Kako je novi ruski ambasador otvorio karte u BiH i direktno počeo ulaziti u svakodnevnu polemiku

U oktobru prošle godine na poziciju ruskog ambasadora u BiH imenovan je iskusni diplomata Igor Kalabuhov, koji je zamijenio nevidljivog Petra Ivancova, što je, u kontekstu njegovih nedavnih nastupa, unijelo novu dinamiku u bosanskohercegovačke političke prilike.

Sušta suprotnost bivšeg ambasadora, Kalabuhov je kroz nekoliko medijskih nastupa i saopćenja Ruske ambasade, ostavio dojam dobrog poznavatelja komplikovanih društveno-političkih odnosa u našoj zemlji. Svoju prednost koristi da opravda političku argumentaciju srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka u BiH.

S obzirom na to da je prvi put stigao u BiH 1996. godine te da je u periodu od 2004. do 2010. godine bio zamjenik ruskog amasadora u BiH, mogla se očekivati promjena, ali ne i direktnost kojom nastupa. Sama činjenica da je naučio jezik tokom ranijeg boravka u BiH, njegove stavove u javnosti čini dosta jasnijim.

Imenovanje se vremenski podudarilo i s otvorenom podrškom Ruske Federacije srpsko-hrvatskom bloku u BiH, naročito u kontekstu posjete ministra vanjskih poslova Lavrova našoj zemlji. Tom prilikom ministar je potpuno svjesno pokazao nepoštovanje prema institucijama Bosne i Hercegovine, svodeći ih tek na servis “legitiminih predstavnika” tri većinska naroda u državi, odnosno praznu ljušturu.

Tri mjeseca nakon toga iz Ruske ambasade su upozorili vlasti Bosne i Hercegovine da bi mogući ulazak u NATO predstavljao neprijateljski čin prema Rusiji, što je, neupitno, zvučalo kao otvorena prijetnja.

“Zar je NATO neka duševna bolnica koja je stvorena radi liječenja postojećih strahova i fobija svojih pacijenata? Stav Rusije o proširenju NATO-a je dobro poznat. U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a, naša zemlja će morati reagovati na ovaj neprijateljski korak”, rekli su iz ambasade tom prilikom.

Korištenjem izraza “duševna bolnica” i “neprijateljski čin” postalo je jasno da je ambasador Kalabuhov promijenio dosadašnji pristup djelovanja ruske politike u BiH, makar u javnim istupima.

Upravo u posljednja dva mjeseca ambasador je bio izuzetno aktivan, gostujući u nekoliko televizijskih intervjua, gdje je ne samo prenosio stavove Rusije već detaljno objašnjavao zašto Ruska Federacije ne vidi BiH izvan okvira konstitutivnosti.

Nastojeći relativizirati moderne demokratske principe, a zaštititi princip konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja ambasador je istakao da demokratija nije vlast naroda, već “demosa”, odnosno političke i intelektualne elite, odnosno “aristokratije”. U tom shvatanju, moglo se nazrijeti, demosi su bliži konstitutivnim narodima u BiH, a ne konceptu u kojem suverenitet leži na pojedincu i građanima u cjelini.

Zanimljiva je činjenica da je Kalabuhov upotrijebio pojam “demos“, koji je u pojedinim analizama korišten da opravda princip “legitimnog predstavljanja” koji forsira HDZ.

“Možemo pričati o demokratiji konstitutivnih naroda u BiH, možemo pričati o demokratiji u klasičnom smislu, jedan čovjek jedan glas, ali mi moramo u specifičnim uslovima u BiH uzimati u obzir nacionalnu pripadnost ljudi i zbog toga mislim da ovaj koncept nisu prihvatili drugi narodi”, rekao je Kalabuhov.

Da je imenovanje Kalabuhova sasvim u skladu s novom otvorenom politikom miješanja Rusije u unutrašnjopolitičke odnose u BiH te ugrožavanjem njene stabilnosti, najbolji primjer je nedavna reakcija na izjavu Upravnog odbora PIC-a.

Tim povodom je osporio državnost Bosne i Hercegovine, rekavši da se pojam država u Ustavu BiH spominje “samo tri puta”, a da nju “ne čine” već da “se sastoji” od dva entiteta, zaboravljajući prvi član Ustava koji govori o “kontinuitetu”.

Nedavnu simboličnu konstataciju Mathewa Palmera o “velikoj BiH” bez ikakvih teritorijalnih ili političkih konotacija, Kalabuhov je skoro pa predstavio signalom Bošnjacima u Srbiji, Crnoj Gori i regiji da krenu u ostvarenje velikodržavnog projekta.

Dok država koju predstavlja otvoreno osporava i umanjuje državnost zemlje u kojoj je gost, a do detalja usvaja principe i terminologiju Čovića i Dodika, u isto vrijeme Kalabuhov optužuje Amerikance za podršku imaginarnim velikodržavnim projektima u regionu.

Direktan pristup Kalabuhova, koliko god principi koje promoviše djeluju destruktivno, unio je novu dinamiku u političke odnose i pokazao, bez uvijanja, ruske ciljeve u Bosni i Hercegovini.