Sve više građana u BiH radi dva ili više poslova kako bi pokrilo osnovne životne troškove. Inflacija i rast cijena hrane i režija dodatno pritišću domaćinstva, dok osnovna plaća rijetko omogućava pristojan život.Ekonomski analitičar Admir Čavalić upozorava da je glavni problem fiskalno opterećenje na rad, što smanjuje motivaciju za formalno zaposlenje i vodi sivom tržištu rada. Rast cijena proizvoda smanjuje raspoloživi dohodak, a porezi i doprinosi dodatno otežavaju položaj radnika.To stvara začarani krug i prisiljava ljude na dodatni rad. Kao rješenje predlaže rasterećenje rada i povećanje produktivnosti, što bi omogućilo veće naknade za rad.Predstavnik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović dodaje da prosječna plaća od 1.620 KM nije dovoljna za život jednog radnika i njegove porodice. Većina radnika radi samo jedan posao, ali mali prihodi prisiljavaju neke da uzmu dodatni rad.Poslodavci i država moraju osigurati plate koje omogućavaju normalan život bez dodatnog opterećenja. Sindikat predlaže izmjene zakona o minimalnoj plaći i porezima, te potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora.Rad na više poslova dugoročno iscrpljuje, povećava rizik od sagorijevanja i smanjuje vrijeme za porodicu i zajednicu. Stvara osjećaj nesigurnosti i anksioznost, dok socijalna kohezija slabi jer ljudi nemaju vremena za solidarnost i društveni angažman.On podsjeća da osnovna plaća nije dovoljna zbog strukturalnih nejednakosti i slabog pregovaračkog položaja radnika. Živimo u zemlji gdje ljudi rade, ali ne mogu živjeti od svog rada.Paradoks zaposlenog siromaštva ozbiljno ugrožava porodicu, zajednicu i društvo u cjelini. Stručnjaci se slažu da je potrebno osigurati dostojanstvene uslove rada, jačati sindikate i kolektivno pregovaranje, te uvesti minimalnu plaću koja prati stvarne troškove života.Rad ne smije svesti čovjeka na puko sredstvo proizvodnje. Samo kombinacijom pravne zaštite, ekonomske pravednosti i društvenih vrijednosti moguće je dugoročno poboljšati kvalitet života radnika.Sve više građana u BiH radi dva ili više poslova kako bi pokrilo osnovne životne troškove. Inflacija i rast cijena hrane i režija dodatno pritišću domaćinstva, dok osnovna plaća rijetko omogućava pristojan život.Ekonomski analitičar Admir Čavalić upozorava da je glavni problem fiskalno opterećenje na rad, što smanjuje motivaciju za formalno zaposlenje i vodi sivom tržištu rada. Rast cijena proizvoda smanjuje raspoloživi dohodak, a porezi i doprinosi dodatno otežavaju položaj radnika.To stvara začarani krug i prisiljava ljude na dodatni rad. Kao rješenje predlaže rasterećenje rada i povećanje produktivnosti, što bi omogućilo veće naknade za rad.Predstavnik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović dodaje da prosječna plaća od 1.620 KM nije dovoljna za život jednog radnika i njegove porodice. Većina radnika radi samo jedan posao, ali mali prihodi prisiljavaju neke da uzmu dodatni rad.Poslodavci i država moraju osigurati plate koje omogućavaju normalan život bez dodatnog opterećenja. Sindikat predlaže izmjene zakona o minimalnoj plaći i porezima, te potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora.Rad na više poslova dugoročno iscrpljuje, povećava rizik od sagorijevanja i smanjuje vrijeme za porodicu i zajednicu. Stvara osjećaj nesigurnosti i anksioznost, dok socijalna kohezija slabi jer ljudi nemaju vremena za solidarnost i društveni angažman.On podsjeća da osnovna plaća nije dovoljna zbog strukturalnih nejednakosti i slabog pregovaračkog položaja radnika. Živimo u zemlji gdje ljudi rade, ali ne mogu živjeti od svog rada.Paradoks zaposlenog siromaštva ozbiljno ugrožava porodicu, zajednicu i društvo u cjelini. Stručnjaci se slažu da je potrebno osigurati dostojanstvene uslove rada, jačati sindikate i kolektivno pregovaranje, te uvesti minimalnu plaću koja prati stvarne troškove života.Rad ne smije svesti čovjeka na puko sredstvo proizvodnje. Samo kombinacijom pravne zaštite, ekonomske pravednosti i društvenih vrijednosti moguće je dugoročno poboljšati kvalitet života radnika.