Portal 072info

JEDNO OD NAJČEŠĆE POSTAVLJENIH PITANJA DANAS: Kakva je muzika dozvoljena u islamu

kakva je muzika dozvoljena def 696x425 1
TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Pri pisanju ovog rada koristili smo 240 izvora: 120 hadiskih zbirki, 25 djela iz hadiskih nauka, 21 hanefijski fikh, 16 fikhova drugih mezheba, 1 djelo iz ahlaka, 32 tefsira, 24 arapska rječnika i 1 historiju.

Poznato je da je pitanje slušanja muzike sporno kod islamskih učenjaka (uleme). Neki to dozvoljavaju uz određene uvjete, dok drugi smatraju da je to zabranjeno ili u najmanju ruku pokuđeno. Stoga smo odlučili da napišemo jednu kratku studiju u kojoj ćemo se baviti pitanjem kakvoće dozvoljene i nedozvoljene muzike u islamu, odnosno šerijatskom pravu.

POLITIČKI MARKETING
Rusmir Isak banner

U ovome tekstu ćemo se osvrnuti na samu riječ muzika u arapskom jeziku, sunnet upotrebe defa i sličnih instrumenata, argumente iz Kur’ana na koje se pozivaju protivnici slušanja muzike, kao i njihove argumente iz Sunneta, te ćemo na kraju donijeti zaključni sud o muzici, piše Preporod.info.

Pri pisanju ovog rada korišteno je 240 izvora: 120 hadiskih zbirki, 25 djela iz hadiskih nauka, 21 hanefijski fikh, 16 fikhova drugih mezheba, 1 djelo iz ahlaka, 32 tefsira, 24 arapska rječnika i 1 historiju.

POLITIČKI MARKETING
A19C0ACA 5A41 413B 9B35 318122A57EA5

Riječ muzika u arapskom jeziku i def

  Mišljenja uleme o muzici su podijeljena iz razloga što nema kategoričkih i jasnih tekstova, ni ajeta ni hadisa, koji je zabranjuju ili dozvoljavaju. Štaviše, arapski jezik, iako se radi o izuzetno bogatom jeziku koji ima, po nekim procjenama, čak i deset miliona riječi, začudno nema svoju posebnu riječ za muziku, nego, uglavnom zadnjih stoljeća, Arapi koriste grčko-latinsku riječ muzika.[1]

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME
POLITIČKI MARKETING
072 Mirza Husetic 1

Ilustracija

  Izuzetak su def i slični instrumenti koji su, jednoglasno, po mišljenju učenjaka sva četiri mezheba (hanefijskog, malikijskoj, šafijskog i hanbelijskog), jasno dozvoljeni. Tačnije, radi se o konsenzusu (idžmau) da je def dozvoljeno upotrebljavati na svadbama i sličnim svečanostima. Za to, pored idžmaa, imamo dokaz u hadiskim tekstovima. Tako ashabijka Er-Rubejji’ bint Muavviz ibn Afra, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na njenoj svadbi slušao sa drugima pjesme koje su pjevane uz def. (Hadis bilježe Buhari, Ahmed, Ibn Madže i dr.)[2] Def ne samo da je dozvoljeno upotrebljavati, već je sunnet oglasiti svadbu defom i pjesmama. Muhammed ibn Hatib el-Džumehi, r.a., prenosi: Allahov poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Razlika između halala i harama su def i pjevanje na bračnoj svadbi (tj. tajenje braka je zabranjeno).“ (Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže, Nesai i dr.)[3]

Kur’anski argumenti protivnika slušanja muzike

  Što se tiče argumenata onih koji zabranjuju muziku, tu se radi prvenstveno o pogrešnoj interpretaciji (tefsiru) par kur’anskih ajeta. Tako se oni najčešće pozivaju na sljedeća dva kur’anska ajeta:

1 – Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (arap. lehve-l-hadisi), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, sa Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna. (Lukman, 6)

2 – Pa zar se ovom govoru iščuđavate, i smijete se, a ne plačete – gordo dignutih glava (arap. samidun)? (En-Nedžm, 59-61)

Processed with VSCO with c7 preset

  Tačnije, oni tvrde da dvojica poznatih ashaba Abdullah ibn Abbas, r.a., i Abdullah ibn Mesud, r.a., tumače izraz lehve-l-hadis kao muziku, odnosno Ibn Abbas, r.a., objašnjava riječ samidun kao muziku.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

  Prvo, tu se radi o tumačenju jednog ili dvojice ashaba, a ne mišljenju svih ili većine ashaba, što naglašavaju svi poznati mufessiri: Mukatil ibn Sulejman[4], Tusteri[5], Taberi[6], Ibn Ebu Hatim[7], Maturidi[8], Ebu Lejs es-Semerkandi[9], Sa’lebi[10], Maverdi[11], Vahidi[12], Džurdžani[13], Sem’ani[14], Begavi[15], Zemahšeri[16], Ibn Atijje[17], Ibn el-Arebi[18], Ebu-l-Feredž Ibn el-Dževzi[19], Fahruddin Razi[20], Kurtubi[21], Nesefi[22], Ibn Džuzejj[23], Ebu Hajjan[24], Ibn Kesir[25], Nejsaburi Kummi[26], Sealibi[27], Sujuti[28], šejhu-l-islam Ebu-s-Suud-efendi[29], Ismail Hakki Brusevi[30], Ševkani[31], Ibn Ašur[32], Sabuni[33] i dr.

  Drugo, ako pažljivo razmotrimo Ibn Mesudov i Ibn Abbasov stav, vidjet ćemo da oni ovdje ne govore o muzici, već o pjevanju (arap. gina’), i to ne bilo kakvom pjevanju, već nemoralnom pjevanju, kojim se zapostavlja učenje i slušanje Kur’ana.[34]

Pod lehvom (razonodom, zabavom, razbibrigom) se podrazumijevaju faktori koji odvraćaju od pokornosti, zaboravljanje farzova (strogih dužnosti) i vadžiba (drugostepenih dužnosti) i zaokupljenost haramamima (strogim zabranama) i mekruhima (pokuđenostima), kao npr. kada se muzički instrumenti slušaju uz alkohol (vino), blud (zinaluk) i slične zabrane..

Hadiski argumenti protivnika slušanja muzike

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

  Kao što nema izvorne arapske riječi za muziku, tako ne postoji ni jedna predaja koja zabranjuje istu. Dakle, sve predaje koje se koriste kao argumentacija nedozvoljenosti muzike, ustvari govore o određenim muzičkim instrumentima i/ili pjevanju. No, kao što ćemo vidjeti u nastavku iz uzorka, dotične predaje su uglavnom ili slabe (daif) ili mevdu’ (izmišljene).

1 – Najčešće citirana predaja kao argument o zabrani muzike je ona koju spominje imam Buhari u svojoj hadiskoj zbirci Sahih. Tako Buhari kaže: Hišam ibn Ammar veli: Pričao nam je Sadeka ibn Halid, pričao nam je Abdurrahman ibn Jezid ibn Džabir, pričao nam je Atijje ibn Kajs el-Kilabi, pričao nam je Abdurrahman ibn Ganm el-Eš’ari. On je kazao: Pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik el-Eš’ari. Tako mi Allaha, nije me slagao. Čuo je Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako govori: „Doista će biti u mom ummetu ljudi koji će dozvoljavati blud, svilu, alkohol (vino) i žičane instrumente. Zaista će se ljudi penjati na strane brda. Navraćat će im čoban sa stokom. Dolazit će im siromah radi svoje potrebe, a oni će mu reći: „Dođi nam sutra!“ Onda će ih Allah uništiti u noći, svaliti na njih brdo, a druge će transformirati u majmune i svinje do Dana proživljenja.“[35]

  Međutim, spomenuta predaja je muallek i prekinutog lanca, budući da između Buharije i Hišama ibn Ammara fali ime jednog ravije (prenosica). Inače, muallek je vrsta daif (slabe) predaje u kojoj nedostaje jedan ili više ravija na početku seneda (lanca prenosilaca). Sam imam Buharija pravi razliku između citiranih i zabilježenih predaja u svome Sahihu. Zabilježene predaje su vjerodostojne i imam Buhari ih započinje, uglavnom, sa izrazom haddesena (pričao nam je). Pored njih, postoji jedan broj predaja koje Buhari citira bez kompletnog seneda, počevši ih, uglavnom, sa izrazom kale (kazao je/veli).

  Ravija Hišam ibn Ammar ibn Nusajr (770-859) je tabi-tabiin, pravnik, muhaddis i karija iz Damaska. Živio je oko 90 godina. Postoji razilaženje oko njegove vjerodstojnosti. Jedni smatraju da je bio pouzdan, drugi da je bio dobar, treći da je bio slab, a četvrti da je bio pouzdan, dok nije ostario, kada mu je pamćenje znatno oslabilo. U nastavku ćemo se osvrnuti na ocjene njegove vjerodostojnosti koje spominju poznati muhaddisi.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Ahmed ibn Hanbel je kazao o Hišamu ibn Ammaru: Lahkomislen i slab… Njegovo pamćenje (hifz) se poremetilo.[36]

– El-Idžli kaže za njega: Pouzdan, iskren.[37]

– Abdurrahman ibn Ebu Hatim kaže: Čuo sam oca kako govori: „Kada je Hišam ibn Ammar ostario, promijenio se (tj. pamćenje mu se promijenilo). Stoga, sve što bi mu bilo dato, pročitao bi. Kad god bi mu neko nešto sugerisao, on bi to prihvatio…“[38]

– Ibn Hibban ga spominje u svome Es-Sikat (Pouzdani prenosioci).[39]

– Ebu-l-Velid el-Badži veli o njemu: …Kazao je Ebu Hatim: „Iskren, s tim da, kada je ostario, promijenio se (tj. pamćenje mu se promijenilo).Kad god bi naletio na knjigu, čitao bi je. Kad god bi mu neko nešto sugerisao, on bi to prihvatio.“…[40]

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Mizzi navodi, između ostalog, sljedeće o njegovoj vjerodostojnosti: …Muavija ibn Salih i Ibrahim ibn el-Džunejd prenose da je Jahja ibn Mein kazao: „Pouzdan.“ Ebu Hatim prenosi da je Jahja ibn Mein kazao: „Inteligentan, inteligentan.“ El-Idžli veli: „Pouzdan.“ El-Idžli veli na drugom mjestu: „Iskren.“ …En-Nesai veli: „On ne predstavlja problem.“ Ed-Darekutni kaže: „Iskren, važnog položaja.“… Abdurrahman ibn Ebu Hatim kaže: „Čuo sam oca kako govori: Kada je Hišam ibn Ammar ostario, promijenio se (tj. pamćenje mu se promijenilo). Stoga, sve što bi mu bilo dato, pročitao bi. Kad god bi mu neko nešto sugerisao, on bi to prihvatio.“… Ebu Bekr el-Mervezi kaže: „Ahmedu ibn Hanbelu je spomenut Hišam ibn Ammar. Stoga je kazao: Lahkomislen i slab.“…[41]

– Slične ocjene, poput Mizzijevih, spominju: Ibn Abdulhadi[42], Zehebi[43], Ibn Kesir[44]. No, Zehebi ga je spomenuo i u El-Mugni fi ed-duafa’ (Dovoljna knjiga o slabim prenosiocima), svome djelu o slabim prenosiocima. Tu je citirao Ebu Davuda, koji je kazao o Hišamu: On je navodio više od četiri stotine hadisa koji nemaju osnova.[45]

– Sibt Ibn el-Adžemi je naveo Hišama ibn Ammara u svome djelu El-Igtibat bi men rumije min er-ruvat bi el-ihtilat (Radost glede ravija koji su optuženi za zbrkanost).[46]

– Ibn Hadžer kaže o njemu: …Iskren… Jahja ibn Mein ga je ocijenio pouzdanim. Također ga je ocijenio pouzdanim El-Idžli.[47]

– Sujuti ga je obradio u svom djelu Tabekat el-huffaz (Generacije hafiza), koje govori o hafizi hadisa (muhaddisima koji su znali najmanje 100 000 hadisa napamet), te spomenuo, između ostalog, da je dotični uzimao nadoknadu za podučavanje hadisu.[48]

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

  Uzevši sve u obzir, odabrano mišljenje jeste da je Hišam ibn Ammar bio pouzdan prenosilac glede predaja koje prenosi dok je bio mlađi. No, smatra se slabim prenosiocem u vezi kasnijih predaja, pošto mu je pamćenje dosta oslabilo zadnjih decenija njegovog dugog života zbog starosti.[49] U prilog ovome mišljenju ide i činjenica da Hišam ibn Ammar nije bio tačno siguran od kojeg ashaba prenosi hadis: Ebu Amira el-Eš’arija, r.a., ili Ebu Malika el-Eš’arija. Ako usto uzmemo u razmatranje i gorenavedene podatke o njegovoj senilnosti, onda nas ne treba čuditi da Buhari ne bilježi ovaj hadis direktno od njega, iako ga je najvjerovatnije susreo. Naime, Hišam ibn Ammar je već imao c. 70 godina, kada ga je Buhari (810-870) susreo. Štaviše, osim u Sahihu Buharije, dotična predaja Hišama ibn Ammara se ne navodi ni u jednoj od preko 120 poznatih hadiskih zbirci koje su nama dostupne i za koje imamo senede sa idžazetnamama.[50]

2 – Doduše, sličan hadis bilježe Ibn Hibban, Taberani i Bejheki.

a) Ibn Hibban bilježi: Obavijestio nas je Husejn ibn Abdullah el-Kattan. On je kazao:Pričao nam je Hišam ibn Ammar. On je kazao: Pričao nam je Sadeka ibn Halid. On je kazao: Pričao nam je Ibn Džabir. On je kazao: Pričao nam je Atijje ibn Kajs. On je kazao: Pričao nam je Abdurrahman ibn Ganm. On je kazao: Pričali su nam Ebu Amir el-Eš’ari i Ebu Malik el-Eš’ari, da su čuli Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako govori: „Doista će u mom ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu, alkohol (vino) i žičane instrumente.“[51]

  Ravija ovog hadisa je Husejn ibn Abdullah el-Kattan (?-c. 922)[52], muhaddis iz Rekke (Rakka, sjev. ist. Sirija). Inače, on je pouzdan prenosilac. No, očito je da je živio preko 60 godina iza smrti svoga šejha Hišama ibn Ammara. Prema tome, nameće se zaključak da je gornji hadis čuo od svog šejha, dok je ovaj bio u poznim godinama, kada mu se pobrkalo pamćenje. Upravo zbog tog razloga ovaj hadis je daif – slab.

b) Taberani bilježi: Pričao nam je Musa ibn Sehl el-Dževbi el-Basri, pričao nam je Hišam ibn Ammar, pričao nam je Sadeka ibn Halid, pričao nam je Ibn Džabir, pričao nam je Atijje ibn Kajs el-Kilabi, pričao nam je Abdurrahman ibn Ganm, pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik el-Eš’ari. Tako mi Allaha, nije me slagao, da je čuo Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako govori: „Doista će biti u mom ummetu ljudi koji će dozvoljavati svilu, alkohol (vino) i žičane instrumente. Zaista će se ljudi penjati na strane brda. Navraćat će im čoban sa stokom. Tako će im dolaziti čovjek radi svoje potrebe, a oni će mu reći: „Dođi nam sutra!“ Onda će ih Allah, Silni i Uzvišeni, uništiti u noći, svaliti na njih brdo, a druge će transformirati u majmune i svinje do Dana proživljenja.“[53]

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

  Musa ibn Sehl el-Dževni el-Basri (?-919) [54], muhaddis iz Basre, je ravija ove predaje. Živio je i djelovao u Bagdadu. Drži se pouzdanim prenosiocem. Međutim, bjelodano je da je živio 60 godina poslije smrti svoga šejha Hišama ibn Ammara. Dakle, i on je čuo gornji hadis od svog šejha, dok je ovaj bio u dubokim godinama, kada je imao problem sa staračkom senilnošću.To je razlog zašto je i ova predaja daif – slaba.

c) Taberani bilježi: Pričao nam je Muhammed ibn Jezid ibn Abdussamed ed-Dimeški, pričao nam je Hišam ibn Ammar, pričao nam je Sadeka ibn Halid, pričao nam je Ibn Džabir, pričao nam je Atijje ibn Kajs el-Kilabi, pričao nam je Abdurrahman ibn Ganm, pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik el-Eš’ari. Tako mi Allaha, nije me slagao, da je čuo Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako govori: „Doista će biti u mom ummetu ljudi koji će dozvoljavati svilu, alkohol (vino) i žičane instrumente. Zaista će se ljudi penjati na strane brda. Navraćat će im čoban sa stokom. Tako će im dolaziti čovjek radi svoje potrebe, a oni će mu reći: „Dođi nam sutra!“ Onda će ih Allah uništiti u noći i one će osvanuti kao majmuni i svinje do Dana proživljenja.“[55]

  Taberani je pogriješio u imenu ravije od kojeg prenosi ovu predaju. Tako umjesto Muhammed ibn Jezid ibn Abdussamed ed-Dimeški treba: Jezid ibn Muhammed ibn Abdussamed ed-Dimeški (814-890)[56], muhaddis iz Damaska. Ocijenjen je kao pouzdan, odnosno dobar prenosilac. Rođen je 44 godine poslije svoga šejha Hišama ibn Ammara. Prema tome, i on je gornji hadis čuo od svoga šejha, kada je ovaj bio u visokim godinama, c. 70 godina, a to je period kada je Hišam počeo prenositi neutemeljene hadise, kako su muhaddisi naveli. Stoga, i ova predaja se smatra daif – slabom.

d) Bejheki bilježi: Obavijestio nas je Ebu Abdullah el-Hafiz, obavijestio me je Ebu Bekr ibn Abdullah, ohavijestio nas je Hasan ibn Sufjan, obavijestio nas je Hišam ibn Ammar, obavijestio nas je Sadeka ibn Halid, obavijestio nas je Ibn Džabir, od Atijje ibn Kajsa el-Kilabija, od Abdurrahmana ibn Ganma el-Eš’arija, pričao mi je Ebu Amir ili Ebu Malik. Tako mi Allaha, nije me slagao, da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako govori: „Doista će biti u mom ummetu ljudi koji će dozvoljavati svilu, alkohol (vino) i žičane instrumente. Zaista će se ljudi penjati na strane brda. Navraćat će im čoban sa stokom. Tako će im dolaziti čovjek radi svoje potrebe, a oni će mu reći: „Dođi nam sutra!“ Onda će ih Allah uništiti u noći, te svaliti na njih brdo, a druge će transformirati u majmune i svinje do Dana proživljenja.“[57]

  Predaju od Hišama ibn Ammara prenosi Hasan ibn Sufjan ibn Amir en-Nesai (en-Nesevi) (?-915/916)[58], muhaddis iz Nese (Nisa, 18 km jugozapadno od Ašgabada (Aškabad), glavnog grada Turkmenistana). Smatra se pouzdanim prenosiocem. Međutim, živio je 57 godina nakon smrti svoga šejha Hišama ibn Ammara. Dakle, i on je čuo gornji hadis od svog šejha, dok je ovaj bio u dubokoj starosti, kada je već imao problem sa pamćenjem. Stoga, ova predaja je, kao i prethodne, daif – slaba.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

  Pored toga što su gorenavedene predaje od Buharije, Ibn Hibbana, Taberanija i Bejhekija slabe, one indirektno ne govore o općoj zabrani muzike. Naime, uz žičane instrumente, u njima su, kao predznaci Sudnjeg dana, spomenuti blud, svila, alkohol (vino) i oholost prema siromašnima. Iz konteksta nije teško zaključiti da dotične predaje neposredno govore o zabrani žičanih instrumenta u slučaju kada podstiču na griješenje i nemoral, tačnije o zabrani nemoralne muzike i zabave i takve vrste raonode. Stoga ne treba da čudi da se u fikhskim djelima ne piše o zabrani muzike, već uglavnom o zabrani instrumenata za zabavu/razonodu (arap. melahi).[59] To podcrtava i istaknuti hanefijski učenjak Abdulganijj en-Nablusi u svome djelu Idah ed-delalat fi sema’ el-alat (Pojašnjenje dokaza o slušanju instrumenata), kada, između ostalog, veli: …Zaključak jeste da u ovoj meseli (pravnom pitanju), tj. meseli slušanja raznoraznih muzičkih instrumenata koji su popraćeni lijepim glasom nije dozvoljeno uopćavanje zabrane, bez njenog ograničavanja na instrumente za razonodu, odnosno instrumente za razbibrigu i slično, a što upućuje na korištenje istih radi razbibrige. Naime, dotična zabrana je na takav način ograničena u većini hadisa. Mada je u nekim hadisima navedena općenito, ali hadisi tumače jedni druge, slično kao ajeti. Također, ta zabrana je na isti način ograničena u riječima svih pravnika četiri mezheba. Što se tiče nekih pravnika koji su zabranu spomenuli općenito, oni su pod time mislili na njenu ograničenost, što se neizbježno zaključuje na osnovu detaljnog stručnog pojašnjenja. Razboritom intelektualcu je dovoljan išaret (znak), a pokvareni džahil (neznalica) ne shvata intenciju Zakonodavca, ni nakon hiljadu objašnjenja.[60]

  Štaviše, ni imam Buhari ne koristi predaju od Hišama ibn Ammara kao argument zabrane muzike, već je upotrebljava kao argument zabranjenosti alkohola (vina), budući da je navodi u Poglavlju o osobi koja dozvoljava pijenje alkohola (vina) i naziva ga drugim imenom. Inače u Buharijinom Sahihu ne postoji uopće poglavlje o zabrani muzike, pjevanja, žičanih instrumenata i sl.

3) Među predajama koje se koriste kao argument totalne zabrane muzike ima i dosta apokrifnih (mevdu’) predaja. Tako se u jednoj predaji pripisuje da je Muhammed, a.s., kazao: Slušanje instrumenata za razonodu je nepokornost, sijeljenje radi njih je fisk (veliki grijeh), a naslađivanje sa njim kufr (krivovjerstvo).

  Spomenuta predaja je problematična iz više razloga. Najprije, ne bilježi se ni u jednoj od preko 120 poznatih hadiskih zbirci koje su nama dostupne i za koje imamo senede sa idžazetnamama. Po svoj prilici, prvi put se spominje otprilike 500 godina nakon Vjerovjesnikovog preseljenja na ahiret, znači tek u VI stoljeću po Hidžri (XII stoljeća). Navodi se, bez ikakvog lanca prenosilaca, u svega nekoliko hanefijskih pravnih djela.[61] Zanimljivo da je uopće nema u fikhskim djelima malikijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. Nepostojanje seneda i prvo citiranje u kasnom VI stoljeću, dovoljni su razlozi da ovu predaju okarakterišemo kao mevdu’ – izmišljenom.

  Međutim, uprkos maloprije spomenutim bjelodanim činjenicama, ovu predaju na našim prostorima često citiraju određeni hatibi na minberima, vaizi na ćursevima, pisci u tekstovima i daije na internetu koji zagovaraju opću nedozovoljenost slušanja muzike. Štaviše, naši domaći zagovornici zabrane muzike ovu apokrifnu predaju lažno pripisuju Ebu Hanifi, iako se ona, u ovih par hanefijskih knjiga gdje se spominje, pripisuje Poslaniku, a.s. Tako godinama na Facebooku kruži sljedeća „domaća“ verzija ove apokrifne predaje koja se pogrešno veže za Ebu Hanifu: Prenosi se u hanefijskim knjigama da je rekao Ebu Hanifa: “Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sjelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavaljanje Allahu, dželle šenuhu, a naslađivanje time je nevjerstvo.”

