JOLOVIĆ: Ne bih želeo mnogo da izdvajam svoj učinak od ostatka ekipe

BoskoJolovic
Bosko Jolovic (15)

Rukometaš Čelika, Boško Jolović, koji je iz rodne Srbije u Zenicu stigao prije tri godine sve više postaje interesantniji i zapaženiji zahvaljujući svojim uspjesima koje niže iz utakmice u utakmicu. Tako je na posljednjoj odigranoj utakmici u Gradskoj areni Zenica, od strane novinarskog žirija, proglašen za igrača utakmice što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti i predanosti na parketu. Kako se ovaj uspješni rukometaš snašao u Zenici, koliko se Čelik razlikuje od onog Čelika kojeg je on upoznao 2010. godine, te koje su ambicije kluba protiv slijedećeg susreta u Višegradu saznajte u našem razgovoru sa ovim perspektivnim rukometašem koji se rukometom bavi već punih 20 godina.

Kada se desio Vaš prvi kontakt sa rukometom?

Rukomet sam počeo trenirati sada već davne 1993. godine, kada sam krenuo u prvi razred. Tada smo na vratima sportske dvorane Cile Miskovic koja se nalazi odmah pored škole videli natpis da se vrši upis novih članova i tako smo krenuli sa treniranjem.

Otkud treniranje i bavljenje rukometom?

Iz mesta odakle dolazim, Crvenke, rukomet je jedan od brendova i ono po čemu je ona poznata jeste upravo rukomet. Tako da je sva pažnja usmerena na rukomet. Ključnu ulogu odigrao je i moj prvi trener Svetozar Jovović koji me „nagovorio“ da dođem na trening i koji nam je tada usadio tu ljubav prema ovom sportu, na čemu sam mu veoma zahvalan.

Sportova je mnogo, Vaš izbor bio je rukomet. Zašto je prema Vašem mišljenju rukomet karakterističan, po čemu prednjači u odnosu na druge sportove?

Moram pomenuti kako sam do svoje sedme godine trenirao atletiku, a onda me rukomet privukao svojom dinamičnošću i konstantnim kontaktom sa loptom. Neko će možda reći i da je košarka slična rukometu po mnogim stvarima, ali jednostavno rukomet je specifičan jer je dozvoljen jači fizički kontakt sa protivnikom što celokupnoj igri daje veću draž. Daje vam mogućnost da pokažete svu svoju kreativnost i umeće sa loptom. Uporedo sa rukometom trenirao sam i košarku, koju i dan danas volim. Krivac za to bio je moj stariji brat koji me vodio sa njim na košarkaske treninge. Nakon godinu dana, kada su krenule i prve rukometne utakmice, definitivno sam se u potpunosti okrenuo rukometu.

 Koliko se već dugo bavite rukometom?

Rukometom se bavim još od davne 1993. godine, dakle, do danas je prošlo tačno dvadeset godina kako se družimo rukometna lopta i ja.

Godine 2010. pojačali ste Rukometni klub Čelik, kakve su tada bile Vaše ambicije?

Sredinom januara 2010. godine dobio sam poziv od tadašnjeg, a i sadašnjeg, predsednika gospodina Škrbića da dođem na probu i ako zadovoljim kriterijume tadašnjeg trenera Savčića da potpišemo ugovor. Prihvatio sam predlog i došao u Zenicu, gde sam ostao narednih šest meseci. Nisam imao potrebe da se posebno raspitujem o klubu jer mi je otac kao veliki sportski radnik rekao da je Čelik veliki klub, još iz vremena bivše republike i da to shvatim kao veliku čast i još veću obavezu, te da pružim svoj maksimum. Ambicije su mi bi bile da ostanem što duže i da ostavim trag u zeničkom rukometu, te da ne budem jedan od onih kojih se niko neće sećati nakon odlaska iz Celika.

Kada uporedite sadašnju situaciju u klubu i situaciju prije tri godine kada ste došli, koji su to pomaci napravljeni?

Situacija je drastično promenjena u pozitivnom smislu. Klub je odlično organizovan i vođen od strane predsednika i njegovih saradnika. Ekipa je mnogo jača, a samim tim i ciljevi su mnogo veći. Veliki pomaci napravljeni su pre svega u organizacionom smislu i sada sve mnogo bolje funkcioniše, što pokazuju i rezultati u proteklom periodu. U mom prvom dolasku klub se borio za opstanak u Premijer ligi BiH, dok sada jurišamo na prvo mesto.

Kako ste prihvaćeni od strane zeničke publike, ali i kolega u klubu?!

Prihvaćen sam veoma dobro od strane publike, što mi je davalo dodatnu energiju da im se kao i klubu odužim dobrim igrama. Što se kolega tiče, imam samo reči hvale jer su mi od prvog trenutka kada sam ušao u dvoranu bili na raspolaganju. Ne mogu da ne istaknem da su mi tokom prvog boravka mnogo pomogli Edin Gušić, Ahmedin Čosić, Haris Hadžikadunić i Kemal Vidilmić sa kojima sam održavao kontakt i nakon odlaska iz Čelika. Oni su me, kao i njihove porodice, prihvatili kao svog člana tako da sam se osećao kao kod kuće.

Rukometom ste se bavili i u Srbiji odakle dolazite, kakva je tamo situacija po pitanju rukometa?!

