Jedinstven program u BiH: Koncept liječenja ovisnosti koji zbližava porodice

U čekaonici tuzlanskog novootvorenog i obnovljenog Centra za medicinsku prevenciju ovisnosti ljudi su svih dobnih skupina, spolova, imovinskih statusa, različitih lica i raspoloženja.

Oni su tu svaki mjesec na kontroli. Dolaze sa članom ili članicom porodice kako bi razgovarali s ljekarom o svom trenutnom stanju, napretku liječenja, eventualnoj modifikaciji terapije ali i o raznim drugim problemima i dilemama.

Centar u Tuzli radi pri Klinici za psihijatriju UKC-a Tuzla, a njegovo osoblje čine dva liječnika neuropsihijatra užih subspecijalizacija za bolesti ovisnosti i socijalnu psihijatriju, jedna medicinska sestra i medicinski tehničar koji kontroliše uzimanje urina radi provjere eventualne zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

“Na terapiji sam od 21. oktobra 2010. godine”, prisjeća se Asmir kada je odlučio početi primati terapiju preko ovog centra. “Bio sam u zatvoru kad sam saznao za Centar. Nisam dolazio na početku nekoliko mjeseci, jer sam prije toga na sve načine pokušavao da se skinem: tramali, leksaurini, na suho, svakako. Išao sam u komune i bježao iz njih dvaput. Onda sam odlučio ovdje pokušati. I sad sam čist četiri godine” dodaje Asmir, koji na liječenje dolazi u pratnji oca, a nedavno se Centru pridružio i njegov stariji brat, koji je također ovisnik.

“Ovisna osoba ne može ući u ovaj program dok mi u startu ne utvrdimo šta je sa njom ili njim. Obavi se motivacioni intervju, pa prvo pravimo psihološko testiranje kod kliničkog psihologa, potom socijalnu anamnezu i provjerimo sve biohemijske dijagnostičke parametre zdravlja i serološke probe na HIV i hepatitise B i C. Kad sve to utvrdimo, ovisnik/ca potpisuje ugovor sa pravilima o tome šta smije, a šta ne smije raditi tokom liječenja. Trojica ljekara u konziliju se potpišu da ne postoji ništa što bi sprečavalo liječenje, a osoba daje svoj potpis da će redovno uzimati terapiju, da neće davati niti prodavati tablete, da neće biti agresivna i praviti probleme, a član porodice također potpisuje svoje obaveze. Tu piše i da može napustiti liječenje kad god hoće, ali i da je poželjno da nam kaže zašto odustaje”, kaže doktor Mevludin Hasanović, neuropsihijatar.

U Bosni i Hercegovini postoji devet centara za supstitucionu terapiju opijatskih ovisnika čiji rad pomaže UNDP projekat Srazmjerno povećanje univerzalnog pristupa za najrizičnije populacije u BiH, koji finansira Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. U posljednje dvije godine, ovim programom obuhvaćeno je oko 8.000 pripadnika visoko rizičnih grupa populacije, 9.000 Roma, migranata i povratnika, a preventivne usluge su pružene i za 1.800 zatvorenika.

Reintegracija u društvo je ključna.

Tuzlanski model služi kao jedinstveni program liječenja u BiH koji omogućava ovisnicima rehabilitaciju, resocijalizaciju i reintegraciju u društvo i, što je još važnije, u svoju porodicu. Ovaj program omogućava i porodicama ovisnika, čiji je život također obilježen ovom teškom bolešću, da normaliziraju situaciju u domu, ali i obnove emocionalne i druge veze koje su pokidane tokom ovisničkog života njima dragih osoba. Prilikom prijema u Centar, član porodice ili druga bliska osoba učestvuje u pripremi pacijenta od prvog psihijatrijskog intervjua i potpisuje saglasnost da će voditi računa o tome da ovisnik redovno uzima lijek svaki dan, te da lijek daje samo njemu/njoj, vezujući tako ovisnika za drugu osobu iz bliskog okruženja, za sebe, što je u suprotnosti s dosadašnjim programima liječenja, koji su se sastojali uglavnom od izolacije ovisnika u nekoj komuni ili sličnoj ustanovi izvan obiteljskog ambijenta nakon detoksikacije i primjene zamjenske terapije. Također, umjesto uobičajenog metadona, pacijenti primaju drugi lijek koji je pokazao mnogo bolje rezultate – subokson (kombinacija buprenorfina i naloksona).

U cilju pronalaska što efikasnije terapije za ovisnike o opijatima, uposlenici Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla su 2002. godine uspostavili saradnju sa Klinikom za ovisnosti Univerzitetske bolnice u Orebru u Švedskoj. Kroz tu saradnju profilirana je doktrina zahvaljujući kojoj je 27. jula 2009. godine implementiran projekat Tuzlanski model liječenja opijatske ovisnosti, koji je jedini takav u BiH. Trenutno se mjesečno liječi i dolazi na kontrolu oko 150 ljudi, a kroz Centar ih je od početka uspostave ovog modela do danas prošlo ukupno 228.

Antonije, koji je bio ovisnik 15 godina, ističe socijalni aspekt ovisništva kao najteži za prebroditi.

“Najteže se otarasiti društva, takozvanih repova, kad riješiš to, riješio si osamdeset posto. Ostaje ti još dvadeset posto tvoje ovisnosti, nečeg samo tvog. Ako imaš dobru podršku porodice, to je najvažnije od svega. Imam podršku svoje žene, s kojom imam i dijete. Dok sam uzimao drogu, nisam imao ništa, ni prijatelje, ni porodicu, ni posao. Drugi ovisnici ponekad steknu prijatelje i ovdje u Centru, ali ja podršku srećom imam kod kuće, a roditelji me također podržavaju”, kazao je Antonije.

Terapija, čak i ako traje duže od dvije godine s većim dozama na početku, osigurana je zahvaljujući Globalnom fondu, naglašavaju uposlenici ovog centra i smatraju da je i dostupnost lijeka i omogućavanje besplatnog produženja terapije ono što je mnogo doprinijelo uspjehu ovog modela.

oslobođenje

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE