Kad se mentalni tinejdžeri bave politikom: Cuke, mace, Rocky provod i šminkerski pohod

Naša stranka osnovana je još daleke 2008. godine. Iako uskoro treba da slavi punoljetstvo, ova stranka mentalno i intelektualno i dalje je zakržljala u stadiju djeteta kojem tek počinju da niču prve bubuljice i koji tek otkriva čari društvenih mreža, noćnih izlazaka i praćenja mode.No, problem je što se u ovom slučaju ne radi o teen-bendu ili đačkoj sekciji, nego o ljudima koji su nakon zadnjih izbora dobili bezmalo kolač vlasti da upravljaju državom. Dovoljno je analizirati poteze ove stranke i njenog članstva samo u posljednjih nekoliko dana pa da shvatimo o kakvoj se tu količini političkog diletantizma, nerazumijevanja težine vlastite funkcije, nesposobnosti, ali i životne neiživljenosti generalno radi.Nakon što danima nije učinjeno ništa po pitanju hladnih studentskih domova u Sarajevu i nefunkcionalne kotlovnice koja prijeti da eksplodira i raznese studente, premijer Nihad Uk, koji se nije udostojio da izađe pred studente koji su protestovali pred Vladom, dosjetio se genijalne ideje koju je obznanio na Facebooku (inače, ova stranka najveći dio svog vremena egzistira isključivo na društvenim mrežama) – provest će jedan dan u studentskom domu i otklonit će sve probleme koje tom prilikom uoči.Idealno. Kao turistička posjeta zoološkom vrtu. Valjda će mu studenti pokazivati gdje kaplje plafon, dok mu kuhaju kafu na grijalici od 300W.Nekoliko dana ranije, iz Naše stranke su nas počastili neviđeno imbecilnim video-uratkom kojeg bi se sigurno postidjeli i učenici IV-c razreda u kojem nam kantonalni premijer, uz pratnju muzike iz Rockyja, najavljuje da će u petak u 17:00 odgovarati na pitanja korisnika društvene mreže Reddit. Na prepaštenje organizatora i korisnika ove mreže, premijer se u naznačeno vrijeme nije pojavio.Ni poslije toga. Umjesto odgovora i objašnjenja, u kasnim noćnim satima stigao je tek štur odgovor da premijer ima „tehničkih poteškoća“, da bi na kraju sve to pokušali opravdati idiotskom izjavom: „Rekli u 17.00, ali ja sam tek u 19.00 h završio s poslom.“Možda i premijer uistinu i ne bi trebao stizati na razgovore po društvenim mrežama pri kraju radnog vremena, ali on stiže dnevno obići po 5-6 evenata, a redovan je gost i svake moguće sportske manifestacije u Kantonu. S te strane, teško je ne postaviti pitanje kada on uopšte stigne raditi svoj posao, tj. da li stigne.Možda situacija u Kantonu daje dovoljno snažan odgovor na to pitanje. Dok BHRT radnici najavljuju štrajk i gašenje programa, dok govorimo o potpunom slomu javnog servisa, dok je evropski put BiH blokiran, a SNSD ni milimetar ne popušta u razaranju države – ministar prometa i telekomunikacija Edin Forto objavljuje kako „preteruje u svemu što radi“ dok pleše u klubu uz Ivu Živu.Ako je slao poruku radnicima BHRT-a, možda je glasila:„Preterujem u svemu – osim u rješavanju vašeg statusa.“ Sabina Ćudić za to vrijeme po društvenim mrežama narcisoidno objavljuje svoje modne kombinacije i španciranja po konferencijama, zamjenica gradonačelnika Mirela Džehverović pohvalila se kako je ona „feministkinja koja kuha“, što je, jel’te, eufemizam za njene doktorate, naučna dostignuća i hod po modnim pistama.Tu je još i cijeli niz manje i više živopisnih Instagram-klipova koji vam daju utisak da pratite svakodnevne aktivnosti i pokušaje kreativnosti tinejdžera koji je otkrio društvene mreže i nije još sasvim savladao video produkciju, a ne djelovanje jedne ozbiljne političke stranke. I dok u Kantonu kojim vlada Naša stranka studenti smrzavaju, policajci, medicinari i nastavnici protestuju, dok više od godinu dana niko ne odgovara za pogibiju 19 građana u Jablanici, dok se žene ubijaju, dok u Federaciji, kao direktna posljedica politika Vlade, hiljade ljudi ostaje bez posla, a državni nivo vlasti ostaje blokiran – Vildana Bešlija pokreće revolucionarnu borbu: za prava pasa da se voze tramvajima.Jer ljudi u ovoj zemlji možda nemaju jasnu perspektivu, možda hiljade mladih pakuje kofere, možda su domovi buđavi i bez grijanja, možda BHRT nestaje – ali zabrana psima da mokre i prepadaju djecu u tramvaju, to je civilizacijska prepreka da Sarajevo uđe u red bogatih i naprednih gradova. Jer šta je u ovom trenutku važnije za BiH nego adaptirati tramvaj za pittbullove?I možda jednog dana – ako se budemo dovoljno borili – i hrčci dobiju pravo na šestosjed u troli. Federalni ministar trgovine iz ove stranke Amir Hasičević zaslužan je za jednu od najkrupnijih reformi posljednjih godina – odluku o zabrani rada nedjeljom za prodavnice (samo) u Federaciji BiH (zabrana koja se, mimo svih naknadno donesenih propisa, ne odnosi na HDZ-ovo Orašje).Iako podaci pokazuju da je gotovo 2.000 ljudi manje zaposleno u trgovini u FBiH nakon samo godinu dana, ministar, upitan za problem odlijevanja prometa u šoping-centre u RS zbog zabrane rada u FBiH, umjesto podataka i odgovornosti ponudio ljubavno-seksualni da „ako je tom prilikom uspostavljeno samo 10% novih prijateljstava između dva entiteta, vrijedilo je. Ne možemo sve gledati kroz pazar.”Naša stranka je, umjesto ozbiljne političke sile, preuzela estetiku Instagram kluba mladih aktivista koji se igraju državom kao rekvizitom za sadržaj. U trenutku kada se realni problemi gomilaju – studenti se smrzavaju, radnici ostaju bez primanja, institucije pucaju, a geopolitička slika svijeta se tektonski mijenja – fokus ove strukture je na videima, eventima i „inicijativama“ koje više nalikuju satiri nego odgovornom vođenju države.Ova stranka danas mahom okuplja ljude nezrelih pogleda na svijet, poprilično odvojenih od bh. realnosti i uloga u životu koje su zahtijevale veće rezultate i ozbiljniji rad. Njihovi postupci otkrivaju organizaciju koja je odrasla po godinama, ali ne i po svijesti o odgovornosti koju nosi vlast i bavljenje politikom.Ako je ovo model modernog političkog progresivizma, onda je ta scena u rukama ljudi koji misle da je politika pozornica za reels, a ne posao koji određuje sudbine. I to je najveća tragedija – ne zato što je smiješno, nego zato što posljedice plaćaju oni koji se ne snimaju.