Kako je Biljana Plavšić priznala zločine u Hagu: „Naše rukovodstvo, čiji sam bila dio, viktimiziralo je bezbroj nevinih ljudi“

Biljana Plavšić, jedna od najviših političkih funkcionerki bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini, preminula je u 97. godini života.

Davne 2002. godine pred Haškim tribunalom priznala je krivicu za progon Bošnjaka i Hrvata kao zločin protiv čovječnosti. Njeno priznanje bilo je dio sporazuma s Tužilaštvom, nakon kojeg su ostale tačke optužnice odbačene, a ona je u februaru 2003. osuđena na 11 godina zatvora. 

Dobrovoljno se predala

Plavšić se dobrovoljno predala Tribunalu u januaru 2001. godine. U početku se izjasnila da nije kriva, ali je 2. oktobra 2002. promijenila iskaz i priznala krivicu za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi. Sporazum o priznanju krivice predviđao je da Tužilaštvo zatraži odbacivanje preostalih tačaka optužnice, što je kasnije i učinjeno. International Crimes Database

Posebno značajan bio je njen govor pred Tribunalom 17. decembra 2002, tokom rasprave o kazni. Plavšić je tada rekla da prihvata činjenicu da su „hiljade nevinih ljudi“ bile žrtve organiziranog i sistematskog nastojanja da se Muslimani i Hrvati uklone s teritorija koje su Srbi smatrali svojim. ICTY

Rekla je i da se tokom rata uvjeravala kako je riječ o borbi za opstanak i samoodbranu, ali da je stvarnost bila drugačija.

– Naše rukovodstvo, čiji sam bila neophodan dio, vodilo je napore koji su viktimizirali bezbroj nevinih ljudi – kazala je Plavšić. Dodala je da objašnjenja o samoodbrani i opstanku ne mogu predstavljati opravdanje za počinjene zločine. 

Prihvatila odgovornost

Plavšić je priznala i da je tokom rata dobijala informacije o okrutnom i nečovječnoPreuzela je na sebe obavezu.m postupanju prema nesrpskom stanovništvu, ali da ih je odbijala prihvatiti ili istražiti. Pred sudom je rekla da je tada vjerovala da Srbi nisu sposobni za takva djela te da je vodstvo, opsjednuto strahom da Srbi ponovo ne postanu žrtve, na kraju dopustilo da i samo postane počinitelj zločina. ICTY

– Prihvatila sam odgovornost za svoj dio u ovome. Ta odgovornost je moja i samo moja – kazala je pred Tribunalom, naglašavajući da njeno priznanje ne treba pripisivati cijelom srpskom narodu. 

Presuda Tribunala

Haški tribunal je u presudi naveo da je Plavšić učestvovala u kampanji etničkog razdvajanja koja je rezultirala smrću hiljada ljudi i protjerivanjem mnogo većeg broja stanovnika u okolnostima velike brutalnosti. Sud je kao otežavajuću okolnost uzeo njen visoki politički položaj, dok su priznanje krivice, izraženo kajanje, dobrovoljna predaja, ponašanje nakon rata i njena dob uzeti kao olakšavajuće okolnosti. Osuđena je na 11 godina zatvora. 

Međutim, slučaj je godinama kasnije dobio drugačiji nastavak. Plavšić je 2009, dok je služila kaznu u Švedskoj, izjavila da je krivicu priznala kako bi dobila blažu kaznu i kako bi ostale tačke optužnice bile odbačene. Tada je tvrdila da „nije učinila ništa loše“, praktično povlačeći ranije izraženo kajanje. 

Time je njeno haško priznanje ostalo pravno važeće, ali je njegova iskrenost kasnije postala predmet ozbiljnih kontroverzi. Tribunal ju je osudio upravo na osnovu priznanja progona kao zločina protiv čovječnosti, dok je sama Plavšić naknadno tvrdila da je priznanje bilo dio pravne strategije radi izbjegavanja težih optužbi i duže kazne.