Jezive ispovijesti seksualnih robinja: “Kako su nas zarobili, tukli, izgladnjivali i silovali”

Svake godine, 800.000 žena i djece biva prodato, mučeno i seksualno eksploatisano. Jedna od njih bila je i Viktorija, koju je spasila internacionalna organizacija za migracije u glavnom gradu Moldavije. Njena priča je šokantna.

Siromaštvo je jedan od glavnih krivaca

“Drugarica iz djetinjstva mi je rekla da radi u prodavnici u Dubaiju, pa sam i ja poželjela da mi nađe sličan posao. Kontaktirala sam muškarca na kog me je uputila, a koji je organizovao moje putovanje za Dubai. Tamo me je sačekala ruskinja Oksana, koja me je odvela u stan gdje je živjelo još šest djevojaka iz istočne Evrope i rekla mi da sam prodata i oduzela mi je pasoš. U početku sam odbijala da se viđam sa klijentima, pa mi zbog toga nisu davali hranu. A, kada sam plakala i molila, onda bi me udarali i šutirali”, rekla je Viktorija.
Iako je zastrašujuće, Viktorija nikako nije usamljen slučaj. U Moldaviji je trgovina ljudima veliki problem, gdje je 2008. godine oko 25.000 Moldavaca prodato preko granice, pokazuju statistike.
Muškarce najšešće odvode da rade kao građevinci ili farmeri, a žene su uglavnom prodate da bi radile kao prostitutke u Turskoj, Rusiji, na Kipru, u Dubaiju, itd.
Neke žrtve imaju tek 12 godina, a po statistici moldavske organizacije, oko 42 procenata moldavaca biva prodato dok su još djeca. Bande za trefiking su jako rasprostranjene u istočnoj Evropi, a najčešće su žene te koje “regrutuju” ove ljude. Dosta djevojaka koje su žrtve ovoga ne smatraju da su žrtve, jer su prethodno trpjele mučenje u svojoj porodici, pa smatraju maltretiranje za nešto normalno.

Težak život ih prisiljava na to

Jedna djevojka, Irina, je isto tako razmišljala. Nju je otac tukao i ostavio trudnu prije nego što su je odveli u Tursku.
“Nema ničega čudnog i neobičnog u mojoj priči. Ili bar ja ne mislim tako. Kao i mnoge druge porodice u Moldaviji, i moja je bila mnogo siromašna. Toliko siromašna, da smo psa hranili sušenim kukuruzom. Kada mi je majka umrla od raka dojke, a otac otišao u zatvor zato što me je silovao, ostala sam sama i trudna. Moja baka mi je pomogla da abortiram i sredila mi da odem u Tursku. Rekla mi je da će mi tamo biti mnogo bolje i da će paziti na mene.
Na aerodromu u Istanbulu, sačekala su me dva muškarca koja su me potom odvezla u stan gdje su živjele još tri djevojke iz Moldavije i Ukrajine i rekli mi da sam tu da bih služila njihove klijente. Rekla sam im da sam trudna, ali su me njih dvojica silovali u susjednoj sobi, istog dana”, rekla je Irina.
Za djevojke sa sela, kao što je Irina, visoka stopa nezaposlenosti, kao i nasilje u porodici i alkoholizam, najčešće ih čini još ranjivijim, te su one sklone da padnu šaka trgovcima ljudima. Gotovo polovina žrtava iz Moldavije su sa sela, gdje patrijarhalni mentalitet i religijska tradicija i dalje diskriminiše žene. “Regruteri” iskorišćavaju činjenicu što ovi ljudi manje znaju o procesu i riziku preseljenja u inostranstvo da bi radili.

Mali broj se izvuče iz kandži prostitucije

Iako mnoge djevojke pobjegnu iz zatočeništva, Godine provedene u bordelima imaju snažne posljedice po njihovu psihu.
“Bila sam zaključana i pod konstantnom prismotrom. Uopšte nisam vidjela izlaz. Bila sam slaba zbog izgladnjivanja i mučenja, te sam pristala da se viđam sa klijentima. Nisam imala drugog izbora, nego da radima na ulicama i noćnim klubovima, svaki dan, a za noć sam morala da opslužim i 12 muškaraca, nekad čak i više. Moje gazde su uzimale sav novac za sebe, pod izgovorom da sam im dugovala za transport i smještaj. Dečko iz obezbjeđenja koje me je vozio svuda, svakodnevno me je silovao, jer nisam pristajala da radim šta mi on kaže”, priča Viktorija.
Međutim, poslije nekoliko nedjelja, Viktorija je uspjela da dođe do telefona jednog od klijenata i zvala je prijateljicu koju je poznavala u Dubaiju. Ona joj je pomogla da pobjegne i prijavila je njenu situaciju jednoj organizaciji, pa su je vrlo brzo vratili u Moldaviju. Druge, kao što je Irina, nađu način da prevaziđu činjenicu da su godinama bile silovane.

Neznanje i očaj ih šalju u potragu za boljim životom

“Molila sam da me poštede prostitucije, ali su mi rekli da su dobro platili za mene i da moram da uzvratim. Vozili su me u različite hotele i kuće da se vidim sa muškarcima i to je trajalo oko 2 nedjelje prije nego što sam abortirala. Nekoliko dana kasnije, opet sam morala da se viđam sa klijentima. Bila sam skrhana na početku i preplašena, ali životni uslovi su bili mnogo bolji nego oni kod kuće, a davali su nam i mnogo hrane. Godinu dana sam radila u Turskoj, prije nego što smo bili uhapšeni i vraćeni u Moldaviju i Ukrajinu, bez dinara”, rekla je Irina.
Iako se za Irinu i Viktoriju završila ova noćna mora, nezaposlenost i siromaštvo u Moldaviji i dalje je zabrinjavajuće, zbog čega će se ovaj problem nastaviti. Nije dovoljno upozoriti djevojke na rizik rada u inostranstvu, već je potrebno da im država da više mogućnosti. Jer, bez obzira na sve, one će i dalje biti prodavane, jer su neznanje i očaj ono što sto ih šalje van granica zemlje u kojoj su se rodile.

Agencije/Blic