Mevla Mehanović, podijelila je dirljiv doživljaj svog prvog susreta s Kabu-l-Mu’azzamom, piše 072info.

Između čežnje, strepnje i suza, opisala je trenutke koji su joj zauvijek promijenili srce – ostavivši trag duboke zahvalnosti i povezanosti s Gospodarom svih svjetova.

SubhanAllah…
Allah zna koliko sam grupa mu’temira i hadžija ispratila s posebnom čežnjom i strahom da čak želim, smatrajući kako je to daleko i nedostižno nama. A blagodati moga Gospodara su, uistinu, velike!

Ranije sam smatrala da bih najradije, kada pođem na ovaj put, ostavila mobitel. Međutim, to je danas, iz objektivnih razloga, gotovo nemoguće. Sada, kada napuštam Mekku, želim ostaviti nekoliko utisaka.
Kada sam ranije slušala ljude koji su ovdje dolazili, njihovi su iskazi često bili prožeti nekom čudesnom emocijom – ljubavlju na prvi pogled.
S posebnim strahom sam se približavala Haremu, strepeći da ću možda baš ja biti ta kojoj će Bog uskratiti tu posebnu milost. Poput dugo iščekivanog susreta s voljenim kojeg dugo nisam vidjela – poput svih zamišljenih, velikih susreta – strepila sam šta će se desiti…

Koračam po bijelom mermeru i planiram šta ću veliko izgovoriti, jer dova pri prvom pogledu na Kabu, ako Bog da, biva primljena. Racionalni dio mene zaključuje da je najpotpunija dova ona koju učimo na posljednjem sjedenju u namazu, i s tim nijetom nastavljam koračati – dok cijelo moje biće zbori: Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam Ti se!
I kao da odjednom, podižem glavu i ugledam građevinu mnogo veću nego što sam ju zamišljala. Kako je Uzvišen moj Gospodar, pomislih. Ali racionalni dio mene ovoga puta ne nadvlada – nego, umjesto planirane dove, prozborih dovu Musa’a, a.s.: Gospodaru moj, ja sam u potrebi za svakim dobrom koje mi pošalješ.

Meni je susret s Kabom bio poput susreta s djetetom kojeg sam tek rodila. Svi su govorili o ljubavi na prvi pogled, ali ja to nisam osjetila. Iskreno, ni kada sam rodila mog Jusufa, ni sada. Osjetila sam nešto veliko, ogromno, teško opisivo… To je posebna ljubav koja se njeguje, posmatra, miriše, nastojeći da njen dašak zauvijek ostane utkan u svaku poru mog bića.
I dok kružim oko Kabe, cijelo moje biće potvrđuje: Moj Gospodar je Allah – Vlasnik i Kabe i ovog mog srca i svega svijeta.

Kada čovjek ode dobrom čovjeku u goste, vrati se oplemenjen i olakšan. A kakvu ljepotu tek donosi boravak kod Bejtullaha!
Kada si nas ovakvim darovima počastio, ne dopusti nam, Bože, da ikada skrenemo s puta Tvog zadovoljstva!

Mevla Mehanović