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

(Pogledaj: “El-Fetava-l-bezzazijje”, komentar poznatog hanefijskog djela “El-Fetava-l-hindijje”, 6/359)

  Prvo Bezzazijske fetve ne mogu biti komentar Indijskih fetvi, jer je Muhammed ibn Muhamed ibn Šihab el-Havarizmi el-Kerderi (?-1424), poznat kao Ibn el-Bezzaz, koji je napisao Bezzazijske fetve, umro 250 godina prije nego što je čuveni zbornik fetvi El-Fetava el-hindijje napisala komisija od 23 indijska učenjaka, pod vođstvom Nizamuddina el-Burhanpurija, u periodu 1666-1675, za vrijeme mogulskog vladara Aurangzeba (1658-1707). Drugo, Ibn Bezzaz predaju veže za Muhammeda, a.s., a ne za imama Ebu Hanifu. U nastavku donosimo neiskrivljen citat iz Bezzazijskih fetvi: Slušanje glasova instrumenata za razonodu, poput svirke flaute i slično je haram (zabranjeno) radi govora Muhammeda, a.s.: „Slušanje instrumenata za razonodu je nepokornost, sijeljenje radi njih je fisk (veliki grijeh), a naslađivanje sa njim kufr (krivovjerstvo).“[62] Naravno, čak i ova mevdu’ predaja ne govori o zabrani muzike, već o slušanju instrumenata za razonodu.

Cijeli tekst u štampanom i digitalnom izdanju

O slabosti i izmišljenosti dotičnih predaja, odnosno o dozvoljenosti pjevanja i muzike su govorili i brojni učenjaci. Tako malikijski učenjak i mufessir Ibn el-Arebi kaže: Nema ništa vjerodostojno o zabrani pjevanja.[63] Glasoviti šafijski učenjak Gazali je kazao u svome Ihja’ ulumi-d-din, između ostalog: Svi ovi hadisi su u dva Sahiha (Sahihajn, tj. Buhariji i Muslimu) i predstavljaju tekstove koji jasno govore da pjevanje i igranje nisu zabranjeni (haram).[64] Ibn Hazm veli o hadisima koji govore o zabrani pjevanja i žičanih instrumenata: Nema ništa vjerodostojno u ovom poglavlju. Sve što se u njemu nalazi je izmišljeno.[65]

Zaključak

  Zaključak koji se sam nameće, kada se sve uzme u obzir, jeste da ne postoji nijedna predaja koja zabranjuje muziku, kako ni sahih (vjerodstojna) ni hasen (dobra), tako ni daif (slaba) ni mevdu’ (izmišljena). Stoga se postavlja pitanje: Kakva je muzika zabranjena, odnosno dozvoljena u islamu?

  Realno, muzika u osnovi spada u mubahe – dozvoljene radnje koje islam niti zabranjuje, niti propisuje. Međutim, kao i većina mubaha, ona može poprimiti formu obaveze, ali i formu pokuđenosti i zabrane.[66] Primjera radi, ratna muzika je obavezna, ukoliko ima za cilj podići moral muslimanske vojske, te uliti strah i demoralisati protivnika. Takav je bio mehter – osmanska vojna muzika. Mehter vojni orkestri su djelovali svo vrijeme postojanja Osmanske države. Smatra se da su mehter tradiciju Osmanlije preuzele od Seldžuka, a ovi od Abbasija. Historijski izvori spominju da je Alauddin Kejkubad III (1298-1302), rumski seldžučki sultan, poslao osmanskom sultanu Gazi Osmanu I (1281-1326), osnivaču Osmanskog sultanata, prvi mehter vojni orkestar.[67] Slično zaključuje i hanefijski učenjak Abdulganijj en-Nablusi u već spominjanom djelu o dozvoljenosti muzike: Budući da je ova mesela ograničena razonodom, uslov je da fetva koja se donosi o zabrani dotičnih muzičkih istrumenata bude ograničena njihovim korištenjem radi razbibrige. Dakle, ako se muzički instrumenti ne koriste radi razbibrige, onda se oni ne smatraju haramom (zabranjenim), već dozvoljenim (mubah) svim muslimanima i muminima (vjernicima), bez obzira spadali u obične nepotpune ljude ili u učene potpune ljude. Ovim propisom niko općenito nije izostavljen.

Pod lehvom (razonodom, zabavom, razbibrigom) se podrazumijevaju faktori koji odvraćaju od pokornosti, zaboravljanje farzova (strogih dužnosti) i vadžiba (drugostepenih dužnosti) i zaokupljenost haramamima (strogim zabranama) i mekruhima (pokuđenostima), kao npr. kada se muzički instrumenti slušaju uz alkohol (vino), blud (zinaluk) i slične zabrane…[68]

  U današnjem vremenu, većina muzike je ipak zabranjena ili pokuđena. Tako je zabranjeno slušati muziku ukoliko ona razbuktava strasti, podstiče na grijeh i nemoral, oštećuje sluh, uznemirava druge, otupljuje osjećaj za namaz, a pokuđeno je slušati onu muziku koja traći mnogo vremena i sl. Također, zabranjeno je slušati muziku i pjesme pjevača koji su se odali griješnom i nemoralnom životu, kao i bilo kakvu pjesmu čiji tekst nije u skladu sa Šerijatom. Muzika koja je uobičajena u povodu svadbe ili nekog drugog veselja i povoda nije zabranjena, pod uslovom da ne vodi nekoj od gorespomenutih zabrana.

Literatura

a) hadiske zbirke:

Ibn Abdulberr, Džami’ bejan el-ilm ve fadlihi, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1999, sv. 1-2.

Abdurrezzak, El-Musannef, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, sv. 1-10.

El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, sv. 1-5.

Ahmed, Fedail es-sahabe, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1983, sv. 1-2.

Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 1-45.

Ibn el-A’rabi, El-Mu’džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1-3.

Ibn Asakir, El-Mu’džem, Dar El-Bešair, Damask, 2000, sv. 1-2.

El-Asbehani, Kavvam es-Sunne, Et-Tergib ve et-terhib, Dar el-Hadis, Kairo, 1993, sv. 1-3.

El-Asbehani, Ebu eš-Šejh, Zikr el-akran, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996.

Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, sv. 1-6.

Ibn Ebu Asim, Es-Sunne, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1980, sv. 1-2.

Ebu Avane, El-Mustahredž, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1998, sv. 1-5.

El-Begavi, Šerh es-sunne, El-Mekteb el-islamijj, Damask-Bejrut, 1983, sv. 1-15.

El-Bejheki, El-Adab, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988.

El-Bejheki, Ed-Da’vat el-kebir, Giras, Kuvajt, 2009, sv. 1-2.

El-Bejheki, El-Esma’ ve es-sifat, Mektebe Es-Suvadi, Džidda, 1993, sv. 1-2.

El-Bejheki, Fedail el-evkat, Mektebe El-Munare, Mekka, 1990.

El-Bejheki, El-I’tikad, Dar El-Afak el-džedide, Bejrut, 1981.

El-Bejheki, El-Kada’ ve el-kader, Mektebe El-Abikan, Rijad, 2000.

El-Bejheki, Ma’rife es-sunen ve el-asar, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1991, sv. 1-14.

El-Bejheki, El-Medhal ila Es-Sunen el-kubra, Dar El-Hulefa’ li el-kitab el-islamijj, Kuvajt.

El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, sv. 1-10.

El-Bejheki, Es-Sunen es-sagir, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1989, sv. 1-4.

El-Bejheki, Šuab el-iman, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 2003, sv. 1-13.

Ibn Betta, El-Ibane el-kubra, Dar Er-Raje, Rijad, 1994-2005, sv. 1-9.

El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, sv. 1-18.

El-Buhari, El-Edeb el-mufred, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 1989.

El-Buhari, Halk ef’al el-ibad, Dar El-Mearif, Rijad.

El-Buhari, El-Kirae halfe el-imam, El-Mektebe es-selefijje, Lahore, 1980.

El-Buhari, Kurre el-ajnejn bi ref’ el-jedejn fi es-sala, Dar El-Erkam, Kuvajt, 1983.

El-Buhari, Es-Sahih, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, sv. 1-9.

Ed-Darekutni, Fedail es-sahabe, Mektebe El-Gureba’ el-eserijje, Medina, 1998.

Ed-Darekutni, Es-Sunen, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2004, sv. 1-5.

Ed-Darimi, Es-Sunen, Dar El-Mugni, Rijad, 2000, sv. 1-4.

Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, sv. 1-4.

Ebu Davud, El-Merasil, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1988.

Ebu Davud et-Tajalisi, El-Musned, Dar Hedžr, Kairo, 1999, sv. 1-4.

Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2000, sv. 1-3.

Ed-Dulabi, Ez-Zurrijje et-tahire, Ed-Dar Es-Selefijje, Kuvajt, 1986/87.

Ibn Ebu ed-Dunja, Men aše ba’de el-mevt, Muessese El-Kitab es-sekafijje, Bejrut, 1992.

Ibn Ebu ed-Dunja, Mudžabu ed-da’ve, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1993.

Ibn el-Dža’d, El-Musned, Muessese Nadir, Bejrut, 1990.

Ibn el-Džarud, El-Munteka, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988.

El-Dževheri, Musned El-Muvetta’, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1997.

El-Fakihi, Ebu Muhammed, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998.

El-Hakim, El-Mustedrek, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, sv. 1-4.

Ibn el-Hallal, Ebu Bekr, Es-Sunne, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, sv. 1-5.

Ebu Hanife, El-Musned – rivaje Ebu Nuajm, Mektebe El-Kevser, Rijad, 1994/95.

El-Haraiti, I’tilal el-kulub, Nizar Mustafa el-Baz, Mekka-Rijad, 2000, sv. 1-2.

El-Haraiti, Mesavi’ el-ahlak, Mektebe Es-Sevadi, Džidda, 1993.

Ibn Harb, El-Husejn, El-Birr ve es-sile, Dar El-Vetan, Rijad, 1998.

El-Haris, Bugje el-bahis an zevaid Musned el-Haris li El-Hejsemi, Merkez hidme es-sunne ve es-sire en-nebevijje, Medina, 1992, sv. 1-2.

El-Havarizmi, Džami’ el-mesanid, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2.

Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, sv. 1-16.

Ibn Humejd, Abd, El-Muntehab min el-Musned, Mektebe Es-Sunne, Kairo, 1988.

El-Humejdi, El-Musned, Dar Es-Sika, Damask, 1996, Bejrut, sv. 1-2.

Ibn Huzejme, Es-Sahih, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1970, sv. 1-4.

Ibn Huzejme, Et-Tevhid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1994, sv. 1-2.

Ismail ibn Džafer, El-Ehadis, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998.

El-Ismaili, Ebu Bekr, Mu’džem esami eš-šujuh, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1990, sv. 1-3.

Ebu Ja’la, El-Mu’džem, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 1987.

Ebu Ja’la, El-Musned, Dar El-Me’mun li et-turas, Damask, 1984, sv. 1-13.

Ebu Jusuf, El-Asar, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut.

Kadi el-Marestan, El-Mešjeha, Dar Alem el-fevaid, Mekka, 2001, sv. 1-3.

El-Kudai, Musned Eš-Šihab, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986, sv. 1-2.

El-Lalikai, Keramat el-evlija’, Šerh usul el-itikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, sv. 9.

El-Lalikai, Šerh usul i’tikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, sv. 1-8.

Ibn Madže, Es-Sunen, Dar Ihja’ el-kutub el-arebijje, Kairo, sv. 1-2.

Malik, El-Muvetta’, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1985, sv. 1-2.

Malik, El-Muvetta’ bi rivaje Muhammed ibn Hasen eš-Šejbani, Dar El-Kalem, Damask, 1991.

Malik, Muvetta’ Malik – rivaje Ebu Mus’ab ez-Zuhri, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, sv. 1-2.

Ma’mer ibn Rašid, El-Džami’, Medžlis el-ilmi, Karači, 1983, sv. 1-2.

Ibn Mende, El-Iman, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1985/86, sv. 1-2.

Ibn Mende, Et-Tevhid, Mektebe el-ulum ve el-hikem, Medina, 2002, sv. 1-2.

Ibn Mensur, Seid, Es-Sunen, Ed-Dar es-selefijje, Bombaj, 1982, sv. 1-2.

Ibn Mensur, Seid, Et-Tefsir min Sunen Seid ibn Mensur, Dar Es-Sumej’i, Rijad, 1997, sv. 1-5.

El-Mervezi, Ta’zim kadr es-sala, Mektebe Ed-Dar, Medina, 1986, sv. 1-2.

Ibn Ehi Mimi, El-Fevaid, Dar Adva’ es-selef, Rijad, 2005.

Ibn Mubarek, Abdullah, Ez-Zuhd ve er-rekaik, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2.

El-Muhallis, El-Muhallisijjat ve Edžza’ uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008, sv. 1-4.

Muhammed eš-Šejbani, El-Asar, komentar i valorizacija: Ebu el-Vefa’ el-Afgani, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1993, sv. 1-2.

Muhammed eš-Šejbani, El-Asar, valorizacija: Halid el-Avvad, Dar En-Nevadir, Damask-Bejrut, 2008, sv. 1-2.

Ibn el-Mukri’, El-Mu’džem, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998.

Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, sv. 1-8.

El-Muzeni, Es-Sunen el-me’sure li eš-Šafi’, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1986.

En-Nesai, Amel el-jevm ve el-lejle, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986.

En-Nesai, Fedail es-sahabe, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1985.

En-Nesai, Hasais Alijj, Mektebe El-Mualla, Kuvajt, 1986.

En-Nesai, Es-Sunen, Mekteb El-Matbuat el-islamijje, Halep, 1986, sv. 1-8.

En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 1-10.

Ebu Nuajm, Hilje el-evlija’, Es-Seade, Kairo, 1974, sv. 1-10.

Ebu Nuajm, Fedail el-hulefa’ er-rašidin, Dar El-Buhari, Medina, 1997.

Ebu Nuajm, El-Musned el-mustahredž, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996, sv. 1-4.

Ebu Nuajm, Tesbit el-imame ve tertib el-hilafe, Mektebe El-ulum ve el-hikem, Medina, 1987.

Ebu Nuajm, Et-Tibb en-nebevijj, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2006, sv. 1-2.

Ibn Rahevejh, Ishak, El-Musned, Mektebe El-Iman, Medina, 1991, sv. 1-5.

Er-Ruvejani, El-Musned, Muessese Kurtuba, Kairo, 1995/96, sv. 1-2.

Ibn Sellam, El-Kasim, Et-Tuhur, Mektebe Es-Sahabe, Džidda, 1994.

Es-Serradž, El-Hadis, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2004, sv. 1-2.

Es-Serradž, El-Musned, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 2002.

Ibn es-Sunni, Amel el-jevm ve el-lejle, Dar El-Kible li es-sekafe el-islamijje-Muessese Ulum el-Kur’an, Bejrut-Džidda.

Eš-Šafi’, El-Musned, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1980.

Eš-Šafi’, Ebu Bekr, El-Gajlanijjat, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1-2.

Ibn Šahin, Et-Tergib fi fedail el-e’amal ve sevab zalike, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004.

Eš-Šaši, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1989/90, sv. 1-3.

Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1988/89, sv. 1-7.

Ibn Ebu Šejbe, El-Musned, Dar El-Vetan, Rijad, 1997, sv. 1-2.

Et-Taberani, Ed-Dua’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1992/93.

Et-Taberani, El-Mu’džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, sv. 1-9.

Et-Taberani, El-Mu’džem el-kebir, Mektebe Ibn Tejmijje, Kairo, sv. 1-25.

Et-Taberani, El-Mu’džem es-sagir, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1985, sv. 1-2.

Et-Taberani, Musned Eš-Šamijjin, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1984, sv. 1-4.

Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, Alem el-kutub, Rijad, 1994, sv. 1-5.

Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, sv. 1-16.

Temmam, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1991/92, sv. 1-2.

Et-Tirmizi, Es-Sunen, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1998, sv. 1-6.

Et-Tujuri, Et-Tujurijjat, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, sv. 1-4.

Ibn Vehb, El-Džami’, Dar El-Vefa’, Mensura, 2005.

Ibn Zendževejh, El-Emval, Merkez El-Melik Fejsal li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje, Rijad, 1986, sv. 1-3.

Ez-Zuhri, Ebu Fadl, El-Hadis, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 1998.

b) hadiske nauke:

Ibn Abdulhadi, Tabekat ulema’ el-hadis, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1996, sv. 1-4.

Ibn el-Adžemi, Sibt, El-Igtibat bi men rumije min er-ruvat bi el-ihtilat, Dar El-Hadis, Kairo, 1988.

Ahmed ibn Hanbel, El-Džami’ li ulum El-Imam Ahmed – Er-Ridžal, Dar El-Felah li el-bahs el-ilmijj, Kairo, 2009, sv. 16-19.

Ibn Asakir, Tarih Dimešk, Dar El-Fikr, Bejrut, 1995, sv. 1-80.

El-Badži, Ebu el-Velid, Et-Ta’dil ve et-tedžrih limen haredže lehu El-Buhari fi El-Džami’ es-sahih, Dar El-Liva’, Rijad, 1986, sv.

Ibn Hadžer, Lisan el-mizan, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 2002, sv. 1-7.

Ibn Hadžer, Takrib Et-Tehzib, Dar Er-Rešid, Damask, 1986.

Ibn Hadžer, Tehzib Et-Tehzib, Daire El-Mearif el-usmanijje, Hajdarabad, 1908, sv. 1-12.

El-Hakim, Tarih Nejsabur, Kutubhane Ibn Sina, Teheran.

El-Hatib, Tarih Bagdad, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 2002, sv. 1-16, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996/97, sv. 1-15.

Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta’dil, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1952, sv. 1-9.

El-Hazredži, Hulasa Tezhib Tehzib El-Kemal, Mekteb El-Matbuat el-islamijje-Dar El-Bešair, Halep-Bejrut, 1995.

Ibn Hibban, Es-Sikat, Daire El-Mearif el-usmanijje, Hajdarabad, 1973, sv. 1-9.

El-Idžli, Es-Sikat, Mektebe Ed-Dar, Medina, 1985, sv. 1-2.

Ibn Kesir, Et-Tekmil fi el-džerh ve et-ta’dil ve ma’rife es-sikat ve ed-duafa’ ve el-medžahil, Merkez En-Nu’man li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje ve tahkik et-turas ve et-terdžeme, San’a, 2011, sv. 1-4.

Ibn Mende, Feth el-bab fi el-kuna ve el-elkab, Mektebe El-Kevser, Rijad, 1996.

El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1980, sv. 1-35.

Es-Sujuti, Tabekat el-huffaz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1983.

Ez-Zehebi, El-Kašif fi ma’rife men lehu rivaje fi El-Kutub es-sitte, Dar El-Kible li es-sekafe el-islamijje, Džidda, 1992, sv. 1-2.

Ez-Zehebi, Mizan El-I’tidal, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1963, sv. 1-4.

Ez-Zehebi, El-Mugni fi ed-duafa’, Idare el-ihja’ et-turas el-islamijj, Doha, sv. 1-2.

Ez-Zehebi, Sijer e’lam en-nubela’, Muessese er-Risale, Bejrut, 1985, sv. 1-25.

Ez-Zehebi, Tarih el-islam, Dar El-Kitab el-arebijj, Bejrut, 1987, sv. 1-52.

Ez-Zehebi, Tezkire el-huffaz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1998, sv. 1-4.

Ez-Zehebi, Tezhib Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2004, sv. 1-11.

c) hanefijski fikh:

Ibn Abidin, El-Hašije, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 1-6.

El-Ajni, El-Binaje šerh El-Hidaje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 1-13.

El-Ajni, Minha es-suluk šerh Tuhfe el-muluk, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2007.

El-Baberti, El-Inaje šerh El-Hidaje, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-10.

Damad-efendi, Meždme’ el-enhur fi šerh Multeka el-ebhur, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1-2.

Grupa autora, El-Fetava el-hindijje, Dar El-Fikr, 1893, sv. 1-6.

El-Haddadi, El-Dževhere en-nejjire ala Muhtesar El-Kuduri, El-Matbea el-hajrijje, Istanbul, 1904, sv. 1-2.

Ibn el-Humam, Feth El-Kadir šerh El-Hidaje, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-10.

Husrev, Mulla, Durer el-hukkam šerh Gurer el-ahkam, Dar Ihja’ el-kutub el-arebijje, Kairo, sv. 1-2.

El-Kasani, Bedai es-sanai’ fi tertib eš-šerai’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 1-7.

El-Kuduri, Et-Tedžrid, Dar Es-Selam, Kairo, 2006, sv. 1-12.

Ibn Maze, El-Muhit el-burhanijj, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004, sv. 1-9.

El-Mejdani, El-Lubab fi šerh El-Kitab, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-4.

El-Merginani, El-Hidaje šerh Bidaje el-mubtedi, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 1-4.

El-Mevsili, Ibn Mevdud, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, Dar Er-Risale el-alemijje, Damask, 2009, 1-4.

En-Nablusi, Abdulganijj, Idah ed-delalat fi sema’ el-alat, El-Matbea el-hifnijje, Damask, 1884.

Ibn Nudžejm, Siradžuddin, En-Nehr el-faik šerh Kenz ed-dekaik, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2002, sv. 1-3.

Ibn Nudžejm, Zejnuddin, El-Bahr er-raik šerh Kenz ed-dekaik, Dar El-Kitab el-islamijj, Kairo, sv. 1-8.

Er-Razi, Zejnuddin, Tuhfe el-muluk, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 1996.

Es-Serahsi, El-Mebsut, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1993, sv. 1-30.

Ez-Zejlei, Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik, El-Matbea el-kubra el-emirijje, Kairo, 1895, reprint Dar El-Kitab el-islamijj, Kairo, sv. 1-6.

d) ostali fikh i pravo:

Ališ, Minah El-Dželil šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, 1989, sv. 1-9.

El-Behuti, Keššaf el-kina’ an Metn El-Ikna’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-6.

Ed-Dusuki, El-Hašije ala Eš-Šerh el-kebir, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-4.

Ibn Hazm, El-Muhalla bi el-asar, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-12.

El-Hureši, Šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-8.

El-Karadavi, Jusuf, Fikh el-gina ve el-musika fi dav’ el-Kur’an ve es-Sunne, Mektebe Vehbe, Kairo, 2001.

El-Karadavi, Jusuf, El-Halal ve el-haram fi el-islam, Mektebe Vehbe, Kairo, 2012.

Ibn Kudame, El-Mugni, Mektebe El-Menar, Kairo, 1968, sv. 1-10.

En-Nevevi, El-Medžmu’ šerh El-Muhezzeb, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-20.

En-Nevevi, Minhadž et-talibin ve umde el-muftin fi el-fikh, Dar El-Fikr, Bejrut, 2005.

En-Nevevi, Revda et-talibin ve umde el-muftin, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut-Damask-Amman, 1991, sv. 1-12.

Er-Rafi’i, El-Aziz šerh El-Vedžiz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997, sv. 1-13.

Er-Remli, Nihaje el-muhtadž ila šerh El-Minhadž, Dar El-Fikr, Bejrut, 1984, sv. 1-8.

Es-Savi, El-Hašije ala Eš-Šerh es-sagir, Dar El-Ma’rife, Bejrut, sv. 1-4.

