedno vrijeme ekspanzija uvoza polovnih traktora iz inostranstva pa dobro nam je to došlo, ali stariji traktori troše više goriva, rad je skuplji, popravke skupe, a nema ni majstora”, ističe Marinković za “Nezavisne”.

Osim s mehanizacijom, ratari ovih dana ponavljaju da imaju i probleme s poskupljenjem goriva, sjemena, đubriva i svega ostalog što je potrebno za obradu zemlje i proizvodnju različiti kultura.

Po sajtovima za prodaju i kupovinu može se primijetiti da cijene polovnih plugova za starije traktore koštaju od 300 KM pa nadalje.

Za novije traktore plugovi su skuplji i kreću se od 2.000 KM pa naviše.

Prodaju se i novi i koštaju oko 10.000 KM, a taj prodavač je iz Slavonskog Broda. Kada su u pitanju traktori, više decenija stari primjerci se mogu naći i na online prodaji i koštaju od 3.000 maraka pa naviše, dok noviji koštaju od 20.000 KM pa naviše.