Jasminko Halilović o iskustvu u Kijevu: Kad okrenu tenkove na evropski glavni grad, i da šuti cijela Evropa, Sarajevo ne smije

Jasminko Halilović, direktor Muzeja ratnog djetinjstva, iz Ukrajine u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu se vratio uoči odluke predsjednika Rusije Vladimira Putina da prizna nezavisnost ukrajinskih pokrajina Donjeck i Lugansk.

Kako nam je rekao, u Kijev je otputovao 16. februara, na datum kad je američka administracija najavljivala invaziju. 

– Ne zbog toga što ne vjerujem informacijama koje ima američka administracija, već sam osjećao profesionalnu i moralnu obavezu da posjetim uposlenike Muzeja ratnog djetinjstva u Kijevu. Mi u Kijevu imamo ured i imamo desetak saradnika u nekoliko gradova Ukrajine. U Kijevu se još živi relativno normalno. Atmosfera je napeta, kod nekih ljudi je prisutan strah. Nije lagano zaspati s djecom nakon što najobavješteniji čovjek na svijetu (Joe Biden) kaže da bi totalni napad mogao početi tog ili narednog dana. A takvih je najava bilo više.

Navikli na prijetnje

Stoga je strah razumljiv, kao i opća napetost. Ipak, ljudi idu u operu, teatre, kupuju cvijeće, kafane i restorani su puni. U Kijevu ima dosta ulične umjetnosti, ljudi sviraju na ulicama ili u podzemnim metro stanicama, slikaju, i slično. Kijev je jedan izvanredan grad, jedna od najvećih i najljepših evropskih metropola, kulturna prijestolnica najveće države u Evropi ako ne računamo Rusiju. Stoga se u njega posjetioci lagano zaljubljuju – kazao je Halilović za “Avaz”.

Dodao je da su se zapadne vlade odlučile za taktiku javnog upozoravanja na ruske planove na osnovu informacija koje dobijaju od svojih obavještajnih službi te da je opravdano i što mediji prenose te informacije.

– To je sve stvorilo ogromnu paniku na Zapadu, te nešto manju u Ukrajini jer su ljudi tamo već navikli na prijetnje. Rat u Ukrajini počeo je još 2014. godine, i iako ga tri četvrtine zemlje možda nije direktno iskusilo, ipak se za osam godina itekako stvori svijet da je zemlja u ratu. Imate više od milion raseljenih lica i izbjeglica, imate stotine hiljada veterana od kojih su desetine hiljada ranjeni, imate već oko 15.000 poginulih.

Ne znači da ljudi nisu svjesni rizika

Tako da, iako to u velikim gradovima Ukrajine niste mogli puno osjetiti, građani ove zemlje itekako znaju da je zemlja u ratu, i da postoji konstanta prijetnja da taj rat eskalira. Ovo nije ni prvi put da Rusija izvodi vježbe blizu ukrajinskih granica, ali jeste najintenzivnija operacija dosad. Tako da, rekao bih da u Kijevu atmosfera nije panična kao u zapadnim medijima, ali to ne znači da ljudi nisu svjesni rizika. Znači samo da su navikli živjeti s tim rizikom, i da ga sad vide kao povećanog. Opet, i to je individualno. Imate ljude koji vjeruju da neće biti eskalacije i gotovo da žive bez posebne brige, imate ljude koji su već napustili Kijev ili one koji imaju spremne kofere – rekao je Halilović.

Na naše pitanje o povlačenju paralele između Sarajeva i Kijeva, Halilović je odgovorio:

– Sličnosti između Kijeva i Sarajeva ima mnogo. Radi se o dva glavna grada dvije države koje se nalaze na rubu Evrope, na granicama Evropske unije. Obje zemlje teže članstvu u Evropskoj uniji, a progresivne struje u obje zemlje bore se za promociju ljudskih prava i vrijednosti demokratije. Smatram da te težnje, borbe i unutarnja previranja u mnogome povezuju BiH i Ukrajinu. Također, te težnje evropskom putu su i kod BiH i Ukrajine opstruirane od strane Rusije koja u posljednje vrijeme daje podršku secionisti Dodiku.

Dvije zemlje koje su platile i još plaćaju visoku cijenu za slobodu

Osim ovoga, BiH i Ukrajina su zemlje u razvoju, opljačkane višedesetljetnom korupcijom. To su i zemlje velikog potencijala, pametnih mladih ljudi, zemlje koje dijele iste nade – da uhvate voz slobodnog i razvijenog svijeta. Naravno, sve ovo ne znači da među našim zemljama nema i puno razlika i da nemaju puno specifičnosti. Konačno, a u ovom trenutku najrelevantnije, nažalost, to su i dvije zemlje koje su platile i još plaćaju visoku cijenu za slobodu.

Sarajevo je posljednji evropski glavni grad koji je uništavan jer se borio za slobodu, a sada takva sudbina prijeti Kijevu. Napisao sam stoga i na društvenim mrežama: “Kad neko okrene tenkove na neki evropski glavni grad, i da šuti cijela Evropa, Sarajevo ne smije šutjeti.”

Iako se Halilović vratio uoči Putinove odluke o priznavanju nezavisnoti, kazao nam je da nije ugodno biti u Kijevu trenutno, ali da su ipak tamo njegovi uposlenici, desetine prijatelja, stotine poznanika, ljudi koje voli.

– U tom smislu bih volio da sam ostao duže i drago mi je da sam bio tamo. Mi u Bosni i Hercegovini i danas se sjećamo ko je došao u posjetu i rekao riječ podrške kad smo bili u opasnosti i to nam mnogo znači. Ja nisam imao ambiciju da moja posjeta ima neku težinu, ali za uski krug ljudi u kojem se ja krećem, našim uposlenicima i mojim prijeteljima, ona je predstavljala upravo to – važan znak podrške i prijateljstva – istakao je Halilović.

Širimo aktivnosti

Muzej ratnog djetinjstva obilježio je u februaru peti rođendan stalne postavke nizom događaja.

– Sam projekt Muzeja nešto je stariji od toga. Prešli smo u ovih pet godina veliki put, od male lokalne inicijative, do međunarodne organizacije sa uredima u Sarajevu, Kijevu, Hagu i Njujorku. Na našim projektima svakodnevno radi tridesetak ljudi, a u posljednje vrijeme u tim unosimo dodatnu ekspertizu. Recimo, naš novi edukativni direktor je čovjek koji je 20 godina bio edukativni direktor Kuće Anne Frank u Amsterdamu. Širimo svoje aktivnosti u BiH i Ukrajini, ali i jačamo prisustvo u drugim zemljama. Samo ove godine izlagat ćemo u 6 ili 7 država. Iz pandemije izlazimo snažniji nego što smo u nju ušli, imamo niz vlastitih softverskih rješenja, imamo ozbiljnu istraživačku i edukativnu metodologiju, vrlo bogatu kolekciju koju sada čine eksponati iz 15 različitih konflikata. Imamo partnerstva sa vodećim muzejima, organizacijama i univerzitetima iz cijelog svijeta. U prvih pet godina dobili smo i nekoliko međunarodnih nagrada od kojih je najznačajnija Muzejska nagrada Vijeća Evrope. Naše izložbe posjetilo je više od 70.000 ljudi, a u edukativnim aktivnostima sa više od 200 škola učestvovalo je preko 15.000 djece. Naravno, imamo još veće ciljeve za budućnost. U narednih 10 godina Muzej ratnog djetinjstva postat će istinski globalno prisutna i utjecajna institucija – iskren je Halilović.

Izvrsnost i inovativnost

On je upravo tokom boravka u Kijevu na društvenim mrežama objavio i da je Muzej dobio veliki grant Evropske unije u iznosu od skoro 4 miliona eura.

– Radi se o velikom uspjehu MRD i naših partnera s obzirom da su nagrađena samo 3 od 93 pristigla projekta. Ovo je jedna od najvećih grant šema Evropske Unije (Horizon), te aplicirati mogu samo organizacije koje već imaju iskustvo u vođenju velikih projekata. U tom smislu su konkurencija, projekti i konzorciji koji su ih predložili bili vrlo jaki. Iza našeg projekta stoji devet partnera od kojih je jedan Muzej ratnog djetinjstva. Među partnerima su vodeći istraživački instituti u oblastima vještačke inteligencije i igrica, kao i vodeće kompanije za razvoj video igara. Jedan od partnera je recimo Fondacija za istraživanje i tehnologiju iz Grčke (FORTH) koja ima više od 1.000 uposlenih istraživača. Radi se o kompleksnom trogodišnjem istraživačko-razvojnom projektu koji će rezultirati sa tri igrice za tri evropska muzeja.

Jedna od njih će biti upravo naša, tj. temeljena na našoj kolekciji i osmišljena tako da doprinese našim ciljevima kad je u pitanju očuvanje sjećanja i mirovna edukacija. Nadamo se da će nam ovaj medij omogućiti doseg novih publika širom svijeta, te da ćemo iskoristiti rastući trend u oblasti edukativnih igrica. Također, učešće u ovakvim projektima od kojih se očekuje izvrsnost i inovativnost na globalnom planu doprinosi da se Muzej ratnog djetinjstva dalje pozicionira kao lider u muzejskoj industriji – zaključio je Halilović.