Kako je Maša pobijedila rak, prvi simptomi su i doktore usmjerili u pogrešnom pravcu

Ove godine Oslobođenje u saradnji sa udruženjima Srce za djecu i Iskra obilježava Zlatni septembar, mjesec podizanja svijesti o djeci oboljeloj od raka. Borba koju prolaze mališani oboljeli od raka i njihove porodice je mukotrpna, teška i duga. Nerijetko nakon izlječenja prisutne su brojne posljedice sa kojima se moraju nositi. Cilj naših priča je podići svijest o bolesti, ispričati njihove priče i borbu za jedno – za život.

Pogrešan pravac

Jedna od priča o borbi je i ona djevojčice Maše Putnik. Dijagnozu koja im je preko noći promijenila život otkrili su sasvim slučajno. Dijana Putnik, Mašina majka, prisjeća se prvih simptoma koji su i ljekare usmjeravali u pogrešnom pravcu.

– Prvi simptomi su ukazivali na alergije i u početku je tako i liječeno. Međutim, s obzirom na to da je potrajalo, savjetovano je da se operiše treći krajnik. On je izvađen, a Maša se vratila u školu i normalnom životu. Ta operacija smatrala se rutinskom i nismo razmišljali o drugom ishodu, prisjeća se Dijana Putnik.

Majka djevojčice ne sjeća se tačno nakon koliko vremena je uslijedio poziv u kojem im je saopćena dijagnoza. Nakon patohistološke analize uzorka, Maši je dijagnostifikovan Non-Hodgkinov limfom, koji spada u brzonapredujuće limfome.

Medijska grupacija Oslobođenje se priključuje globalnoj kampanji Zlatni septembar, tokom koje se javno govori o karcinomu kod djece i adolescenata, te o problemima s kojima se susreću oboljeli i njihove porodice

– Bio je šok, ne možete da vjerujete da se to dešava. Uzorci su poslati na potvrđivanje u drugu laboratoriju, u kojoj je ponovo potvrđena, a nakon toga smo krenuli sa terapijama. Čak su i ljekari bili u nevjerici, s obzirom na kliničku sliku. U jednom trenutku sam se osjećala neprijatno kada je doktorica rekla da kažem sve što znam, jer klinička slika ničim se nije odavala, govori Dijana.

Porodica Putnik nakon svega vjeruje da je imala sreće, jer su na vrijeme počeli liječenje, upravo je to i momenat kada su postali svjesni šta se dešava.

– Bilo je neobično i zastrašujuće u prvom trenutku. Djeci treba saopćiti i približiti stvarnost što prije. Kada vraćam film, teško je opisati te situacije, daleko od toga da je lijepo što smo bili u toj situaciji, ali mogu reći da smo uz pomoć i podršku ljekara imali jasniju sliku i bilo je dosta lakše. Velika greška je kriti bilo šta od djeteta, smatra Mašina majka, koja o dijagnozi nikada nije htjela istraživati po internetu.

U prvim trenucima u kojima se stvara osjećaj kao da je kraj svijeta potrebna je podrška, koja je Maši pomogla da sjećanje na prekinuto djetinjstvo i borbu ne stvori traumu.

Posljednji scan

– Moje sjećanje je ipak pozitivno, iako sam se tada naglo odvojila od svoje sredine. Imala sam podršku koja mi je pomogla u tome. Jedina briga mi je bila kako ću u školu, a onda je to bila najbanalnija stvar o kojoj se trebalo razmišljati, kaže Maša.

Posljednji scan je ono što će zauvijek pamtiti. Ističu da je čudno kada vam nakon 2-3 godine borbe samo kažu da je sve gotovo. Dijana Putnik sjeća se da nikada u životu nije izgledala kao tada, dok je sa zebnjom iščekivala rezultate.

– Zamislite situaciju u kojoj plačemo svi kada je doktorica nazvala i rekla da je posljednji scan dobar, to je neopisivo, kaže nam Dijana sa osmijehom na licu.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE