Želite pročitati objavu ukratko?
AI sažetak
Još jedna tužna bosanska priča ispisana je daleko od rodnog praga, na hladnom gradilištu u Švicarskoj. Vijest da je u petak, 20. novembra, u stravičnoj nesreći na radnom mjestu život izgubio mladi Zeničanin Haris Kovač (1995–2026), slomila je srca svih koji su ga poznavali, ali i cijele javnosti koja s nevjericom prati ovu tragediju, piše 072info.
Haris nije otišao u tuđinu iz hira, niti u potrazi za luksuzom. Otišao je onako kako odlaze najčestitiji sinovi ove zemlje — trbuhom za kruhom, da svojim žuljevima, poštenim radom i znojem obezbijedi sigurnije sutra i bolji život svojoj supruzi i dvoje male djece. Umjesto radosnog povratka kući, zagrljaja najmilijih i planova za budućnost, u Zenicu je stigla vijest od koje staje dah.
U 31. godini života ugašen je jedan mlad, čist i čestit život. Za svoju porodicu, prijatelje i komšije, Haris nije bio samo vrijedan radnik, već oličenje dobrote i ljudskosti. Bio je sin za ponos, suprug i otac koji je živio za svoju porodicu, čovjek čvrste vjere, skromnog držanja i vedrog duha. Pamtiti će ga kao onoga koji nikada nije okrenuo glavu od tuđe nevolje i čija je ruka uvijek bila ispružena svakome kome je trebala pomoć.
Danas Zenica tuguje, a riječi utjehe pred ovakvom boli gotovo da ne postoje. Otišao je tih, pošten i vrijedan čovjek, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag dobrote i dvoje djece kojima će uspomene i priče o očevom poštenju biti najveći oslonac u godinama koje dolaze.
Neka mu je vječni rahmet, a njegovoj porodici sabur u ovim najtežim trenucima.