Kako je Mladić poražen u bici protiv Armije RBiH: Pobjegao ranjen i ostavio džip, dokumente i kapu

Pravosnažno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, koji je preminuo u 84. godini, jedan od najtežih vojnih poraza tokom rata u Bosni i Hercegovini doživio je u septembru 1994. godine na bihaćkom ratištu. Njegovu ofanzivu zaustavili su pripadnici 505. viteške bužimske brigade, nakon čijeg je kontranapada Mladić, prema svjedočenjima učesnika borbi, ranjen i prisiljen na bijeg.

U jesen 1994. godine Mladić je lično rukovodio napadom Vojske Republike Srpske na položaje Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Cilj operacije kodnog naziva „Breza 94“ bio je slomiti odbranu na području Bužima i otvoriti put prema Bihaću.

O namjerama s kojima se krenulo u napad svjedoči i Mladićeva izjava sa sastanka komandnog kadra, kada je poručio: „U Bužimu ne smije ostati ni pile.“

Napad na Ćorkovaču

Glavni udar VRS-a bio je usmjeren prema položajima 505. viteške bužimske brigade na širem području Ćorkovače. Uprkos višednevnim napadima, jedinice pod Mladićevom komandom nisu uspjele probiti linije odbrane.

Prema dostupnim podacima, od 4. do 12. septembra 1994. godine na bužimskom ratištu bilo je angažirano oko 11.600 pripadnika VRS-a. Među njima su bila tri generala, 12 pukovnika, deset potpukovnika i 20 majora.

Vezane vijesti

Na glavnom pravcu napada raspoređeno je približno 4.500 vojnika, dok je u središtu udara bilo između 1.500 i 2.000 pripadnika VRS-a. Operacijom je neposredno rukovodio Mladić, uz pomoć generala Momira Talića.

Mladić je tokom priprema tvrdio da je za ovu operaciju angažirao „sve najbolje što srpstvo trenutno ima“. Napadačke snage imale su podršku desetaka tenkova i snažne artiljerije, koja je na položaje branilaca ispalila hiljade granata.

Nanić predvodio odbranu

Nasuprot brojčano i tehnički nadmoćnijem protivniku, na komandnom mjestu 505. viteške brigade nalazio se brigadir Izet Nanić. Uz njega su bila dva majora, šest kapetana i približno 450 boraca.

Pripadnici 505. brigade uspjeli su zadržati položaje i spriječiti ostvarenje ciljeva operacije. Dokumentacija koja je kasnije zaplijenjena pokazala je da je plan VRS-a obuhvatao zauzimanje Bužima, uništenje 505. viteške brigade i povezivanje sa srpskim snagama na području Bihaća.

Odlučujući preokret dogodio se 12. septembra, kada su bužimski borci krenuli u kontranapad. Akcijom je neposredno rukovodio Izet Nanić, koji je usmjeravao i artiljerijsku vatru prema položajima protivničkih snaga.

Mladićev bijeg

Tokom kontranapada jednom granatom pogođena je osmatračnica za koju je naknadno utvrđeno da se na njoj nalazio Ratko Mladić. Prema svjedočenjima učesnika borbi, Mladić je tada ranjen, nakon čega je napustio komandno mjesto i pobjegao kroz šumu.

Iza sebe je ostavio lični džip, vojnu dokumentaciju i prepoznatljivu oficirsku kapu. Zaplijenjeni materijal pružio je pripadnicima Armije RBiH dodatni uvid u razmjere operacije i planove napadačkih snaga.

Prema istim svjedočenjima, Mladićeva posljednja naredba tokom povlačenja glasila je: „Braćo Srbi, spašavajte se ko može.“

Operacija „Breza 94“, zamišljena kao snažan udar kojim je trebalo slomiti odbranu Bužima i ugroziti cijelu bihaćku enklavu, završila je neuspjehom VRS-a. Odbrana 505. viteške brigade ostala je zabilježena kao jedna od najznačajnijih pobjeda Petog korpusa Armije RBiH, ali i kao poraz u kojem je Mladić morao napustiti ratište ostavljajući iza sebe vozilo, dokumentaciju i kapu.

Fokus.ba