Kako bi mogao izgledati angažman evropskih trupa u Ukrajini?

Bio je to jasan znak evropskog jedinstva: delegacija vodećih evropskih političara pratila je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Vašingtonu 18. augusta, dajući američkom predsjedniku Donaldu Trampu do znanja koliko Ukrajini hitno trebaju sigurnosna jamstva Zapada, piše DW.

No, put do postizanja tog cilja bit će težak. Detalji evropske podrške – uključujući moguće raspoređivanje trupa – još uvijek nisu definirani. “Spremni su poslati trupe”, rekao je Tramp američkoj televizijskoj kući Fox News nakon sastanka s predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, glavnim tajnikom NATO-a Markom Ruteom, njemačkim kancelarom Fridrihom Mercom i drugim evropskim liderima.

Nakon posjete SAD-u održani su brojni sastanci takozvane “Koalicije voljnih”, saveza više od 30 država, uključujući Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju. Neke od tih zemalja već su signalizirale spremnost da pošalju trupe. Ali kako bi zapravo mogla izgledati prisutnost evropskih trupa u Ukrajini? I šta bi to značilo za Ukrajinu i Evropu?

Mirovna misija ili vojni angažman?

Tradicionalno, mirovne misije šalju neutralne države i ne djeluju kao borbene jedinice. “Mirovna misija bila bi najbliža modelu UN-a: promatrači koji posreduju između sukobljenih strana nakon primirja”, objašnjava Rafael Los iz Evropskog vijeća za vanjske poslove (ECFR). Međutim: “Konceptualno, to se ne uklapa u ono što Ukrajinci žele – niti u sliku Evrope kako ona vidi sebe. Evropa nije neutralna u ovom sukobu i želi jasno stati na stranu Ukrajine.”

U kontekstu rata u Ukrajini, takva bi misija predstavljala ulogu promatrača s nekoliko hiljada lako naoružanih vojnika. Oni bi dokumentovali poštivanje primirja duž linije kontakta, ali ne bi mogli aktivno intervenirati u neprijateljstvima. Upotreba sile u mirovnim misijama strogo je regulirana i obično je ograničena na samoobranu ili zaštitu civila, navodi Los.

Obuka umjesto borbe?

Mnoge evropske zemlje radije bi poslale instruktore za obuku ukrajinskih vojnika – taktički i u korištenju zapadne opreme. 

– Oni bi mogli pomoći u modernizaciji ukrajinskih oružanih snaga i upoznavanju s NATO-ovim standardima – kaže Loss.

Stručnjaci smatraju da bi to ne samo povećalo učinkovitost ukrajinskog obrambenog sistema, već i promijenilo vojnu kulturu – od sovjetskog modela zapovijedanja prema NATO strukturama. 

– Promjena kulture uključivala bi novi stil vođenja – od hijerarhije prema većoj osobnoj odgovornosti – objašnjava Loss.

Odvraćanje prisutnošću na terenu

Nitko ne vjeruje da bi mirovne misije ili obuka same po sebi mogle učinkovito odvratiti Rusiju. Stoga se razmatra i raspoređivanje borbeno spremnih evropskih snaga – ne radi izravne borbe protiv Rusije, već radi odvraćanja samom prisutnošću. 

– Značajna brojnost trupa na terenu ima odvraćajući efekat – kaže Guntram Volf iz think-tanka Bruegel u Briselu.

Istraživači iz berlinske Zaklade za znanost i politiku (SWP) naglašavaju da se ne radi o obrani Ukrajine, već o odvraćanju potencijalne agresije dovoljno velikom evropskom vojnom prisutnošću, što bi zahtijevalo i do 150.000 vojnika.

Evropske članice NATO-a i EU-a trenutno imaju oko 1,5 miliona aktivnih vojnika, ali mnoge zemlje oklijevaju povući snage iz nacionalnih ili NATO misija. “Premještanje trupa u Ukrajinu nosi rizik slabljenja odbrane NATO teritorija”, navodi analiza SWP-a.

Zabrinutost se odnosi i na iskustvo: evropski vojnici imaju manje iskustva u borbi od ruskih kolega. Nedostatak koordinacije je takođe problem, jer se svaka vojska nacionalno upravlja bez jedinstvene zapovjedne strukture. Los smatra da bi veliko raspoređivanje trupa bilo teško politički opravdati.

Alternativna ideja je takozvani “Tripwire-scenarij”: Brojčano manje trupe, od 5.000 do 10.000 vojnika, bile bi raspoređena na terenu, a u slučaju ozbiljnog napada na njih to bi izazvalo paneuropsku reakciju. Cilj te mjere je odvraćanje Rusije od napada.

Hoće li Europa postati strana u ratu?

Bez obzira na raspoređivanje, evropski vojnici bili bi u opasnosti od ranjavanja ili smrti, ali njihova prisutnost ne bi automatski značila da NATO ulazi u rat. Tramp je naglasio da bi takva raspodjela trupa trebala biti izvan NATO struktura, čime savez ne bi bio automatski u ratu.

– Malo je vjerovatno da bi NATO reagovao kao savez, ali bi se održale konsultacije. NATO-ov ugovor ostavlja puno manevarskog prostora – kaže Los. 

Volf dodaje da bi pogođene zemlje reagovale oprezno, a ciljani napad velikih razmjera na evropske trupe bio bi ozbiljniji incident.

Evropske vlade trenutno simuliraju scenarije, ali se suočavaju s dilemom: svako raspoređivanje trupa nosi rizik i moglo bi ih uvući u rat koji zapravo žele okončati.