Jozo Lovrenović ispričao kako je preživio napad medvjeda od 300 kila, najdraži pas mu je podlegao braneći ga

Jozo Lovrenović iz Đelilovaca kod Travnika nedavno je na Vlašiću imao bliski susret sa medvjedom teškim 300 kilograma. U toj borbi za život Jozu su spasili njegovi psi tornjaci. Tornjak koji se direktno botio sa medvjedom teškim oko 300 kilograma je izgubio život.

Medvjed je Jozu teško ranio u predjelu grudi i noge zbog čega je izgubio svijest. Našao ga je brat sa komšijama, nosili su ga više od kilometar do auta, a potom u bolnicu gdje je bio više dana.

Hoće da mi raskine prsa

Priču o njemu donosi novinar Srećko Stipović.

Jozo počinje svoju priču objasnivši kako je kobnog dana silazio sa planine sa ovcama i svojim vjernim psima.

– Mi smo se pakovali kući. Ja sam krenuo od kolibe oko pola dva a bio sam na stijenama oko pola četiri i zašao u šumu oko pola pet. I sve su ovce prešle i rekoh da neće koja ostati da provjerim, kad mene je nešto podbilo odozdo i bacilo u zrak, kako me bacilo uhvatilo me ispod ruke i za nogu. Vidio sam da je medvjed i gledam kako hoće da mi raskine prsa, pluća.

Ja sam njega jamio za glavu i rukom sam ga udario koliko god sam mogao. Kao malo me popustio, u međuvremenu su kerovi došli i onda su po njemu, otjerali od mene. Ja se onesvijestim od straha. Dođem sebi oko pola sedam, nema ovaca, jedan pas Vraćalica mi je olizao ranu na koljenu. Veliki pas je ležao jedno tri metra od mene, ali matere mu nema.

To su naši tornjaci, mati mu se nije nikada pojavila. Ja sam javio majci, brat je došao s ljudima po mene. Koža sa koljena mi je bila otkinuta, prevraćena. Kandžama je zakačio, cuko je zaustavio krv. Nisam se mogao pomaći, bolovi – priča Jozo i dodaje:

– Snijeli su me, nosili su me kilometar-dva. Bilo je belaja, svađali smo se, galamili. Ma nisu me mogli nositi, vukli me. A boli. I opet izgubim svijest i u bolnici sam došao sebi. Bio sam sedam dana u bolnici.

Nije mi se sviđalo u Njemačkoj

Kaže kako se ovčarstvom bavi čitav život, jedan period je proveo u Njemačkoj, ali mu se nije svidjelo pa se odlučio vratiti u rodnu zemlju.

– Meni se nije sviđalo u Njemačkoj. Radiš iz dana u dan. Nemaš slobodnog vremena kao što ja ovdje imam. Ovdje se može živjeti i bolje kada se potrudiš. Posvetio sam se i ja, žena i dijete – kaže on.

Ponovo se vraća na medvjeda. Kaže kako se njih dvojica sreću već 12-13 godina, ali sukoba nije bilo.

– On ima svoje leglo, nisam ga htio ni dirati. Nije bio bezobrazan kao sada. On je mene iznenadio, a možda sam i ja njega pa je tako reagovao. Ima 300 kila, sila je to. Kada sam ležao u bolnici kaže moja supruga Anđela da kod Medija, mog psa, ide krv iz usta, veterinari došli snimali, htjeli da liječe, ali nisu ga mogli spasiti.

Medvjed mu je razbio lobanju i odbio zadnji kraj, podlegao je. Ostao sam bez pasa. Moj pas je bio spreman na sve da bi me zaštitio. I danas odem gdje je zakopan, uberem cvijeće, život je dao za mene – kazao je Jozo i dodao da će se vratiti ovčarstvu uprkos nemilom događaju sa medvjedom.

– Opet ću se vratiti ovčarstvu. Ovca se voli. Ona mene voli. Mogu ih odvesti gdje hoću – rekao je.