Je li rat s Iranom Netanjahuov pokušaj političkog preživljavanja?

Politička karijera, naslijeđe, a možda i lična sloboda izraelskog premijera Benjamina Netanjahua na kocki su zbog nadolazeće istrage o napadima 7. oktobra 2023. godine. Mnogi analitičari novi rat s Iranom vide kao njegov pokušaj političkog preživljavanja i popravljanja poljuljanog imidža, piše The Guardian.

Tokom više od tri sedmice sukoba, iranski projektili ubili su najmanje 15 ljudi u Izraelu i ranili mnoge druge, uključujući oko 200 osoba u noćnim napadima blizu nuklearnog postrojenja na jugu zemlje. Ipak, javna podrška ratu nije oslabila.

Ogromna većina jevrejskih Izraelaca podržava odluku o pokretanju novog sukoba, a Izraelski institut za demokratiju zabilježio je u dvije ratne ankete podršku višu od 90 posto.

Neometani redovnim sirenama za zračnu uzbunu, zatvorenim školama, otkazanim letovima i upozorenjima da bi vojna kampanja mogla potrajati sedmicama, više od polovine ispitanih izrazilo je želju da Sjedinjene Američke Države i Izrael nastave bombardirati Iran sve dok tamošnja vlada ne padne.

Opozicioni političari odgodili su kampanju za parlamentarne izbore koji se održavaju ove jeseni i gotovo jednoglasno podržali odluku o napadu na Iran, pokazujući nacionalno jedinstvo.

Politička računica iza napada na Iran

Ovakav entuzijazam potaknuo je nagađanja da bi premijer Benjamin Netanjahu mogao ranije raspustiti parlament kako bi iskoristio osiguranu američku podršku za sukob i eventualni atentat na iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija.

Ovogodišnji izbori bit će prva prilika da Izraelci direktno utiču na svoju vladu od napada koje je predvodio Hamas 7. oktobra 2023. Netanjahu je iznenadio i političke protivnike i saveznike ostajući na vlasti nakon najkrvavijeg dana u povijesti Izraela, odbijajući preuzeti ličnu odgovornost za sigurnosne propuste, dok su gotovo svi visoki dužnosnici podnijeli ostavke ili se izvinili.

Iako je uspio održati krhku koaliciju na okupu, ankete su posljednje dvije godine pokazivale da mu podrška tvrdoglavo ostaje ispod razine koja bi mu garantirala stabilnu vlast. Mnogi u Izraelu vjeruju da je u rušenju iranskog režima ili teškom udaru na njegove vojne kapacitete Netanjahu vidio najbolju priliku da uvjeri birače da preispitaju njegovo naslijeđe.

Jedan ministar blizak Netanjahuu rekao je za list Haaretz neposredno prije početka rata: “Što se Netanjahua tiče, put do birališta vodi preko Vašingtona i Teherana. Vjerovao je da će uništenjem iranske “osovine zla” nakon 7. oktobra uspjeti popraviti svoj poljuljani imidž.“

Ovaj konsenzus izazvao je pitanja o Netanjahuovim namjerama. U listu Yedioth Ahronoth, komentatorica Sima Kadmon pitala je je li rat odgovor na “sigurnosnu ili koalicijsku potrebu”. Većina Izraelaca, međutim, dijeli uvjerenje da Netanjahu djeluje iz sigurnosnih razloga.

Kada je Netanjahu poručio naciji da je napao Iran kako bi uklonio “egzistencijalnu prijetnju”, većina mu je povjerovala, kaže Dalia Šajndlin, istraživačica javnog mnijenja iz Tel Aviva.

– Jedan od najvažnijih podataka za mene jest da je u junu 2025. gotovo dvije trećine Izraelaca vjerovalo da je djelovao iz stvarnih sigurnosnih razloga. To je značajna promjena, s obzirom na to da su dvije godine nakon napada 7. oktobra ljudi mislili da velike strateške odluke o ratu u Gazi donosi iz političkih razloga – rekla je.

Rijetki glasovi protivljenja

Politički otpor ratu unutar Izraela uglavnom dolazi od palestinskih građana ili novih lica na sceni, poput Džonatana Šimriza. Šimrizovog brata Hamas je uzeo za taoca 7. oktobra 2023., a kasnije su ga u Gazi ubile izraelske snage.

U politiku je ušao nakon osnivanja građanskog pokreta za porodice ožalošćenih u napadima. 

– Na kraju, opozicije nema. Zna li iko kada će rat završiti? Zna li iko zašto smo uopšte ušli u njega? Postavlja li iko pitanja? – objavio je na društvenim mrežama.

Izraelski trijumfalizam u oštrom je kontrastu s pogledom na rat izvan zemlje, gdje vijestima dominiraju strahovi od regionalne eskalacije, rast cijena energenata i paraliza dijelova zaljevskih ekonomija temeljenih na turizmu i sigurnosti.

Dok je u svijetu fokus bio na bombardiranju škole za djevojčice u Iranu, u kojem je ubijeno najmanje 175 ljudi, naslovnica Jerusalem Posta prikazala je izraelsku pilotkinju ruku pod ruku s anonimnom Irankom uz slogan protuvladinih protesta iz 2022.: “Žene, život, sloboda. Na izraelski način”.

Američka potpora na kušnji

Za mnoge u SAD-u, prikazivanje zračnih napada kao kampanje za ženska prava podsjeća na invaziju na Afganistan. Predsjednik Donald Tramp vodio je kampanju protiv stranih intervencija, a njegovu promjenu stava ne podržavaju svi njegovi glasači.

Ankete pokazuju da se većina Amerikanaca, uključujući demokrate i značajan broj republikanaca, protivi onome što smatraju ratom izbora. Tramp sada miješa prijetnje slanjem kopnenih snaga s prijedlozima da želi “brzo okončati” sukob.

Najistaknutiji kritičar rata iz Trampove administracije, bivši direktor Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Džo Kent, podnoseći ostavku prošle sedmice direktno je prozvao Izrael. 

– Iran nije bio izravna prijetnja našoj naciji. Jasno je da smo u ovaj rat ušli zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog lobija u Americi – napisao je u ostavci objavljenoj na X-u.

Ako takav stav dobije širu podršku u vrijeme kada dvostranačka podrška Izraelu već opada, to bi moglo nanijeti ozbiljnu štetu najvažnijem diplomatskom odnosu zemlje, upozorio je bivši visoki izraelski obavještajni dužnosnik.

– Mislim da je najveći rizik u ovom ratu gubitak američkog naroda – rekao je. 

– Ako bude puno američkih žrtava, ako cijene goriva porastu i ako se sve ne bude doimalo kao pobjeda, to će samo pojačati negativne trendove prema Izraelu koje već vidimo u SAD-u.

Netanjahuov lični ulog

Dok američko-izraelski odnos prijeti postati teret za Trumpa, za Netanjahua, koji je kampanje često gradio na svom statusu međunarodnog državnika, on je izborni adut. Trump bi u maju trebao posjetiti Izrael kako bi primio Izraelsku nagradu, jedno od najviših državnih priznanja, što bi bila dragocjena prilika za fotografisanje uoči izbora s visokim ulozima za Netanjahua.

Premijer se bori u dugotrajnom sudskom procesu za korupciju, a ako izgubi vlast, svjedočit će kao običan građanin. Već je, uz Trumpovu podršku, tražio preventivno pomilovanje, no ministarstvo pravosuđa savjetovalo je protiv odbacivanja optužbi.

Izraelski političari koji podržavaju rat kažu da se boje da će Netanjahu pokušati izvući ličnu korist iz nacionalne žrtve. 

– Otkako je Netanjahu postao optuženik za krivična djela, njegovo političko ponašanje sve je više vođeno ličnim preživljavanjem. Zato postoji opravdana zabrinutost da bi njegovi politički razlozi mogli nadvladati izraelske nacionalne sigurnosne interese – rekla je Naama Lazimi, zastupnica Demokrata, stranke lijevog centra.

– Nema sumnje da je iranska prijetnja egzistencijalna, no Benjaminu Netanjahuu se ne može vjerovati da neće iskoristiti rat i postignuća vojske za vlastiti politički opstanak.

Pobjeda koja bi mogla biti preskupa

No, ako je Netanjahu i pokrenuo rat imajući na umu izbore, kampanja bombardiranja nije donijela željeni politički poticaj. 

– Nije bilo značajnog porasta povjerenja u vladu, samo nekoliko postotnih bodova koji su se brzo vratili na predratne razine. Ovaj rat potencijalno preuređuje cijeli Bliski istok, a izraelska javnost jedva da je reagovala – rekla je analitičarka Šajndlin.

Kampanja protiv Teherana potisnula je u drugi plan izvještavanje o humanitarnoj katastrofi u Gazi i nasilju na okupiranoj Zapadnoj obali.

Ako ankete budu tačne i izraelski birači ponovno izaberu podijeljeni parlament, sukob s Palestincima mogao bi se vratiti u fokus. Stranke koje predstavljaju palestinske građane Izraela mogle bi biti ključne za formiranje vlade, dok glavne jevrejske opozicione stranke, čiji sigurnosni programi se ne razlikuju bitno od Netanjahuovih, odbijaju suradnju.

Svi vodeći izazivači, uključujući bivšeg premijera Naftalija Beneta, protive se palestinskoj državi uprkos pojačanoj međunarodnoj podršci. Dok su rasle globalne kritike zbog izraelskog rata u Gazi, SAD se pokazao ključnim diplomatskim i vojnim saveznikom izoliranije nacije. Ako rat s Iranom trajno ošteti taj odnos, svaki vojni trijumf mogao bi biti kratkotrajan.

– Šta ako se dan poslije nađemo sami – napisao je Eli Leon u listu Maariv. 

– Ako je cijena rušenja iranskog režima prekid saveza sa Sjedinjenim Državama, to će biti pobjeda koja će nas na kraju koštati sposobnosti da dugoročno preživimo u ovoj regiji.