Jadran pod sve većim pritiskom: Naučnici istražuju mikroplastiku, buku i invazivne vrste

Klimatske promjene, hemijsko zagađenje, mikroplastika, otpad, buka i invazivne vrste samo su neki od pritisaka kojima je Jadran izložen.

Naučnici Instituta Ruđer Bošković istražuju ove probleme u okviru međunarodnog projekta MIRAMAR na zapadnoj obali Istre.

U projektu učestvuju naučnici iz šest mediteranskih zemalja, a cilj je utvrditi kako se različiti ljudski i klimatski utjecaji međusobno preklapaju i šta njihov zajednički efekat znači za morska staništa i organizme koji u njima žive.

Na osnovu prikupljenih podataka naučnici žele razviti mjere zaštite i obnove koje će biti prilagođene stvarnom stanju na konkretnim područjima.

„Svjesni smo da čovjek na različite načine djeluje na morske ekosisteme i da je taj utjecaj često štetan. Međutim, klimatske promjene, buka, svjetlosno zagađenje, hemijska zagađivači, invazivne vrste i morski otpad ne djeluju pojedinačno“, objasnila je Mia Knjaz, saradnica na projektu iz Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.

„Morski organizmi istovremeno su izloženi većem broju pritisaka, a njihov zajednički utjecaj moramo bolje razumjeti“, dodala je.

Mjere temperaturu mora i istražuju mikroplastiku

U okviru projekta naučnici mjere temperaturu, salinitet i pH vrijednost mora. Istražuju prisustvo mikroplastike u morskoj vodi, sedimentu i na plažama, prate biljne i životinjske vrste, a posebnu pažnju posvećuju pojavi invazivnih vrsta.

Istovremeno bilježe nivo podvodne buke, svjetlosno zagađenje i prisustvo hemijskih zagađivača.

Povezivanjem svih podataka pokušat će utvrditi koji se pritisci pojavljuju istovremeno, koliko su izraženi i kako njihov zajednički utjecaj djeluje na pojedina morska staništa.

Biolozi, hemičari, ronioci i drugi članovi istraživačkog tima brodom odlaze na odabrane lokacije, gdje uzimaju uzorke morske vode i sedimenta te bilježe organizme koji tamo žive.

Nakon povratka na kopno uzorci se analiziraju u laboratoriji. U zavisnosti od vrste uzorka i mjerenja, do prvih rezultata može proći nekoliko dana ili sedmica.

„Terenski rad samo je prvi korak. Nakon njega slijede sati rada u laboratoriji, analiza rezultata, rad na računaru i mnogo razmišljanja. Tek povezivanjem svih podataka možemo razumjeti šta se u moru zaista događa“, navodi Knjaz.

Obnova morskih cvjetnica jedno od mogućih rješenja

Cilj projekta MIRAMAR nije samo utvrditi probleme u morskom okolišu, već i razviti i primijeniti rješenja koja se oslanjaju na prirodne procese.

Jedna od takvih mjera je obnova livada morskih cvjetnica. One mogu pomoći u stabilizaciji morskog dna, ublažavanju djelovanja valova, povećanju biodiverziteta i skladištenju ugljika.

„Zato obnova morskih cvjetnica ne rješava samo jedan problem. Ona može vratiti izgubljeno stanište autohtonih vrsta, povećati biodiverzitet, stabilizirati morsko dno i doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Takva mjera koristi i prirodi i ljudima, a prirodno se uklapa u ekosistem“, istakla je Knjaz.

Projekt MIRAMAR okuplja osam partnera iz šest mediteranskih zemalja, a koordinira ga Univerzitet u Sieni, odnosno njegov tim Plastic Busters.

U projektu učestvuju Institut Ruđer Bošković, Mediteranski informacijski ured za okoliš, kulturu i održivi razvoj iz Grčke, Španski institut za oceanografiju, Helenski centar za istraživanje mora, Zoološka stanica Anton Dohrn iz Italije, Ministarstvo turizma i okoliša Albanije te Korzikanski ured za okoliš iz Francuske.

Istraživanja se provode na devet područja širom Sredozemlja, uključujući zapadnu obalu Istre.

Projekt je počeo u aprilu 2025. godine, a trajat će do kraja 2027. godine.