Eš-Šafi’i, El-Umm, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1990, sv. 1-8.

El-Hattab, Mevahib El-Dežil šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 1-6.

e) ahlak:

El-Gazali, Ebu Hamid, Ihja’ ulum ed-din, Dar El-Ma’rife, Bejrut, sv. 1-4.

f) tefsiri:

Ibn el-Arebi, Akham el-Kur’an, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, sv. 1-4.

Ibn Ašur, Et-Tahrir ve et-tenvir, Dar Et-Tunisijje li en-nešr, Tunis, 1984, sv. 1-30.

Ibn Atijje, El-Muharrer el-vedžiz fi tefsir El-Kitab el-Aziz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, sv. 1-6.

El-Begavi, Mealim et-Tenzil fi tefsir el-Kur’an, Dar Et-Tajjibe, Rijad, 1997, sv. 1-8.

Ibn el-Dževzi, Zad el-mesir fi ilm et-tefsir, Dar El-Kutub el-arebijj, Bejrut, 2001, sv. 1-4.

El-Džurdžani, Derž ed-durer fu tefsir el-aj ve es-suver, Medželle El-Hikme, London, 2008, sv. 1-4.

Ibn Džuzejj, Et-Teshil li ulum et-Tenzil, Šerike Dar El-Erkam ibn Ebu el-Erkam, Bejrut, 1997, sv. 1-2.

Ebu Hajjan, El-Bahr el-muhit, Dar El-Fikr, Bejrut, 1999, sv. 1-10.

Ibn Ebu Hatim, Tefsir El-Kur’an el-Azim, Mektebe Nizar Mustafa el-Baz, Rijad, 1998, sv. 1-13.

Ismail Hakki Brusevi, Ruh el-bejan, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-10.

Ibn Kesir, Tefsir El-Kur’an el-Azim, Dar Et-Tajjibe, Rijad, 1999, sv. 1-8.

Korkut, Besim, Kur’an sa prijevodom značenja na bosanski jezik, Kompleks Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, Medina, 1991.

El-Kurtubi, El-Džami’ li ahkam el-Kur’an, Dar Alem el-kutub, Rijad, 2003, sv. 1-20.

El-Maturidi, Te’vilat ehl es-sunne, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2005, sv. 1-10.

El-Maverdi, En-Nuket ve el-ujun, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-6.

Mukatil ibn Sulejman, Et-Tefsir, Dar El-Ihja’ et-turas, Bejrut, 2002, sv. 1-5.

En-Nejsaburi el-Kumi, Garaib el-Kur’an ve regaib el-Furkan, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1995/96, sv. 1-6.

En-Nesefi, Ebu el-Berekat, Medarik et-tenzil ve hakaik et-te’vil, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1998, sv. 1-3.

Er-Razi, Fahruddin, Mefatih el-gajb ev Tefsir el-kebir, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1999, sv. 1-32.

Es-Sabuni, Safve et-tefasir, Dar Es-Sabuni, Kairo, 1997, sv. 1-3.

Es-Sa’lebi, El-Kešf ve el-bejan an tefsir el-Kur’an, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 2002, sv. 1-10.

Es-Sealibi, El-Dževahir el-hisan fi tefsir el-Kur’an, Dar El-Ihja’ et-turas, Bejrut, 1997, sv. 1-5.

Es-Sem’ani, Et-Tefsir, Dar El-Vetan, Rijad, 1997.

Es-Semerkandi, Bahr el-ulum, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1993, sv. 1-3.

Es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur fi et-tefsir bi el-me’sur, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 1-8.

Ebu es-Suud, Iršad el-akl es-selim ila mezaja el-Kitab el-Kerim, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 1-9.

Eš-Ševkani, Feth El-Kadir, Dar Ibn Kesir, Damask, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1993/94, sv. 1-6.

Et-Taberi, Ibn Džerir, Džami’ el-bejan fi te’vil el-Kur’an, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2000, sv. 1-24.

Et-Tusteri, Et-Tefsir, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2002.

El-Vahidi, Et-Tefsir el-besit, Džamia Muhammed ibn Seud el-islamijje, Rijad, 2009, sv. 1-25.

El-Vahidi, Et-Tefsir el-vesit, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994, sv. 1-4.

Ez-Zemahšeri, El-Keššaf, Dar El-Kitab el-arebijj, Bejrut, 1987, sv. 1-4.

g) rječnici:

Ibn Abbad, Es-Sahib, El-Muhit fi el-luga, www.alwarraq.com, sv. 1-2.

El-Askeri, El-Furuk el-lugavije, Dar El-Ilm ve es-sekafe, Kairo.

El-Bekri, Ebu Ubejd, Mu’džem ma ustu’džime min esma’ el-bilad ve el-mevadi’, Alem el-kutub, Bejrut, 1983, sv. 1-4.

Ibn Durejd, Džemhere el-luga, Dar El-Ilm li el-melajin, Bejrut, sv. 1-3.

El-Dževheri, Ebu Nasr, Es-Sihah fi el-luga, Dar El-Ilm li el-melajin, Bejrut, 1987, sv. 1-6.

El-Džurdžani, Et-Ta’rifat, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1983.

El-Ezheri, Tehzib el-luga, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 2001, sv. 1-15.

Ibn Faris, Mekajis el-luga, Dar El-Fikr, Bejrut, 1979, sv. 1-6.

El-Fejruzabadi, El-Kamus el-muhit, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2005.

El-Fejjumi, El-Misbah el-munir fi garib eš-šerh el-kebir li er-Rafi’, El-Mektebe el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2.

Grupa autora, El-Mu’džem el-vesit, Dar Ed-Da’ve, Kairo, sv. 1-2.

El-Halil el-Ferahidi, Kitab el-ajn, Dar El-Hilal, Kairo, sv. 1-8.

Jakut el-Hamevi, Mu’džem el-buldan, Dar Sadir, Bejrut, 1995, sv. 1-7.

El-Kal’adži, Muhammed, Mu’džem luga el-fukaha’, Dar En-Nefais, Bejrut,1988.

Ibn Menzur, Lisan el-Areb, Dar Sadir, Bejrut, 1993/94, sv. 1-15.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.

El-Munavi, Et-Tevkif ala muhimmat et-tearif, Alem el-kutub, Kairo, 1990.

En-Nekri, Dustur el-ulema’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 1-4.

Nešvan el-Himjeri, Šems el-ulum ve deva’ kelam el-Areb min el-kulum, Dar El-Fikr, Bejrut, 1999, sv. 1-12.

Er-Razi, Zejnuddin, Muhtar es-Sihah, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, 1999.

Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e’azam, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 1-10.

Es-Sujuti, Mu’džem mekalid el-ulum fi el-hudud ve er-rusum, Mektebe El-Adab, Kairo, 2004.

Ez-Zebidi, Tadž el-arus, Dar El-Hidaje, Rijad, sv. 1-40.

Ez-Zedždžadž, Meani el-Kur’an ve i’rabuhu, Alem El-Kutub, Bejrut, 1998, sv. 1-5.

h) historija:

Sanlıkol, Mehmet Ali, The Musician Mehters, The Isis Press, Istanbul, 2011.

               9-24.5.2020.,Tuzla, Tešanj – Jusuf Džafić

[1] Inače, arapska riječ musika (mūsīkā) dolazi od latinske riječi musica, koja je izvučena iz grčkog izraza umijeće muza (grč. mousikḗ tékhnē). Da je ustinu tako, dovoljno je pogledati većinu klasičnih arapskih rječnika koji uopće nemaju natuknicu muzika: Ibn Abbad, Es-Sahib, El-Muhit fi el-luga, www.alwarraq.com, sv. 1-2; El-Askeri, El-Furuk el-lugavije, Dar El-Ilm ve es-sekafe, Kairo; El-Bekri, Ebu Ubejd, Mu’džem ma ustu’džime min esma’ el-bilad ve el-mevadi’, Alem el-kutub, Bejrut, 1983, sv. 1-4; Ibn Durejd, Džemhere el-luga, Dar El-Ilm li el-melajin, Bejrut, sv. 1-3; El-Dževheri, Ebu Nasr, Es-Sihah fi el-luga, Dar El-Ilm li el-melajin, Bejrut, 1987, sv. 1-6; El-Džurdžani, Et-Ta’rifat, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1983; El-Ezheri, Tehzib el-luga, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 2001, sv. 1-15; Ibn Faris, Mekajis el-luga, Dar El-Fikr, Bejrut, 1979, sv. 1-6; El-Fejruzabadi, El-Kamus el-muhit, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2005; El-Fejjumi, El-Misbah el-munir fi garib eš-šerh el-kebir li er-Rafi’, El-Mektebe el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2; El-Halil el-Ferahidi, Kitab el-ajn, Dar El-Hilal, Kairo, sv. 1-8; Jakut el-Hamevi, Mu’džem el-buldan, Dar Sadir, Bejrut, 1995, sv. 1-7; El-Kal’adži, Muhammed, Mu’džem luga el-fukaha’, Dar En-Nefais, Bejrut,1988; Ibn Menzur, Lisan el-Areb, Dar Sadir, Bejrut, 1993/94, sv. 1-15; El-Munavi, Et-Tevkif ala muhimmat et-tearif, Alem el-kutub, Kairo, 1990; Nešvan el-Himjeri, Šems el-ulum ve deva’ kelam el-Areb min el-kulum, Dar El-Fikr, Bejrut, 1999, sv. 1-12; Er-Razi, Zejnuddin, Muhtar es-Sihah, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, 1999; Ibn Sida, El-Muhkem ve el-muhit el-e’azam, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 1-10; Ez-Zebidi, Tadž el-arus, Dar El-Hidaje, Rijad, sv. 1-40; Ez-Zedždžadž, Meani el-Kur’an ve i’rabuhu, Alem El-Kutub, Bejrut, 1998, sv. 1-5.

  Koliko je nama poznato, među prvim klasičnim rječnicima, koji spominje natuknicu muzika, a moguće i prvi, jeste Sujutijev Mu’džem mekalid el-ulum fi el-hudud ve er-rusum iz IX st. po Hidžri (XV stoljeća n.e.), znači sastavljen prije 500-injak godina. Štaviše, među 50-ak klasičnih rječnika arapskog jezika iz perioda između II. st. i XIII st. po Hidžri (VIII stoljeće n.e.-XIX stoljeće n.e.), koji su nama dostupni, samo dva imaju natuknicu muzika: Es-Sujuti, Mu’džem mekalid el-ulum fi el-hudud ve er-rusum, Mektebe El-Adab, Kairo, 2004, str. 164; En-Nekri, Dustur el-ulema’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 3, str. 267.

  Svega par klasičnih rječnika uopće spominje riječ muzika, i to najranije u VIII st. po Hidžri (XIV stoljeću n.e.). Među tim rječnicima su: El-Fejruzabadi, El-Kamus el-muhit, str. 87; En-Nekri, Dustur el-ulema’, sv. 3, str. 267; Ez-Zebidi, Tadž el-arus, sv. 2, str. 472, sv. 3, str. 12, sv. 15, str. 127.

  Naravno, natuknica za riječ muzika se nalazi u savremenim rječnicima arapskog jezika. Primjera radi: Grupa autora, El-Mu’džem el-vesit, Dar Ed-Da’ve, Kairo, sv. 2, str. 891; Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 1443.

[2] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, sv. 5, str. 82, br. 4001, sv. 7, str. 19, br. 5147; Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 44, str. 570, br. 27021, str. 574, br. 27027; Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, sv. 4, str. 281, br. 4922; Ibn Madže, Es-Sunen, Dar Ihja’ el-kutub el-arebijje, Kairo, sv. 1, str. 611, br. 1897; Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, sv. 13, str. 189, br. 5878; Ishak ibn Rahevejh, El-Musned, Mektebe El-Iman, Medina, 1991, sv. 5, str. 143, br. 2266; Et-Taberani, El-Mu’džem el-kebir, Mektebe Ibn Tejmijje, Kairo, sv. 24, str. 275, br. 698.

