Kafu bez mlijeka, molim

Crna kafa je osvježavajući napitak kojim mnogi od nas započinju dan, a koji pripremamo (sa zadovoljstvom) kuhanjem samljevene pržene kafe u vodi. Naši roditelji i njihovi roditelji od pripreme kafe pravili su cijeli ritual, od prženja, mljevenja do kuhanja i naravno gustiranja.

Današnji tempo života je znatno brži jer su prva dva koraka gotovo iščezla, ostavljajući da se pitamo šta nam sve proizvođači kafe samelju u kesici koju otvorimo i kuhamo za naš jutarnji napitak.

Dobar, loš, ali ne i zao – kofein

Činjenice su jasne: kafa djeluje stimulativno na centralni nervni sistem, kao i na kardiovaskularni sistem.

1. Najbitniji sastojak kafe je alkaloid – kofein, kojeg u kafi ima oko 1,5 posto.

2. Šolja turske kafe sadrži oko 165 mg kofeina.

3. U espresu ima oko 130 mg kofeina.

4. Instant kafa je najsiromašnija – oko 70 mg kofeina.

5. Granica dozvoljenog unosa kofeina je 300 mg.

Kofein pospješuje mentalnu funkciju, utiče na reflekse, koncentraciju i preciznost pa nije ni čudo što je kafa toliko popularna kao jutarnji napitak. Djelovanje kofeina se dugo zadržava, a počinje već pet minuta od ispijanja.

Sadržaj kofeina opada na polovinu od tri do šest sati od momenta ispijanja kafe, a na četvrtinu za još toliko. Osobama sa sniženim krvnim pritiskom preporučuje se jedna do dvije šoljice kafe dnevno jer kafa podiže krvni pritisak. Tako već poslije pola sata od ispijanja kafe raste krvni pritisak, koji opada tek nakon tri sata.

Veća količina kofeina, dakle veći broj šoljica kafe, izaziva razdražljivost, hipertenziju i tahikardiju, kao i nesanicu.

 Ne na prazan želudac

Zavisnost od kafe je zavisnost od kofeina. A ako kafu popijete na prazan želudac dolazi do pojačanog lučenja želudačnog soka koji djeluje na sluznicu i izaziva neprijatan osjećaj bola.

Uobičajeno je da kafu pijemo sa šećerom i (ili) mlijekom. Tanin iz kafe i kazein iz mlijeka spajaju se u tanat-kazein, jedinjenje koje je nerastvorivo u želucu. Mlijeko, dakle, usporava svarljivost kafe, a i resorpcija kofeina se usporava. Zbog toga se ne preporučuje kombiniranje kafe sa mlijekom.

Kafom su se bavile mnoge studije, pa je utvrđeno da postoji direktna zavisnost između infarkta miokarda i količine popijene kafe. Osobe koje piju više od šest šoljica dnevno imaju 60 posto veću vjerovatnoću od infarkta u odnosu na one koje ne piju kafu. Umjerene količine od jedne do dvije šoljice dnevno nisu veliki faktor rizika.

 Nije za debele, dijabetičare i djecu

Uticaj ovog crnog napitka na srce je dvojak: pozitivno je što kofein širi koronarne krvne sudove, ali negativno je to što stimulira srčani rad i time povećava potrošnju kisika, pa ovaj efekat prevladava nad pozitivnim. Oboljelim od ishemijske bolesti srca, arterioskleroze, stenokardije – kafa se zabranjuje.

Gojaznim osobama i dijabetičarima kafa se ne preporučuje jer se smatra da kofein povećava žudnju za šećerom, a također on troši vitamine B kompleksa, kalij i cink iz organizma.

Kafa je diuretik pa osobe koje pretjeruju sa unosom (sedam-osam šoljica dnevno) mogu patiti od zatvora usljed gubitka tečnosti u crijevima. Kafa se još ne preporučuje osobama koje pate od kožnih oboljenja (ekcemi, akutni dermatitis), bolesti poprečno-prugastih mišića, povećane aktivnosti štitne žlijezde, glaukoma, dijareje i gihta. Djeca, trudnice i dojilje nikako ne bi trebali piti kafu.

Turska ili bosanska?

Tradicionalan način spremanja kafe u narodu slovi kao „turska kafa“. Naziv uobičajen na našim prostorima, mada se govori i „bosanska“ kafa. Označava ustvari pravu „crnu kafu“. Sam naziv „turska kafa“ nema puno veze sa načinom pripremanja kafe u toj zemlji. No, ostao je u upotrebi kao sinonim za crnu kafu.

Šta je bitno za dobru domaću kafu

Ono što razlikuje crnu kafu od ostalih načina spremanja kafe jeste crni talog (toz) koji se pojavi na dnu džezve prilikom spremanja. Za spremanje crne kafe bitno je:

1. da je voda svježa;

2. prije nego što se zakuha kafa, voda ne smije biti u fazi ključanja,

3. najbolje je kad se kafa prelije vodom koja samo što nije „bacila ključ“

4. i naravno poželjno je da je kafa svježe samljevena (odnosno uredno čuvana u kutiji čvrsto zatvorenoj i na suhom mjestu).

Kafu mi, draga, ispeci 

– Svježa voda se stavi na ringlu u manjoj posudi. Zatim se nekoliko kašičica mljevene kafe stavi u džezvu u kojoj će se kuhati kafa. U međuvremenu se pripreme šoljice i šećer.

– Čeka se upravo onaj trenutak, kad voda samo što nije proključala. Skloniti posudu s vodom sa ringle, staviti džezvu sa pripremljenom mljevenom kafom, držiti tu džezvu dvadesetak sekundi tako na zagrijanoj ringli (zato se pjevalo: „Kafu mi, draga, ispeci!). I onda prelijete kafu vodom.

– Kad se pojavi velika pjena koja se podiže prema vrhu džezve, skinuti džezvu sa ringle. Pustiti da se pjena slegne. Malom kašičicom samo malo proći kroz tu pjenu, postepeno dolijevajući preostalu vodu. Ostaviti kafu da odstoji recimo pola minute – minutu. Nakon toga spremna je za posluživanje.

– Nije preporučljivo ovako spremljenu kafu piti zaslađenu vještačkim zaslađivačima, jer znatno mijenjaju njen prvobitni okus.

Najbolja je – iz bakrene džezve i sa rahat lokumom

Ono što je također uobičajeno za naše podneblje jeste služenje rahat-lokuma uz crnu kafu, obično je to lokum s orasima ili aromom ruže. Tu je i nezaobilazna čaša hladne vode (da se nadomjesti tečnost koja će biti izgubljena, jer je kafa diuretik). I time bi ugođaj ispijanja crne kafe bio upotpunjen. Društvo se podrazumijeva.

Danas se rahat-lokum ne koristi kao nekad. I ono po čemu se današnja crna kafa razlikuje od izvorne varijante jeste posuđe u kojem se sprema i služi. Najbolja crna kafa spremala se u malim bakrenim džezvama, taj materijal i oblik džezve značajno utiče na aromu. Pila se iz fildžana. Danas se ovakva kafa sprema i poslužuje samo po nekim restoranima i tradicionalnim kafanama.

Avaz