Kako izbjeći ugriz zmije i šta učiniti ako do njega dođe

Njihova aktivnost ponajprije ovisi o temperaturi okoliša, stoga ih se tokom dana često može pronaći kako se sunčaju na otvorenim i osunčanim površinama.

Dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz svojih zimskih skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom.

Njihova aktivnost ponajprije ovisi o temperaturi okoliša, stoga ih se tokom dana često može pronaći kako se sunčaju na otvorenim i osunčanim površinama.

U našim su krajevima otrovne dvije vrste zmija: poskok (lat. Vipera ammodytes) i riđovka (lat. Vipera berus). Obje zmije karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, tijelo koje je kraće i zdepastije u odnosu na neotrovne zmije, kao i tamna vijugava linija koja se proteže od glave sve do vrha repa (tzv. Kainov znak).

Međutim, poskok ima još i karakterističan roščić na vrhu nosa te se specifično kreće.

Kako spriječiti ugriz zmije

Za što bezbrižniji boravak u prirodi preporučamo nošenje odgovarajuće odjeće i obuće – dugih pantalonai visoke obuće (npr. gojzerice, čizme), kako bi se noge zaštitile od eventualnog ugriza.

Također, treba uvijek pripaziti gdje se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje želimo sjesti te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama. U slučaju nailaska na zmiju ne treba paničariti niti je slučajno pokušavati uhvatiti. Zmiju je potrebno polako zaobići ili zaplašiti udarcima (nogom) o tlo te pustiti da sama otiđe svojim putem.

Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, no zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši. Također zmija neće namjerno krenuti prema vama, osim ako se ne osjeti ugroženom.

Prevencija ugriza:

Ako primijetite zmiju, ne približavajte joj se i ne dirajte je, čak ni ako je mrtva;
nosite prikladnu obuću;
hodajte postojećim stazama;
budite posebno oprezni ako hodate po stijenama i kamenjaru.

Ako u najgorem slučaju dođe do ujeda zmije, na mjestu ugriza obično se primjećuju dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, udaljene 6-8 mm, iako ponekad može biti i samo jedna ranica ili pak ogrebotina. Unutar nekoliko minuta, a u nekim slučajevima i nakon par sati na mjestu ugriza javljaju se oteklina, bol (oštra, sijevajuća), potkožna krvarenja ili čak mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem.

Neposredno nakon ugriza kod ugrizenih se javljaju i opći simptomi: glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekog vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi.

U slučajevima šoka (koji je najčešće i glavni uzrok smrti) dolazi do pada krvnog pritiska, ubrzanog rada srca, koža je prekrivena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja.

Nezavisno o tome je li riječ o ugrizu neotrovne ili otrovne zmije potrebno je zatražiti liječničku pomoć. Ako ste sigurni da je zmija neotrovna, isperite ranu vodom, stavite sterilnu gazu i zavoj, te se javite liječniku koji će Vam provjeriti i vakcinisanje protiv tetanusa.

Ako se radi o ugrizu otrovnice, ugrizeni treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, ranu je potrebno prekriti sterilnom gazom. Iznad ugrizne rane (5-10 cm) treba podvezati ekstremitet, najbolje elastičnim zavojem, stiskom koji bi trebao spriječiti venski i limfni protok (kako bi se spriječilo širenje otrova), međutim ne i arterijski.

Ne preporučuje se isisavanje otrova ili bilo kakvi drugi postupci poput stavljanja leda, trava ili masti, zarezivanja ili paljenja rane i sl. Ugrizenog je što prije potrebno odvesti u zdravstvenu ustanovu.

Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama, jer je njegovo davanje rizično.