[3] Hadis bilježe, između ostalih: Ahmed, El-Musned, sv. 24, str. 189, br. 15451, sv. 30, str. 213, br. 18279; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 1, str. 611, br. 1896; En-Nesai, Es-Sunen, Mekteb El-Matbuat el-islamijje, Halep, 1986, sv. 6, str. 127, br. 3369; Id., Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 5, str. 240, br. 5537; Seid ibn Mensur, Es-Sunen, Ed-Dar es-selefijje, Bombaj, 1982, sv. 1, str. 202, br. 629; Et-Taberani, El-Mu’džem el-kebir, sv. 19, str. 242, br. 542; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, sv. 7, str. 472, br. 14694; Id., Es-Sunen es-sagir, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1989, sv. 3, str. 90, br. 2593.

[4] Mukatil ibn Sulejman, Et-Tefsir, Dar El-Ihja’ et-turas, Bejrut, 2002, sv. 3, str. 432, sv. 4, str. 168.

[5] Et-Tusteri, Et-Tefsir, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2002, str. 123.

[6] Et-Taberi, Džami’ el-bejan fi te’vil el-Kur’an, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2000, sv. 20, str. 127, sv. 22, str. 559.

[7] Ibn Ebu Hatim, Tefsir El-Kur’an el-Azim, Mektebe Nizar Mustafa el-Baz, Rijad, 1998, sv. 9, str. 3096.

[8] El-Maturidi, Te’vilat ehl es-sunne, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2005, sv. 4, str. 439, sv. 8, str. 297.

[9] Es-Semerkandi, Bahr el-ulum, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1993, sv. 3, str. 21, 367.

[10] Es-Sa’lebi, El-Kešf ve el-bejan an tefsir el-Kur’an, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 2002, sv. 7, str. 310, sv. 9, str. 157.

[11] El-Maverdi, En-Nuket ve el-ujun, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 4, str. 328, sv. 5, str. 407.

[12] El-Vahidi, Et-Tefsir el-besit, Džamia Muhammed ibn Seud el-islamijje, Rijad, 2009, sv. 18, str. 94; Id., Et-Tefsir el-vesit, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1994, sv. 3, str. 441, sv. 4, str. 205.

[13] El-Džurdžani, Derž ed-durer fu tefsir el-aj ve es-suver, Medželle El-Hikme, London, 2008, sv. 3, str. 1382, sv. 4, str. 1579, sv. 5, str. 305.

[14] Es-Sem’ani, Et-Tefsir, Dar El-Vetan, Rijad, 1997, sv. 4, str. 226, sv. 5, str. 305.

[15] El-Begavi, Mealim et-Tenzil fi tefsir el-Kur’an, Dar Et-Tajjibe, Rijad, 1997, sv. 6, str. 284, sv. 7, str. 421.

[16] Ez-Zemahšeri, El-Keššaf, Dar El-Kitab el-arebijj, Bejrut, 1987, sv. 3, str. 491, sv. 4, str. 430.

[17] Ibn Atijje, El-Muharrer el-vedžiz fi tefsir El-Kitab el-Aziz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, sv. 4, str. 345.

[18] Ibn el-Arebi, Akham el-Kur’an, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, sv. 3, str. 525.

[19] Ibn el-Dževzi, Zad el-mesir fi ilm et-tefsir, Dar El-Kutub el-arebijj, Bejrut, 2001, sv. 3, str. 429, sv. 4, str. 195.

[20] Fahruddin er-Razi, Mefatih el-gajb ev Tefsir el-kebir, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1999, sv. 25, str. 115, sv. 29, str. 287.

[21] El-Kurtubi, El-Džami’ li ahkam el-Kur’an, Dar Alem el-kutub, Rijad, 2003, sv. 14, str. 51, sv. 17, str. 123.

[22] En-Nesefi, Medarik et-tenzil ve hakaik et-te’vil, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1998, sv. 2, str. 711, sv. 3, str. 398.

[23] Ibn Džuzejj, Et-Teshil li ulum et-Tenzil, Šerike Dar El-Erkam ibn Ebu el-Erkam, Bejrut, 1997, sv. 2, str. 137, 321.

[24] Ebu Hajjan, El-Bahr el-muhit, Dar El-Fikr, Bejrut, 1999, sv. 8, str. 409, sv. 10, str. 29.

[25] Ibn Kesir, Tefsir El-Kur’an el-Azim, Dar Et-Tajjibe, Rijad, 1999, sv. 6, str. 330, sv. 7, str. 468.

[26] En-Nejsaburi el-Kumi, Garaib el-Kur’an ve regaib el-Furkan, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1995/96, sv. 5, str. 423.

[27] Es-Sealibi, El-Dževahir el-hisan fi tefsir el-Kur’an, Dar El-Ihja’ et-turas, Bejrut, 1997, sv. 4, str. 318, sv. 5, str. 335.

[28] Es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur fi et-tefsir bi el-me’sur, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 6, str. 503, sv. 7, str. 667.

[29] Ebu es-Suud, Iršad el-akl es-selim ila mezaja el-Kitab el-Kerim, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 7, str. 69, sv. 8, str. 166.

[30] Ismail Hakki Brusevi, Ruh el-bejan, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 7, str. 65, sv. 9, str. 260.

[31] Eš-Ševkani, Feth El-Kadir, Dar Ibn Kesir, Damask, Dar El-Kelim et-tajjib, Bejrut, 1993/94, sv. 4, str. 270, sv. 5, str. 142.

[32] Ibn Ašur, Et-Tahrir ve et-tenvir, Dar Et-Tunisijje li en-nešr, Tunis, 1984, sv. 21, str. 141, sv. 27, str. 160.

[33] Es-Sabuni, Safve et-tefasir, Dar Es-Sabuni, Kairo, 1997, sv. 2, str. 447, sv. 3, str. 260.

[34] Vidi detaljnije o Ibn Abbasovom i Ibn Mesudovom tumačenju dotičnih izraza, ali i drugim tumačenjima istih: Mukatil ibn Sulejman, Et-Tefsir, sv. 3, str. 432, sv. 4, str. 168; Et-Tusteri, Et-Tefsir, str. 123; Et-Taberi, Džami’ el-bejan fi te’vil el-Kur’an, sv. 20, str. 127-131, sv. 22, str. 559-561; Ibn Ebu Hatim, Tefsir El-Kur’an el-Azim, sv. 9, str. 3096; El-Maturidi, Te’vilat ehl es-sunne, sv. 4, str. 439, sv. 8, str. 297-298; Es-Semerkandi, Bahr el-ulum, sv. 3, str. 21, 367; Es-Sa’lebi, El-Kešf ve el-bejan an tefsir el-Kur’an, sv. 7, str. 310-311, sv. 9, str. 157-158; El-Maverdi, En-Nuket ve el-ujun, sv. 4, str. 328-329, sv. 5, str. 407; El-Vahidi, Et-Tefsir el-besit, sv. 18, str. 92-98; Id., Et-Tefsir el-vesit, sv. 3, str. 441-442, sv. 4, str. 205; El-Džurdžani, Derž ed-durer fi tefsir el-aj ve es-suver, sv. 3, str. 1383, sv. 4, str. 1579; Es-Sem’ani, Et-Tefsir, sv. 4, str. 225-226, sv. 5, str. 305; El-Begavi, Mealim et-Tenzil fi tefsir el-Kur’an, sv. 6, str. 280-285, sv. 7, str. 421; Ez-Zemahšeri, El-Keššaf, sv. 3, str. 491, sv. 4, str. 430; Ibn Atijje, El-Muharrer el-vedžiz fi tefsir El-Kitab el-Aziz, sv. 4, str. 345-346; Ibn el-Arebi, Akham el-Kur’an, sv. 3, str. 525-528; Ibn el-Dževzi, Zad el-mesir fi ilm et-tefsir, sv. 3, str. 429-430, sv. 4, str. 195; Fahruddin er-Razi, Mefatih el-gajb ev Tefsir el-kebir, sv. 11, str. 338, sv. 25, str. 115-116, sv. 29, str. 287; El-Kurtubi, El-Džami’ li ahkam el-Kur’an, sv. 14, str. 51-56, sv. 17, str. 123-124; En-Nesefi, Medarik et-tenzil ve hakaik et-te’vil, sv. 2, str. 711-712, sv. 3, str. 398; Ibn Džuzejj, Et-Teshil li ulum et-Tenzil, Šerike sv. 2, str. 137, 321; Ebu Hajjan, El-Bahr el-muhit, sv. 8, str. 409-410, sv. 10, str. 29; Ibn Kesir, Tefsir El-Kur’an el-Azim, sv. 6, str. 330-331, sv. 7, str. 468; En-Nejsaburi el-Kumi, Garaib el-Kur’an ve regaib el-Furkan, sv. 5, str. 423; Es-Sealibi, El-Dževahir el-hisan fi tefsir el-Kur’an, sv. 4, str. 318-319, sv. 5, str. 335; Es-Sujuti, Ed-Durr el-mensur fi et-tefsir bi el-me’sur, sv. 5, str. 503-508, sv. 7, str. 667-668; Ebu es-Suud, Iršad el-akl es-selim ila mezaja el-Kitab el-Kerim, sv. 7, str. 69, sv. 8, str. 166; Ismail Hakki Brusevi, Ruh el-bejan, sv. 7, str. 65-70, sv. 9, str. 260; Eš-Ševkani, Feth El-Kadir, sv. 4, str. 270-272, sv. 5, str. 142-143; Ibn Ašur, Et-Tahrir ve et-tenvir, sv. 21, str. 141-144, sv. 27, str. 160-161; Es-Sabuni, Safve et-tefasir, sv. 2, str. 447-448, sv. 3, str. 260.

[35] El-Buhari, Es-Sahih, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, sv. 7, str. 106, br. 5590.

[36] Ahmed ibn Hanbel, El-Džami’ li ulum El-Imam Ahmed – Er-Ridžal, Dar El-Felah li el-bahs el-ilmijj, Kairo, 2009, sv. 19, str. 329.

[37] El-Idžli, Es-Sikat, Mektebe Ed-Dar, Medina, 1985, sv. 2, str. 332.

[38] Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta’dil, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1952, sv. 9, str. 66-67.

[39] Ibn Hibban, Es-Sikat, Daire El-Mearif el-usmanijje, Hajdarabad, 1973, sv. 9, str. 233.

[40] Ebu el-Velid el-Badži, Et-Ta’dil ve et-tedžrih limen haredže lehu El-Buhari fi El-Džami’ es-sahih, Dar El-Liva’, Rijad, 1986, sv. 3, str. 1173.

[41] El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1980, sv. 30, str. 247-250 (passim).

[42] Ibn Abdulhadi, Tabekat ulema’ el-hadis, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1996, sv. 2, str. 109.

[43] Ez-Zehebi, Tarih el-islam, Dar El-Kitab el-arebijj, Bejrut, 1987, sv. 5, str. 1272-1276 (passim); Id., Tezhib Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2004, sv. 9, str. 295-298 (passim); Id., Sijer e’lam en-nubela’, Muessese er-Risale, Bejrut, 1985, sv. 11, str. 424-425; Id., Tezkire el-huffaz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1998, sv. 2, str. 30; Id, Mizan El-I’tidal, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1963, sv. 4, str. 302.

[44] Ibn Kesir, Et-Tekmil fi el-džerh ve et-ta’dil ve ma’rife es-sikat ve ed-duafa’ ve el-medžahil, Merkez En-Nu’man li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje ve tahkik et-turas ve et-terdžeme, San’a, 2011, sv. 1, str. 481-482.

[45] Ez-Zehebi, El-Mugni fi ed-duafa’, Idare el-ihja’ et-turas el-islamijj, Doha, sv. 2, str. 711.

[46] Sibt Ibn el-Adžemi, El-Igtibat bi men rumije min er-ruvat bi el-ihtilat, Dar El-Hadis, Kairo, 1988, str. 364.

[47] Ibn Hadžer, Lisan el-mizan, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 2002, sv. 7, str. 419.

[48] Es-Sujuti, Tabekat el-huffaz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1983, str. 200.

[49] Vidi detaljnije o biografiji Hišama ibn Ammara: Ahmed ibn Hanbel, El-Džami’ li ulum El-Imam Ahmed – Er-Ridžal, sv. 19, str. 329-330; El-Idžli, Es-Sikat, sv. 2, str. 332; Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta’dil, sv. 9, str. 66-67; Ibn Hibban, Es-Sikat, sv. 9, str. 233; Ebu el-Velid el-Badži, Et-Ta’dil ve et-tedžrih limen haredže lehu El-Buhari fi El-Džami’ es-sahih, sv. 3, str. 1172-1173; El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 30, str. 242-255; Ibn Abdulhadi, Tabekat ulema’ el-hadis, sv. 2, str. 108-109; Ez-Zehebi, Tarih el-islam, sv. 5, str. 1272-1276; Id., Tezhib Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 9, str. 294-299; Id., Sijer e’lam en-nubela’, sv. 11, str. 420-435; Id., Tezkire el-huffaz, sv. 2, str. 29-30; Id, Mizan El-I’tidal, sv. 4, str. 302-304; Id., El-Mugni fi ed-duafa’, sv. 2, str. 711; Ibn Kesir, Et-Tekmil fi el-džerh ve et-ta’dil ve ma’rife es-sikat ve ed-duafa’ ve el-medžahil, sv. 1, str. 481-484; Sibt Ibn el-Adžemi, El-Igtibat bi men rumije min er-ruvat bi el-ihtilat, str. 364-368; Ibn Hadžer, Lisan el-mizan, sv. 7, str. 419; Es-Sujuti, Tabekat el-huffaz, str. 200.

[50] Tako takva predaja ne postoji ni u jednoj od sljedećih hadiskih zbirki: Ibn Abdulberr, Džami’ bejan el-ilm ve fadlihi, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1999, sv. 1-2; Abdurrezzak, El-Musannef, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, sv. 1-10; El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, sv. 1-5; Ahmed, Fedail es-sahabe, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1983, sv. 1-2; Id., El-Musned, sv. 1-45; Ibn el-A’rabi, El-Mu’džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1-3; Ibn Asakir, El-Mu’džem, Dar El-Bešair, Damask, 2000, sv. 1-2; Kavvam es-Sunne el-Asbehani, Et-Tergib ve et-terhib, Dar el-Hadis, Kairo, 1993, sv. 1-3; Ebu eš-Šejh el-Asbehani,, Zikr el-akran, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996; Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, sv. 1-6; Id., Es-Sunne, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1980, sv. 1-2; Ebu Avane, El-Mustahredž, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1998, sv. 1-5; El-Begavi, Šerh es-sunne, El-Mekteb el-islamijj, Damask-Bejrut, 1983, sv. 1-15; El-Bejheki, El-Adab, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988; Id., El-Ba’s ve en-nušur, Merkez El-Hidamat ve el-ebhas es-sekafijje, Bejrut, 1986; Id.,Ed-Da’vat el-kebir, Giras, Kuvajt, 2009, sv. 1-2; Id., El-Esma’ ve es-sifat, Mektebe Es-Suvadi, Džidda, 1993, sv. 1-2; Id., Fedail el-evkat, Mektebe El-Munare, Mekka, 1990; Id., El-I’tikad, Dar El-Afak el-džedide, Bejrut, 1981; Id., El-Kada’ ve el-kader, Mektebe El-Abikan, Rijad, 2000; Id., Ma’rife es-sunen ve el-asar, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1991, sv. 1-14; Id., El-Medhal ila Es-Sunen el-kubra, Dar El-Hulefa’ li el-kitab el-islamijj, Kuvajt; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 1-10; Id., Es-Sunen es-sagir, sv. 1-4; Id., Šuab el-iman, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 2003, sv. 1-13; Ibn Betta, El-Ibane el-kubra, Dar Er-Raje, Rijad, 1994-2005, sv. 1-9; El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, sv. 1-18; El-Buhari, El-Edeb el-mufred, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 1989; Id., Halk ef’al el-ibad, Dar El-Mearif, Rijad; Id., El-Kirae halfe el-imam, El-Mektebe es-selefijje, Lahore, 1980; Id., Kurre el-ajnejn bi ref’ el-jedejn fi es-sala, Dar El-Erkam, Kuvajt, 1983; Ed-Darekutni, Fedail es-sahabe, Mektebe El-Gureba’ el-eserijje, Medina, 1998; Ed-Darekutni, Es-Sunen, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2004, sv. 1-5; Ed-Darimi, Es-Sunen, Dar El-Mugni, Rijad, 2000, sv. 1-4; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 1-4; Id., El-Merasil, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1988; Ebu Davud et-Tajalisi, El-Musned, Dar Hedžr, Kairo, 1999, sv. 1-4; Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2000, sv. 1-3; Id., Ez-Zurrijje et-tahire, Ed-Dar Es-Selefijje, Kuvajt, 1986/87; Ibn Ebu ed-Dunja, Men aše ba’de el-mevt, Muessese El-Kitab es-sekafijje, Bejrut, 1992; Id., Mudžabu ed-da’ve, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1993; Ibn el-Dža’d, El-Musned, Muessese Nadir, Bejrut, 1990; Ibn el-Džarud, El-Munteka, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988; El-Dževheri, Musned El-Muvetta’, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1997; Ebu Muhammed el-Fakihi, Ebu Muhammed, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998; El-Hakim, El-Mustedrek, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, sv. 1-4; Ibn el-Hallal, Ebu Bekr, Es-Sunne, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, sv. 1-5; Ebu Hanife, El-Musned – rivaje Ebu Nuajm, Mektebe El-Kevser, Rijad, 1994/95; El-Haraiti, I’tilal el-kulub, Nizar Mustafa el-Baz, Mekka-Rijad, 2000, sv. 1-2; Id., Mesavi’ el-ahlak, Mektebe Es-Sevadi, Džidda, 1993; El-Husejn ibn Harb, El-Birr ve es-sile, Dar El-Vetan, Rijad, 1998; El-Haris, Bugje el-bahis an zevaid Musned el-Haris li El-Hejsemi, Merkez hidme es-sunne ve es-sire en-nebevijje, Medina, 1992, sv. 1-2; El-Havarizmi, Džami’ el-mesanid, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2; Ibn Hibban, Es-Sahih, sv. 1-16; Abd ibn Humejd, El-Muntehab min el-Musned, Mektebe Es-Sunne, Kairo, 1988; El-Humejdi, El-Musned, Dar Es-Sika, Damask, 1996, Bejrut, sv. 1-2; Ibn Huzejme, Es-Sahih, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1970, sv. 1-4; Id., Et-Tevhid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1994, sv. 1-2; Ismail ibn Džafer, El-Ehadis, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998; Ebu Bekr el-Ismaili, Mu’džem esami eš-šujuh, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1990, sv. 1-3; Ebu Ja’la, El-Mu’džem, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 1987; Id., El-Musned, Dar El-Me’mun li et-turas, Damask, 1984, sv. 1-13; Ebu Jusuf, El-Asar, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut; Kadi el-Marestan, El-Mešjeha, Dar Alem el-fevaid, Mekka, 2001, sv. 1-3; El-Kudai, Musned Eš-Šihab, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986, sv. 1-2; El-Lalikai, Keramat el-evlija’, Šerh usul el-itikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, sv. 9; Id., Šerh usul i’tikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, sv. 1-8; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 1-2; Malik, El-Muvetta’, Dar Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, 1985, sv. 1-2; Id., El-Muvetta’ bi rivaje Muhammed ibn Hasen eš-Šejbani, Dar El-Kalem, Damask, 1991; Id., Muvetta’ Malik – rivaje Ebu Mus’ab ez-Zuhri, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, sv. 1-2; Ma’mer ibn Rašid, El-Džami’, Medžlis el-ilmi, Karači, 1983, sv. 1-2; Ibn Mende, El-Iman, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1985/86, sv. 1-2; Id., Et-Tevhid, Mektebe el-ulum ve el-hikem, Medina, 2002, sv. 1-2; Seid ibn Mensur, Es-Sunen, sv. 1-2; Id., Et-Tefsir min Sunen Seid ibn Mensur, Dar Es-Sumej’i, Rijad, 1997, sv. 1-5; El-Mervezi, Ta’zim kadr es-sala, Mektebe Ed-Dar, Medina, 1986, sv. 1-2; Ibn Ehi Mimi, El-Fevaid, Dar Adva’ es-selef, Rijad, 2005; Abdullah ibn Mubarek, Ez-Zuhd ve er-rekaik, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1-2; El-Muhallis, El-Muhallisijjat ve Edžza’ uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008, sv. 1-4; Muhammed eš-Šejbani, El-Asar, Dar En-Nevadir, Damask-Bejrut, 2008, sv. 1-2; Ibn el-Mukri’, El-Mu’džem, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1998; Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, sv. 1-8; El-Muzeni, Es-Sunen el-me’sure li eš-Šafi’, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1986; En-Nesai, Amel el-jevm ve el-lejle, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1986; Id., Fedail es-sahabe, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1985; Id., Hasais Alijj, Mektebe El-Mualla, Kuvajt, 1986; Id., Es-Sunen, sv. 1-8; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 1-10; Ebu Nuajm, Hilje el-evlija’, Es-Seade, Kairo, 1974, sv. 1-10; Id., Fedail el-hulefa’ er-rašidin, Dar El-Buhari, Medina, 1997; Id., El-Musned el-mustahredž, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996, sv. 1-4; Id., Tesbit el-imame ve tertib el-hilafe, Mektebe El-ulum ve el-hikem, Medina, 1987; Id., Et-Tibb en-nebevijj, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2006, sv. 1-2; Ishak ibn Rahevejh, El-Musned, sv. 1-5; Er-Ruvejani, El-Musned, Muessese Kurtuba, Kairo, 1995/96, sv. 1-2; Ibn Sellam, El-Kasim, Et-Tuhur, Mektebe Es-Sahabe, Džidda, 1994; Es-Serradž, El-Hadis, El-Faruk el-hadise, Kairo, 2004, sv. 1-2; Id., El-Musned, Idare El-Ulum el-eserijje, Fejsalabad, 2002; Ibn es-Sunni, Amel el-jevm ve el-lejle, Dar El-Kible li es-sekafe el-islamijje-Muessese Ulum el-Kur’an, Bejrut-Džidda; Eš-Šafi’, El-Musned, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1980; Ebu Bekr eš-Šafi’, El-Gajlanijjat, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, sv. 1-2; Ibn Šahin, Et-Tergib fi fedail el-e’amal ve sevab zalike, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004; Eš-Šaši, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1989/90, sv. 1-3; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1988/89, sv. 1-7; Id., El-Musned, Dar El-Vetan, Rijad, 1997, sv. 1-2; Et-Taberani, Ed-Dua’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1992/93; Id., El-Mu’džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, sv. 1-9; Id., El-Mu’džem el-kebir, sv. 1-25; Id., El-Mu’džem es-sagir, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1985, sv. 1-2; Id., Musned Eš-Šamijjin, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1984, sv. 1-4; Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, Alem el-kutub, Rijad, 1994, sv. 1-5; Id., Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, sv. 1-16; Temmam, El-Fevaid, Mektebe Er-Rušd, Rijad, 1991/92, sv. 1-2; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1998, sv. 1-6; Et-Tujuri, Et-Tujurijjat, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, sv. 1-4; Ibn Vehb, El-Džami’, Dar El-Vefa’, Mensura, 2005; Ibn Zendževejh, El-Emval, Merkez El-Melik Fejsal li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje, Rijad, 1986, sv. 1-3; Ez-Zuhri, Ebu Fadl, El-Hadis, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 1998.

