Portal 072info

Kako je Dubioza (privremeno?) razbudila jedan davno uspavani grad

Sa stotinjak hiljada stanovnika, Zenica nije mali grad. U urbanističkom smislu, štaviše, jedan je od ‘moderno, pametno i lijepo složenih’, što redom naglašava svaki putnik namjernik, ali na muzičkoj mapi već dugo je skoro neprimjetna.

Da, unutar urbanog muzičkog bića Zenice, premalo je autentičnih i autorskih pojava.

Kako je jednom lucidno primjetio Boro Kontić, legendarni rodonačelnik ”Top liste nadrealista”, teško je razumjeti zašto jedan tipično radnički, teškoindustrijski grad, sa svime što to podrazumijeva, u 1980-ima nije uspio lansirati ni jedan buntovnički autorski punk ili novoprimitivni bend, već samo jedan jedini u državi poznatiji – pop rock sastav Nemoguće vruće.

Imala je Zenica, u poratnim godinama, ipak zanimljiv punkerski V.E.K. i reperske kolektive, kao Gluho doba i Mučenička grupa, ali iz toga se ništa značajno nije rodilo, osim što se dio Gluhog doba spojio sa sarajevskim ostatkom Ornamenata, te nastade – Dubioza kolektiv.

U drugom desetljeću milenija učinak je i dalje skroman u kontekstu grada koji bi trebao imati veliki potencijal. Perspektivni i intrigantni vokalni a capella soul/r&b/funk sastav Bel Canto, tek što se počeo nametati i izvan BiH, poslije četiri godine rada tiho se ugasio, nakon njih u nacionalne top liste uskače reggae/funk/r&b autor Zlatan Karić (ali još uvijek sa samo par singlova u opusu), a jedini album objavila je pop rock world grupa Balkaneros, jedina koja još ima konstantnu višegodišnju karijeru.

Slijedom toga, nije dugo poživio ni prvi veliki Demo rock festival u državi (2001.-2006.), niti zanimljivi godišnji rock festival, ”Zenica zove”, koji je lokalna studentska ekipa uspjela prirediti od 2010. do 2012., pa su se oba ugasila u vlastitoj neimaštini, odnosno ravnodušnosti onih koji su im mogli (i trebali) finansijski pomoći da prežive.

Tako je zenička rock & all scena zaglibila u ‘prokletstvu stihova slavne pjesme Zenica blues‘.

Još uvijek Zenica je jedini veliki grad u BiH koji nema stalni rock festival regionalnog kapaciteta. Zapravo, ni lokalnog. Također, u veličanstvenoj gradskoj Areni, kapaciteta 10.000 ljudi, koncerti pop i rock muzike se mogu prstima prebrojati i punili su je, u devet godina od otvaranja, tek nekolicina populističkih zvijezda (Dino Merlin, Zdravko Čolić, Željko Joksimović, Oliver Dragojević, Marija Šerifović).

Veliki rock koncerti u Areni? Zvuči nevjerovatno – bila su samo dva: Parni valjak i Indexi Tribute, oba 2010. godine.

Već je ofirno spominjati ‘one druge’. Aca Lukas, Šaban Šaulić, Lepa Brena, Miligram, Seka Aleksić i čak instant-reality zvijezda Gile, uvijek pred dupke punim gledalištem…

Ove godine gradska uprava se, prvi put, pojavila kao festivalski organizator i ”Zenica Summer Fest” je u napunih mjesec dana, od 14. 7. do 3. 8., ponudio 15 programa na nekoliko lokacija.

Zenica Summer Fest 2018

Neki od njih su bili pravi mali biseri, poput koncerta ”Muzika raspoloženja” u izvedbi zeničkog Kamernog simfonijskog orkestra na netipičnom mjestu, na travnjaku gradskog parka (što je zamirisalo baš svjetski) i ‘‘Večeri duhovne muzike” (što je trebalo mirisati otvorenim duhom grada, ali je privuklo skromnu publiku), a ukupni dojam, u strogom ocjenjivačkom sudu i zbog različitih razloga, ipak bio bio ”skromno”, da festival nije finale imao koncertom Dubioze kolektiv na najvećoj gradskoj ‘rekreativnoj livadi’ kojom se Zeničani s pravom ponose – na ogromnom Kamberovića polju.

U petak, 3. avgusta 2018., Zenica je, više nego ikada u proteklih dvadesetak godina, vibrirala kao Grad.

Možda nije najprimjerenija usporedba – kada je 23. 9. 1997. slavni U2 svirao u Sarajevu, tog dana se u gradu na Miljacki osjećala neka magična atmosfera, čudnovati naboj energije, uzbuđenje koje se nije dalo opisati. Nešto takvo sada je proizveo koncert Dubioze u Zenici. Kolone su se već popodne počele slijevati prema Kamberovića polju, par sati prije izlaska benda na binu, pred njom je već bilo više ljudi nego na svim ranijim koncertima, u golemoj gužvi ni trunka nervoze, dapače – u zraku su lebdjele za ovaj grad neviđene dobre vibracije. U tri sata programa (publiku je odlično zagrijavao Helem Nejse), zapravo, najmanje je bila važna svirka, ono jesu li bendovi bili dobri ili nisu (a jesu), je li bilo 10 ili 15 hiljada duša, nego upravo magija koja se ušunjala u ovaj grad.

Ako to nije bio eksces (koji je ovdje uobičajen na pragu izbora), davno uspavana Zenica je doživjela veličanstveno buđenje. Tek iduće godine ćemo znati hoće li ono ostati samo san koji će se još godinama nostalgično prepričavati ili java.

Koja je predugo u ovom gradu imala drugačije lice.

Foto galerija by Ismir Sačak & Glas.ba

Podijelite članak