Kad se ljubav rodi na daskama koje život znače: U zeničkom pozorištu skoro pola ansambla čine bračni parovi

Skoro pola ansambla Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici čine bračni parovi, kojima činjenica da su u zajednici, a bave se istim poslom, itekako olakšava rad.

Posebno je interesantno što su se skoro svi oni upoznali upravo na daskama koje život znače. Četiri su bračna para u zeničkom pozorištu: Uranela Agić-Burina i Haris Burina, Faketa Salihbegović-Avdagić i Mugdim Avdagić, Selma i Adis Mehanović te Snežana i Siniša Vidović.

Velika prednost

Svi oni, kako su i kazali u razgovoru za “Dnevni avaz”, imaju svoje priče o upoznavanju, a glavni krivac što su se jedni drugima zarekli na vječnu ljubav je upravo pozorište.

Kako nam priča Haris Burina, na svoju životnu saputnicu bacio je oko na predstavi “Kralju ipak ne sviđa se gluma”.

Iza njih su brojni projekti na kojima su zajedno radili, poput “Govorne mane”, a činjenicu da su u braku, a bave se istom profesijom, itekako smatraju velikom prednošću.

– Kad sam bio mlađi, bio sam uvjeren da je neophodno da se najbliži partner bavi nekim drugim poslom. Život mi je, međutim, pokazao da je to nešto najljepše što se glumcu može desiti, jer se savršeno razumijemo u procesu stvaranja i traganju za neophodnim odnosima na samoj sceni i u pravom životu. Bolje vas razumije neko ko se bavi time, ima apsolutno povjerenje u svu muku koju nosi taj posao. S druge strane, partner savršeno razumije cijenu svih napora – smatra Burina.

Na upit ko je bolji glumac – on ili, pak, supruga Uranela, džentlmenski je kazao da je supruga, ipak, dva puta bolja glumica od njega.

Uranela, također, smatra da je velika prednost imati supruga koji se bavi glumom.

– S obzirom na prirodu našeg posla, izostanke, putovanja, probe koje znaju trajati do dva sata poslije ponoći, itekakva je prednost imati bračnog partnera koji se bavi glumom kao i vi – kaže Uranela.

Ističe da to, u principu, ne mora biti pravilo nego da je bitno da se ljudi razumiju međusobno. O tome ko je bolji glumac, Uranela je simpatično odgovorila na naš upit.

– Imam osjećaj da je Haris više filmski glumac nego pozorišni. Budući da nemam mnogo iskustva na filmu, više volim pozorište. Ko je bolji, ne znam – kroz smijeh je kazala Uranela.

Faketa i Mugdim Avdagić također smatraju da je ogromna olakšica imati bračnog partnera kojeg interesira ista profesija.

Iza njih je mnogo zajedničkih projekata i njima su se, kako su kazali, upravo na sceni duše srele.

– Lorka je kriv za sve, ja to tako volim reći. Igrali smo Lorkinu “Čudesnu obućarku”, gdje sam ja glumila obućarku, a on obućara, mog muža – prisjeća se Faketa.

Mugdim dodaje da im je lakše riješiti problem na profesionalnom planu kad se desi.

– Ovako se razumijemo oboje i to je velika prednost – kaže Mugdim.

Često se dogodi da neko od njih ustane u neka doba noći, jer mu sine ideja koju odmah želi saopćiti bračnom drugu.

– Dvoje pravnika ne bude se u tri ujutro. Naš posao je kreativan koliko i drugi na svoj način, ali naš pretpostavlja stalnu kreativnost i istraživanje. Iz tih situacija dolazimo do nekih komičnih stvari, koje su sastavni dio života – govori Mugdim.

Bolji je…

Ni ovaj bračni par nije ostao pošteđen pitanja ko je bolji glumac – suprug ili supruga, a oni su, originalno, odgovorili:

– Ja sam bolji glumac od nje, naravno. Ali, kako je i Faketa rekla za mene, ona je daleko bolja glumica od mene – kazao je Mugdim.

Supružnici Vidović nisu bili raspoloženi govoriti o svom privatnom životu.

Dva doma

Supružnici Mehanović, Selma i Adis, sreli su se na sceni. Danas imaju dva doma – pozorište i stan.

– Činjenicu da smo u braku, a da smo oboje glumci, smatramo velikom prednošću. Do sada smo zajedno radili brojne projekte, zaista ih je dosta, ali to što smo u braku svakako ne igra veliku ulogu na sceni – kažu oni.

Na upit ko je bolji glumac, diplomatski su kazali da svaki put daju sve od sebe, a da je to, zapravo, jedino i bitno.

Policija i kifle

Mugdimu Avdagiću posebno je ostalo u sjećanju kad su radili jednu predstavu kasno u noći, a potom su ogladnjeli.

– Sjećam se da sam u neka doba otišao do pekare. Zaustavila me je policija i pitala gdje idem. Kad sam rekao da radimo isto kao i oni, ali da smo izgladnjeli, simpatično su me pogledali, nasmijali se, i kazali: “Ma, jah, vi, glumci, uvijek radite” – prisjeća se Mugdim.

Dnevni avaz/Dino Pašalić