[51] Ibn Hibban, Es-Sahih, sv. 15, str. 154, br. 6754.

[52] Vidi detaljnije o njegovoj biografiji: Ez-Zehebi, Tarih el-islam, sv. 7, str. 180; Id., Sijer e’lam en-nubela’, sv. 11, str. 176.

[53] Et-Taberani, El-Mu’džem el-kebir, sv. 3, str. 282, br. 3417.

[54] Vidi detaljnije o njegovoj biografiji: El-Hatib, Tarih Bagdad, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996/97, sv. 13, str. 58; Ibn Asakir, Tarih Dimešk, Dar El-Fikr, Bejrut, 1995, sv. 60, str. 411-413; El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 34, str. 137; Ibn Abdulhadi, Tabekat ulema’ el-hadis, sv. 2, str. 480-481; Ez-Zehebi, Tarih el-islam, sv. 7, str. 127; Id., Sijer e’lam en-nubela’, sv. 11, str. 161; Id., Tezkire el-huffaz, sv. 2, str. 233; Id., Tezhib Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 10, str. 349; Ibn Kesir, Et-Tekmil fi el-džerh ve et-ta’dil ve ma’rife es-sikat ve ed-duafa’ ve el-medžahil, sv. 3, str. 348; Ibn Hadžer, Tehzib Et-Tehzib, Daire El-Mearif el-usmanijje, Hajdarabad, 1908, sv. 12, str. 185-186; Es-Sujuti, Tabekat el-huffaz, str. 323.

[55] Et-Taberani, Musned Eš-Šamijjin, sv. 1, str. 334, br. 588.

[56] Vidi detaljnije o njegovoj biografiji: Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta’dil, Dar, sv. 9, str. 288-289; Ibn Hibban, Es-Sikat, sv. 9, str. 277; Ibn Mende, Feth el-bab fi el-kuna ve el-elkab, Mektebe El-Kevser, Rijad, 1996, str. 34; Ibn Asakir, Tarih Dimešk, sv. 65, str. 367-371; El-Mizzi, Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 32, str. 234-237; Ez-Zehebi, El-Kašif fi ma’rife men lehu rivaje fi El-Kutub es-sitte, Dar El-Kible li es-sekafe el-islamijje, Džidda, 1992, sv. 2, str. 389; Id., Tarih el-islam, sv. 6, str. 640; Id., Tezhib Tehzib el-kemal fi esma’ er-ridžal, sv. 10, str. 96; Id., Sijer e’lam en-nubela’, sv. 13, str. 151-152; Ibn Kesir, Et-Tekmil fi el-džerh ve et-ta’dil ve ma’rife es-sikat ve ed-duafa’ ve el-medžahil, sv. 2, str. 369-370; Ibn Hadžer, Tehzib Et-Tehzib, sv. 11, str. 357-358; El-Hazredži, Hulasa Tezhib Tehzib El-Kemal, Mekteb El-Matbuat el-islamijje-Dar El-Bešair, Halep-Bejrut, 1995, str. 434.

[57] El-Bejheki., Es-Sunen el-kubra, sv. 3, str. 386, br. 6100, str. 373, br. 20988; Id., Es-Sunen es-sagir, sv. 4, str. 176, br. 3353; Id., Šuab el-iman, sv. 7, str. 118, br. 4759.

[58] Vidi detaljnije o njegovoj biografiji: Ibn Ebu Hatim, El-Džerh ve et-ta’dil, sv. 3, str. 16; El-Hakim, Tarih Nejsabur, Kutubhane Ibn Sina, Teheran, str. 45; Ibn Asakir, Tarih Dimešk, sv. 13, str. 99-106; Ibn Abdulhadi, Tabekat ulema’ el-hadis, sv. 2, str. 424-426; Ez-Zehebi, Tarih el-islam, sv. 7, str. 66; Id., Sijer e’lam en-nubela’, sv. 11, str. 97-100; Id., Tezkire el-huffaz, sv. 2, str. 197-198; Id, Mizan El-I’tidal, sv. 1, str. 492; Ibn Hadžer, Lisan el-mizan, sv. 3, str. 52; Es-Sujuti, Tabekat el-huffaz, str. 308.

[59] Vidi upotrebu izraza melahi u hanefijskim djelima:Ibn Abidin, El-Hašije, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 1, str. 47, sv. 6, str. 348-350 (passim), 404, 424, 752; El-Ajni, El-Binaje šerh El-Hidaje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 4, str. 411, sv. 7, str. 19, sv. 10, str. 282, sv. 11, str. 90, 269, sv. 12, str. 87, 88, 90; Id., Minha es-suluk šerh Tuhfe el-muluk, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2007, str. 402, 422; El-Baberti, El-Inaje šerh El-Hidaje, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 9, str. 98, sv. 10, str. 14; Damad-efendi, Meždme’ el-enhur fi šerh Multeka el-ebhur, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 2, str. 549-554 (passim); Grupa autora, El-Fetava el-hindijje, Dar El-Fikr, 1893, sv. 3, str. 467, sv. 5, str. 131; El-Haddadi, El-Dževhere en-nejjire ala Muhtesar El-Kuduri, El-Matbea el-hajrijje, Istanbul, 1904, sv. 1, str. 269; El-Halebi, Ibrahim, Multeka el-ebhur, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 4, str. 218, 223; Ibn el-Humam, Feth El-Kadir šerh El-Hidaje, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 5, str. 368, sv. 7, str. 410, sv. 9, str. 98, sv. 10, str. 14-16 (passim); El-Kasani, Bedai es-sanai’ fi tertib eš-šerai’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 5, str. 129, 144, sv. 6, str. 269, sv. 7, str. 68, 72, 168; El-Kuduri, Et-Tedžrid, Dar Es-Selam, Kairo, 2006, sv. 11, str. 5992, 6035; Ibn Maze, El-Muhit el-burhanijj, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2004, sv. 5, str. 369, 480, sv. 8, str. 316; El-Mejdani, El-Lubab fi šerh El-Kitab, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 2, str. 100, sv. 3, str. 204; El-Merginani, El-Hidaje šerh Bidaje el-mubtedi, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 3, str. 238, sv. 4, str. 365; Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, Dar Er-Risale el-alemijje, Damask, 2009, sv. 4, str. 165, 166, 169; Siradžuddin Ibn Nudžejm, En-Nehr el-faik šerh Kenz ed-dekaik, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2002, sv. 3, str. 556; Zejnuddin Ibn Nudžejm, El-Bahr er-raik šerh Kenz ed-dekaik, Dar El-Kitab el-islamijj, Kairo, sv. 5, str. 280, sv. 6, str. 236, sv. 7, str. 88, 284, sv. 8, str. 214, 215; Zejnuddin er-Razi, Tuhfe el-muluk, Dar El-Bešair el-islamijje, Bejrut, 1996, str. 238; Es-Serahsi, El-Mebsut, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1993, sv. 9, str. 154, sv. 11, str. 52; Ez-Zejlei, Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik, El-Matbea el-kubra el-emirijje, Kairo, 1895, reprint Dar El-Kitab el-islamijj, Kairo, sv. 3, str. 215, 216, sv. 6, str. 13.

  Vidi upotrebu izraza melahi u djelima ostala tri mezheba: El-Hattab, Mevahib El-Dežil šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 2, sr. 63, sv. 4, str. 265; El-Hureši, Šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 6, str. 135, sv. 7, str. 19, 195; Ed-Dusuki, El-Hašije ala Eš-Šerh el-kebir, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 4, str. 18, 182; Es-Savi, El-Hašije ala Eš-Šerh es-sagir, Dar El-Ma’rife, Bejrut, sv. 2, str. 502, sv. 4, str. 10, 11, 609, 743; Ališ, Minah El-Dželil šerh Muhtesar Halil, Dar El-Fikr, Bejrut, 1989, sv. 7, str. 488, sv. 9, str. 305; Eš-Šafi’i, El-Umm, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1990, sv. 4, str. 225, sv. 6, str. 224; Er-Rafi’i, El-Aziz šerh El-Vedžiz, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997, sv. 1, str. 91, sv. 3, str. 95, sv. 4, str. 26, 30, sv. 5, str. 412-415 (passim), sv. 7, str. 40, sv. 8, str. 350, sv. 11, str. 184, sv. 13, str. 15, 19; En-Nevevi, El-Medžmu’ šerh El-Muhezzeb, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 9, str. 256, sv. 20, str. 230, 241, 247; Id., Minhadž et-talibin ve umde el-muftin fi el-fikh, Dar El-Fikr, Bejrut, 2005, str. 147; Id., Revda et-talibin ve umde el-muftin, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut-Damask-Amman, 1991, sv. 3, str. 354, sv. 5, str. 17, 18, 43, 316, sv. 6, str. 122, sv. 10, str. 116, 220; Er-Remli, Nihaje el-muhtadž ila šerh El-Minhadž, Dar El-Fikr, Bejrut, 1984, sv. 4, str. 199, sv. 5, str. 166, 168, 170, sv. 6, str. 374, sv. 8, str. 298; Ibn Kudame, El-Mugni, Mektebe El-Menar, Kairo, 1968, sv. 10, str. 153, 155; El-Behuti, Keššaf el-kina’ an Metn El-Ikna’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, sv. 1, str. 285.

[60] Abdulganijj en-Nablusi, Idah ed-delalat fi sema’ el-alat, El-Matbea el-hifnijje, Damask, 1884, str. 25-26.

[61] Vidi gdje se sve citira dotična predaja: Ibn Maze, El-Muhit el-burhanijj, sv. 5, str. 369; El-Ajni, El-Binaje šerh El-Hidaje, sv. 12, str. 88; Id., Minha es-suluk šerh Tuhfe el-muluk, str. 422; Zejnuddin Ibn Nudžejm, El-Bahr er-raik šerh Kenz ed-dekaik, sv. 8, str. 215; Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 6, str. 349.

[62] Damad-efendi, Meždme’ el-enhur fi šerh Multeka el-ebhur, sv. 2, str. 553; Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 6, str. 349.

[63] Jusuf el-Karadavi, El-Halal ve el-haram fi el-islam, Mektebe Vehbe, Kairo, 2012, str. 347.

[64] Ebu Hamid el-Gazali, Ihja’ ulum ed-din, Dar El-Ma’rife, Bejrut, sv. 2, str. 278.

[65] Ibn Hazm, El-Muhalla bi el-asar, Dar El-Fikr, Bejrut, sv. 7, str. 565.

[66] Vidi detaljnije o dozvoljenoj i zabranjenoj muzici u islamu: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja’ ulum ed-din, sv. 2, str. 268-306; Abdulganijj en-Nablusi, Idah ed-delalat fi sema’ el-alat; Jusuf el-Karadavi, El-Halal ve el-haram fi el-islam, str. 344-350; Id., Fikh el-gina ve el-musika fi dav’ el-Kur’an ve es-Sunne, Mektebe Vehbe, Kairo, 2001.

[67] Vidi o historijatu mehtera: Mehmet Ali Sanlıkol, The Musician Mehters, The Isis Press, Istanbul, 2011.

[68] Abdulganijj en-Nablusi, Idah ed-delalat fi sema’ el-alat, str. 26.

Podijelite članak
  • 5
    Shares
POLITIČKI MARKETING
072 Kenan Aida
REKLAMA
KRAJ REKLAME

Preuzmite Android aplikaciju portala 072info - klikni ovdje da preuzmeš!

Počitajte još

Muslimani sutra obilježavaju Dan Ašure

072info.com

Efendija Čamdžić: Ova noć bi bila vrijednija kada bi je, umjesto s tespihom u ruci, proveli u razmišljanju o našem stanju i mijenjali sebe

072info.com
REKLAMA
KRAJ REKLAME

PLAKAT ARNEL ZAVRSNI