Rukomet u Srbiji boluje od iste bolesti kao i svuda na prostoru bivše republike. Klubovi svake godine preživljavaju zbog nedostatka finansija i samim tim najbolji igrači odlaze u lige zapadnih zemalja. Takođe, mnogo talentovanih klinaca odlazi veoma rano u inostranstvo i na taj način nacionalna prvenstva bivaju sve slabija. Polako se gube rukometni centri koji su svake godine izbacivali po nekog perspektivnog igrača, a sve to zbog nedostatka finansijske podrške klubovima. Na kraju, najviše ispaštaju talentovana deca i rukomet.

 S obzirom da ste rođeni u susjednoj zemlji Srbiji, kakva je situacija po pitanju sporta u BiH gledano iz Vaših očiju?

Nažalost i u BiH, kao i u Srbiji, sport je marginalizovan. Više se pažnje pridaje nekim drugim stvarima nego šampionima, kako u kolektivnim tako i pojedinačnim sportovima. Nedostatak kvaliteta naravno je odraz nedostatka finansija. Sve se to reflektuje i na posete sportskih manifestacija. Malo ko će u današnje vreme izdvojiti novac za ulaznicu da bi gledao jednu lošu i neinteresantnu utakmicu. To je lanac koji ima samo jedan ključ, a njegovo ime je „novac“. Tužno je što se sve vrti oko novca i što polako novije generacije sport gledaju kao vrstu zarade, dok smo mi počeli da se bavimo rukometom iz čiste ljubavi.

Iza sebe imate dosta nastupa u dresu RK Čelika, postoji li neki susret koji biste izdvojili?

Uh, bilo je zaista lepih utakmica u dresu Čelika i ako bih morao da izdvajam neke onda bih izdvojio svoju prvu zvaničnu utakmicu za RK Čelik u Zenici, protiv našeg sledećeg protivnika MRK Goražde kojeg smo pobedili u prelepoj atmosferi 26:23. Takođe, još jedna bitna utakmica u Zenici gde smo pobedili, u to vreme cetvrtoplasirani, favorizovani Konjuh iz Živinica. Pobeda protiv Konjuha je posebna, jer je njoj prethodio turbulentan period u klubu, gde smo mi igrači pokazali jedinstvo tako što smo sve probleme ostavili u svlačionici, izašli na teren i pobedili iako smo već tada bili sigurni članovi prve lige. Pokazali smo karakter kao ekipa, a svim navijačima i simpatizerima, pa čak i kritičarima, pokazali da je za nas Čelik ipak mnogo više od običnog kluba.

U posljednjoj utakmici sa Gračanicom, prema odluci novinarskog žirija, proglašeni ste igračem utakmice. Kakve su Vaše impresije?

Iskreno, bio sam iznenađen jer nisam čuo da sam proglašen igračem utakmice. Bio sam presrećan pobedom ekipe, tako da nisam obratio pažnju na to saopštenje. Svakako da mi to prija i veoma mi je drago zbog toga, kao i čestitke za moju igru koje su stizale sa samih tribina nakon završetka utakmice. Ne bih želeo mnogo da izdvajam svoj učinak od ostatka ekipe, jer je cela ekipa odigrala fantstično borbeno i svi smo dali svoj maksimalan doprinos u ovoj veoma važnoj pobedi. Najvažnije je da ekipa ređa pobede i da delujemo sve sigurnije iz meča u meč. Najveće i najlepše priznanje biće na kraju prvenstva kad će, iskreno se nadam, naš Čelik biti na prvom mestu.

Nakon savladane Gračanice, Čelik će odigrati gostujuću utakmicu protiv MRK Goražde. Koja su Vaša očekivanja i kakva je generalno atmosfera u klubu?

Pobeda protiv Gračanice, nakon koje smo zaposeli na prvo mesto, dodatno nam je podigla samopouzdanje pred gostovanje u Višegradu. Ne poznajem najbolje ekipu Goražda ali to i nije toliko važno jer kao i u svakom susretu idemo na pobedu, bez obzira na ime protivnika. Sigurno nam neće biti lako, ali ako budemo imali pristup i igru u odbrani kao protiv Gračanice, ubeđen sam da ćemo se sa tri boda vratiti u Zenicu. Atmosfera je odlična i ne vidim razlog da ne bude još bolja, nakon utakmice sa Goraždom.

S obzirom da ste igrač sa iskustvom, da brojite veliki broj nastupa na parketu, koji biste savjet mogli dodijeliti svim mladim sportašima koji su na samom ulasku u svijet rukometa?

Trenirajte rukomet zbog ljubavi prema ovoj igri, a on će vam kasnije uzvratiti tu ljubav kroz razne situacije. Trenirajte pre svega zbog vašeg zdravlja, zbog sportske kulture kojom ćete se razlikovati od ostalih, mnogo ćete putovati, upoznati mnogo novih ljudi, spoznaćete draž pobede, a takođe i okusiti kako je ponekad poraz gorak. Budite posvećeni rukometu jer u životu sve što radite polovično, tako će vam se i vratiti. Rukomet i školovanje uvek mogu da idu zajedno, zato nemojte tražiti razne izgovore kako ne možete biti uspešni na oba polja. Pravi i uspešan rukometaš je takođe primeran i pametan momak. Ne razmišljajte o novcu jer novac nikada nije pobegao od pravog igrača,  on će pre ili kasnije doći. Poštujte svoje protivnike jer ćete samo tako steći i njihovo poštovanje, na protivnike gledajte samo kao na sportske rivale jer nikada ne znate gde će vas sportski put odvesti.

Portal 072info želi mnogo sreće i uspjeha u sportskoj karijeri ovom ambicioznom i uspješnom rukometašu Čelika, te mu se zahvaljujemo na izdvojenom vremenu za razgovor.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE