Kad “sloboda govora” postane oružje: Zašto je Faćin strah opravdan?!

Nakon mjeseci vulgarnog iživljavanja na TikToku, čini se da je pravosuđe konačno povuklo potez koji bi mogao uspostaviti red u digitalnom haosu koji se godinama tolerira. Amir Pašić, poznatiji kao Faćo, postao je sinonim za govor mržnje, uvrede i javno ponižavanje. Njegove „pressice“ – dvosatne tirade pune psovki, omalovažavanja i grubih diskvalifikacija – mjesecima su bile poligon za vrijeđanje javnih ličnosti, političara, policajaca, novinara, pa i njihovih porodica.

U ime tobožnje „slobode govora“, Faćo je sebi dao pravo da presuđuje svima koje smatra „krivima“, a njegove riječi nerijetko su bile poziv na linč, mržnju i javno sramoćenje. No, granice su davno pređene. Kada uvrede prelaze u sistematsko ponižavanje, kada se ismijavaju preminuli i vrijeđaju porodice, to više nije sloboda izražavanja – to je društvena devijacija koja traži reakciju institucija.

Zbog toga njegov današnji strah nije iznenađujući. On je, zapravo, logična posljedica onoga što mjesecima gradi: mreže neprijatelja, ne samo među javnim ličnostima nego i među običnim građanima koji s gađenjem prate njegove nastupe.

Ne čudi da se boji da završi iza rešetaka u bilo kojem zatvoru u BiH jer se odvažio prozivati i osobe koje su bile u sukobu sa zakonom, a sada izvršavaju kaznu. Tako da, Faćo s pravom strahuje ne samo od odlaska u zatvor u Zenici nego u bilo koji zatvor u BiH.

U strahu od procesuiranja, ali i mogućnosti da završi iza rešetaka, Faćo sada pokušava prikazati sebe kao žrtvu „sistema“, dok javnost vrlo dobro zna da je riječ o čovjeku koji je godinama izazivao, provocirao i širio netrpeljivost.

Istini za volju, uzme li se u obzir njegova prošlost i činjenica da se često dovodio u vezu s kriminalom, teško je povjerovati u priču o progonu. On se sada boji institucija koje konačno rade svoj posao, a ne odmazde. Boji se zakona, jer je godinama bio iznad njega – zaštićen pažnjom publike i odsustvom reakcije nadležnih.

No, to vrijeme prolazi. Tužilaštvo i pravosuđe konačno pokazuju da niko nije iznad zakona, pa ni oni koji su godinama svoje frustracije i uvrede pakovali u „show“ na društvenim mrežama.

Ostaje da se vidi hoće li sistem istrajati do kraja i procesuirati ono što već odavno nije „sloboda govora“, nego klasični govor mržnje. Ako se to dogodi, bit će to važna poruka da digitalni prostor ne može biti utočište za one koji vrijeđaju, prijete i ruše temeljna pravila pristojnosti.

Jer, kako stvari stoje, Faćin najveći neprijatelj nije sistem – nego sopstvena usta.