Screenshot 7 23
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Položaj zdravstvenih radnika.

Piše: Dražan Pejaković

Konkretno medicinskih sestara i tehničara, neznatno je bolji u državnom nego u privatnom sektoru.

Razlog tome je možda što su u državnom sektoru prijavljeni kao radnici, ali ta prijava ne znači puno kada znamo da su državne bolnice i klinički centri najveći dužnici poreske uprave i da duguju uplate doprinosa za svoje radnike čak i deceniju unazad.

Veliki broj zdravstvenih radnika zaposlenih u državnom sektoru nemaju ni zdravstveno osiguranje , za sebe i članove svoje porodice. Ono što je prednost u ovom slučaju jeste ugovor o radu kojim se definiše tačan opis poslova koje radnik treba da izvršava, raspoređuje se na tačno određeno radno mjesto i sa utvrđenim radnim vremenom.
Medicinski tehničari i sestre zaposlene u privatnom sektoru, veoma često imaju problem sa ugovorima kojima ništa od navedenog nije precizno definisano, te se tako dešava da jedna te ista sestra radi i u operacionoj sali i na pripremi materijala za sterilizaciju, na njezi pacijenata koji su na stacionarnom liječenju, a u „slobodno vrijeme“ pokrivaju rad u ambulantama. Pored ovih, da tako kažemo medicinskih poslova, one veoma često moraju biti I kuharice I čistačice, što bi se reklo , tri u jedan, ali multiplicirano. Radno vrijeme je tek diskutabilno , jer radnik prije svega mora biti dovoljno „fleksibilan“ da bi ga poslodavac uopšte zaposlio.

Ta fleksibilnost se ogleda upravo u tome, da radnik ne treba da postavlja pitanja od kada do kada se radi, jer se radi dokle god ima posla. Porodice, djeca, obaveze izvan poslovnog okruženja ne bi smjele ni da postoje. O premoru radnika koji nerijetko zbog malog broja zaposlenih , iz noćne smjene produžavaju da rade i cijeli naredni dan, niko ne govori, ali ni ne razmišlja. Ne razmišlja o tome da taj radnik obavlja izuzetno odgovoran i složen posao i da njegov organizam mora biti dovoljno odmoran, kako bi uopšte na poslu mogao biti funkcionalan i sa „uključenim mozgom“.

Obzirom na stalno otvorenu temu odlaska zdravstvenih radnika, kada shvatimo da su oni jednako podcijenjeni kako u državnom,tako i u privatnom sektoru, onda bi se tek mogle neke stvari početi realizovati u smislu zadržavanja ovog kadra.

Sindikalne organizacije u državnom sektoru nisu dovoljno podržane od Unije sindikata, pokušavaju sve i svašta, ali ako se nema podrške … Tako da po tom pitanju radnici u državnim bolnicama su gotovo jednaki sa radnicima u privatnom sektoru koji uopšte i nemaju svoje sindikalno organizovanje.

“Malo kome cvjetaju ruže, sami smo sebi krivi, ali samo polako”

Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE

Web link za pravnu pomoć i savjetovanje