Kad se testirati PCR, antigenskim, serološkim testom, zašto muškarci češće obolijevaju, koliko traje imunitet

Iako se stalno potencira na povećanju broja testiranih osoba, prema riječima prof. dr. Nijaza Tihića, specijaliste mikrobiologa i parazitologa, BiH za sada u svojim referentnim laboratorijama analizira dovoljan broj uzoraka.

– Ono što je po mom mišljenju najvažnije jeste da se bez ikakvog zastoja provode testiranja koja su potrebna u datom trenutku, a to je da se svi bolnički pacijenti te svi oni koji imaju simptome, na vrijeme testiraju. Možda bi se još mogao povećati broj testiranih osoba koji su bili kontakti sa zaraženima. Naravno, mikrobiolozi imaju savjetodavnu ulogu, jer su ljekari porodične medicine i epidemiolozi, te u bolnicama oni koji rade na prijemu pacijenata, ti koji određuju ko će se testirati i kada – kaže Tihić i dodaje da Zavod za mikrobiologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, na čijem je čelu, dnevno uradi oko 350 analiza.

Kad serološka dijagnostika može pomoći

No, ono što ljude najviše zanima i zbunjuje jeste – koja je razlika između serološkog, PCR i antigenskog testa i kada se kojim testirati!?

Tihić ističe kako je PCR test zlatni standard jer detektuje RNA genom i na taj način direktno dokazuje da je virus prisutan.

– PCR test se sve vrijeme radi, na početku i pri kraju bolesti jer je najosjetljivija metoda. U slučajevima kada kod osoba koje imaju lakšu i srednje tešku kliničku sliku i ostaju kod kuće da se liječe, a nakon deset dana test ponovo pokaže da su pozitivni, smatra se, jer je takva preporuka, da ne mogu biti opasnost za okolinu, a objašnjenje je da više ne nose cijeli virus – navodi Tihić.

Antigenski test je pouzdan, brz hromatografski imunološki test za kvalitativno otkrivanje specifičnih antigena SARS-CoV-2 prisutnih u nazofarinksu, a testiranje se, dodaje Tihić, provodi u domovima zdravlja iz obriska sluznice nazofarinksa ili nosa.

– U ovom slučaju ne otkriva se genom, nego protein iz kojeg je izgrađen neki dio virusa. Izlaganjem brisa određenoj tekućini, kada se razlažu ovojnice, oslobađa se neki od proteina, nakon čega se imunološkom reakcijom – antigen plus antitijelo, koje dodajemo, detektuje da li ima prisustva proteina koji pripada virusu. To se može uraditi u roku od 15 do 30 minuta, pa je antigenski puno jednostavniji od PCR testa. No, on se samo radi kada pacijent ima manifestne simptome, a to je u prvih pet dana bolesti – ističe Tihić.

Kaže kako je serološko testiranje indirektna dijagnostika.

– Ono što osoba proizvodi imunim odgovorom, kada se susretne sa virusom, su antitijela. Postoje dvije klase antitijela koja se mogu dokazati, a u prvu spadaju IgG antitijela koja ćemo imati nakon što dobijemo vakcinu protiv COVID-19 i koja će pokazati da smo preležali zarazu ili da je trenutno imamo. U drugu klasu spadaju IgM antitijela koja mikrobiolozima najviše služe u laboratorijskoj dijagnostici kod kliničkih slučajeva. Dakle, ponovio bih još jednom da, ako želimo prognozu trenutne infekcije, najbolje je uraditi PCR test, odnosno antigenski test ako osoba u prvih pet dana ima izražene simptome. U slučaju kada je kod osobe koja je hospitalizirana i koja ima teži oblik pneumonije (kada je virus u donjim respiratornim putevima), a PCR test je negativan, i serološka dijagnostika može pomoći – objašnjava Tihić.

Rizik zbog većeg body mass indexa

Na pitanje, utječe je koronavirus različito na žene i muškarce, Tihić odgovara kako su razlike u broju oboljelih, toku bolesti i smrtnim ishodima evidentni, ali da još uvijek nema valjanog naučnog objašnjenja zbog čega se to dešava.

– Ono što znamo jeste da je jedan od faktora koji je utvrđen kao rizik, body mass index, odnosno gojaznost. U ovom slučaju muškarci su ti koji imaju veći body mass index. Osim toga, ne smije se zanemariti ni određena genetska sklonost, dakle nešto što nosimo u sebi, a što može utjecati na razvoj težih oblika bolesti. Međutim, to ne mora biti vezano za spol. Mislim da ćemo na valjane odgovore – zašto muškarci češće obolijevaju, imaju teže oblike bolesti i češće umiru, još sačekati – govori Tihić.

Imunitet bi mogao trajati i do šest mjeseci, što je, kako kaže Tihić, rezultat praćenja onih koji su u prethodnim mjesecima prebolovali COVID-19.

– Govori se o šest mjeseci, mada neka saznanja idu u prilog tome i da bi on mogao biti duži. U slučaju kada se nivo antitijela u krvi smanji, moguće je da dođe do ponovne infekcije. No, on što je evidentno jeste da do sada u svijetu nema puno slučajeva reinfekcije, možda desetak. I ako se to i desi, ne mora značiti da se radi o pravoj reinfekciji, odnosno da je osoba po drugi put oboljela. Vrlo je vjerovatno da se virus, odnosno njegova virusna RNA, zadrži duže u ćelijama, pa da im se potom pronađu partikule. Mi smo do sada imali slučajeva da je osoba bila pozitivna na SARS-CoV-2 nakon dva mjeseca od prvog testiranja, no, nije se radilo o reinfekciji – naglašava Tihić.

Faktor.ba