JOAKIM INTER FEST: Grebanje osvojilo nagradu u Kragujevcu

JOAKIM INTER FEST: Grebanje osvojilo nagradu u Kragujevcu
Grebanje 1
Bosansko narodno pozorište Zenica i ove godine je osvojilo nagrade na kragujevačkom međunarodnom teatarskom festivalu Joakim inter fest. Nakon sjajne izvedbe predstave Grebanje ili Kako se ubila moja baka pred festivalskom publikom, koja nije krila svoje oduševljenje poslije posljednjeg poklona zeničkog ansambla, žiri je odlučio dodijeliti Grand Prix, kao najboljoj predstavi u cjelini. Pored glavne nagrade, u BiH je stigla i nagrada za najbolju glumicu na Festivalu, koja je pripala Maji Izetbegović.
 
“U veoma jakoj konkurenciji uspjeli smo osvojiti glavnu nagradu. Ne možemo reći da joj se nismo nadali, jer smo svjesni da imamo veoma dobru predstavu koju publika jednostavno zavoli, a evo još jednog dokaza da i stručna javnost i žiri gaje simpatije prema njoj. Za samo godinu dana svog života naša predstava je osvojila čak 15 nagrada, a pozivi na festivale i dalje pristižu”, rekli su nam iz BNP-a Zenica.
 
Pored BNP-a Zenica na 8. Joakim inter festu nastupilo je još sedam pozorišta i to Stadttheater iz Ingolštata/Porijeklo svijeta, Quendra Multimedia Priština/Let iznad kosovskog pozorišta, Pozorište Deže Kostolanji Subotica/Sam đavo Pass-port Szeged/Segedin, Narodno pozorište Republike srpske Banja Luka/Kuhinja, Šabačko pozorište/Skrivene strepnje, Prešernovo gledališče Kranj/Izbrisani-25.671, Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd i MESS Sarajevo/Elijahova stolica.
 
Predstavu Grebanje ili Kako se ubila moja baka očekuje gostovanje na još jednom velikom regionalnom festivalu. Već 12.11. BNP Zenica putuje u Užice gdje će pomenutu predstavu izvesti na Festivalu “Bez prijevoda”.
Prenosimo vam i kritički ostvrt na predstavu Grebanje ili Kako se ubila moja baka.

8. JOAKIMINTERFEST 2013.
Grebanje ili Kako se ubila moja baka
drama Tanje Šljivar u režiji Selme Spahić – BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE, Zenica, BIH – Velika Scena Knjaževsko Srpskog Teatar, Kragujevac – subota 12,otobar 2103.
RATNO DETINJSTVO I DRUGE PRIČE
Mlada autorka
 Tanja Šljivar prvu dramu „Pošto je pašteta“, napisala je na studijama dramaturgije u Beogradu i u toj drami je potražila istinsku inspiraciju u skorašnjoj istoriji svog kraja – rođena je i do skoro odrastala i išla u školu u Banja Luci, gde se posredno – srela sa ratnim islkustvima starijih. U toj svojoj prvoj drami, vrlo hrabro i kritički se odnoslia baš prema toj svojoj sredini – o motivima i načinu ratovanja, ali i vrstama aktivnosti u preživljavanju tih đavoljih godina, u kojima su neki učestvovali voljno, a drugi nevoljno. Ta prva drama Tanje Šljivar imala je uspeha, igrana je na Sceni u Podrumu beogradskog Ateljea 212 i specifičnim stilom – surovom kritičkom groteskom – protresla gledalište svuda gde je prikazana. Naravno – pred autorkom se našao tradicionalni problem – kriza druge drame! No ona se niije uplašila nego se ponovo, okrenula, ovog puta još ličnijem iskustvu – bavila se dečjim svetom, svetom škole i školskih dogadjaja u teško vreme i nekako povezala dva sveta kojima je dala predznak nasilja i licemerja. Pogledala je ponovo – u školske knjige i udžbenike, koje je čitala u osnovnoj školi i našla tamo razne provokativne gluposti, koje truju mladu glavu učenika i ovde i onde i tamo i ovamo i pripremaju, sisitematski, decu da postanu tačno onakvi kakvima ih želi jedno bolesno društvo, koje nalazi svoju jedinu realizaciju u ratu i nasilju. 

Predstava rediteljke Selme Spahić i vrlo dobrog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, otvorila je sve tajne pregrade i skrivene džepove ovog suptilnog i moderno napisanog dramskog teksta. Pre svega autori i izvođači su i sami počeli da tragaju po svojim iskustvima iz školskih dana koje su živeli u istom tom krvavom ratu, dok su i sami čitali u udžbenicima ko je prijatelj, a ko neprijatelj naroda kome pripadaju. Pored toga – glumci su išli u današnje škole i anketirali današnju decu – da bi bolje shvatili kako škola menja i prilagodjava savitljivu i prijemčivu dečju ličnost – otkrili su tajne energije novih upropašćenih generacaija. Jedna od tema ove potresne dramske priče je i odnos dece prema hendikepiranom drugu. Tek u tom odnosu pokazuje se, na najsuroviji način – dečji svet zagadjen opasnom hladnoćom i prezirom prema slabijem i nemoćnom. Naravno – u svim dečjim ujdurmama, koje nastaju na margini školskog programa, glavni pokretač i inspirator raznih vrsta netrpeljivosti i ciljanog licemerja, je lik Učiteljice – originalno pisan kao Učitelj. Sa velikom energijom i kritičkim stavom, lik potkupljive učiteljice, koja uspešno manipuliše dečjim željama i radnjama – odigrala je iskusna i srčana Faketa Salihbegović – Avdagić. Sve što smo iskusili, kao vidljivu ili prikrivenu nepravdu, u svojim školskim danima – sve ono zbog čega smo, svesni ili nesvesni, samo duboko povredjeni i ogorčeni – teško proživeli u tim prvim i gorkim danima školovanja – sve je to kao učitelčjica, tipična, ali retko tako prikazana – dala u svojoj ulozi ova glumica. On je vešto vodila igre grube huškačke politike medju decom kao i, posredno, medju njihovim roditeljima.
Mladi, odlični glumci, u ovoj vrlo studioznoj predstavi – Lana Delić, Dženana Džanić, Enes Salković, Snežana Vidović, Nusmir Muharemović i Maja Izetbegović, predvođeni vrlo nadahnutom mladom rediteljkom Selmom Spahić, našli su načina da odgovore na skrivene strepnje koje ih, očigledno – proganjaju od osnovne škole. To su tajne i javne surevnjivosti, to su zagrižene tvrdoglavosti, to su neostvarene ambiicje, ljubomora, mržnja, gadjenje, strah i bolesne opsesije, neostvrene tajne ljubavi… sve ono što dečji svet – koji se uglavnom prikazuje kao idilična lakoća – čini nepodnošljivim i opasnim. Naravno da je u pozadini svega rat – kao neka stoglava aždaja, koja se uvukla u sve pore žiovota i truje sve odnose, a naročito razarajuće utiče na dete u odrastanju. Višestruko se prelamaju razne vrste iskustava – pervertirana dobročinstva, nakazne pobede, lažni altruizam, uvredljive ideološke matrice… u svesti i u svetu deteta – ovde prikazanima iz neobično jasnog ugla devojčice u osnovnoj školi. 

Naravno da je dramaturgija ovog komada morala da bude iskidana, nervozna, sastavljena od kratkih, britkih slika, koje ubadaju u iskustvo i, oporom energijom istine, zasecaju u osećanja osnovne čovečnosti. To je dramaturgija u kojoj se preskaču i neposredno povezuju razna vremena, ali se sve priče nastavljaju i dovršavaju u toj učionici u kojoij se i uči i spremaju se priredbe i proizvode se razna materijalna dobra, kao zalog pažnje za opšte potrebe…Tu dramaturgiju Tanje Šljivar, u koju je ova mlada autorka uložila slike sopstvenog detinjstva, ali i znanje o ljudima i bol mladosti, ostavljene da se smuca po perifeiji razumevanja, da nikad ne ostvari onaj mnimum tolerancije, koji oplemenjuje život u društvu…takvu dramaturgiju dočekala je spremno i iskusno, takodje mlada rediteljka Selma Spahić i potvrtdila je u pozorišnoj igri istine, kojoj je ritam bio iskidan i stalno dopunjavan novim informacijama, koje su donosili i glumci i video projekcja i svetlo… i sve to u odličnoj scenografiji – jednoj ogromnoj iskidnoj fasadi koja je nekad bila slika uspeha i života, a sada svedoči o rušenju spoljnog i unutrašnjeg sveta – odličan rad Mirne Ler. Kostimi Sanje Džebe, u svoj svojoj skromnosti i sirotinji, jasno su doneli sliku sveta u kome se drama dogadja. Muzika Draška Adžića, bila je jasan znak scenskih akcenata i povezivala je scene koje su bežale jedna pred drugom i vraćale se u krug igre, da nas još jednom i još jednom osveste i podsete kako se ne sme živeti. Čestitam na velikom trudu i želim predstavi dug život sa publikom koja će je razumeti. BRAVO!

Goran Cvetković, Radio Beograd 2 – ponedeljak, 14. oktobar 2013.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE