Kako je pandemija uticala na ribarstvo u BiH?

Među privrednicima koji pune budžet mnogi se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Među njima i oni koji se bave ribarstvom. Posjetili smo nekoliko ribogojilišta na Salakovcu i provjerili kako je na njihovo poslovanje utjecala pandemija, da li je i koliko pomogla država i u kakvom je uopće ribarstvo u BiH stanju.

Među prvim ribogojilištima na koje smo naišli salakovačkom jezeru je farma Laks. U hladnoj vodi iz Neretve uzgajaju čak 5 vrsta riba.

Direktno su vezani za domaći turizam te su gotovo polovinu svojih proizvoda plasirali restoranima i hotelima. Onda je došao koronavirus.

Pandemija je ozbiljno uzdrmala ribarstvo u BiH, domaćih potreba gotovo da i nema, jer nema turista. Srećom, bh. riba je izuzetno kvalitetna pa je traže u izvozu. Kalifornijska i crvena pastrmka iz ove farme će se naći na trepezama zemlja Evropske unije i CEFTA-i, obnosno u Hrvatskoj i Crnoj Gori. 

“U svoj ovoj koroni, naša sreća je pa imamo izvozni broj za Evropsku uniju i, inače, izvozni broj za zemlje CEFTA-e. Svaka država u svijetu u koroni dobro pazi na proizvođače hrane. Ovdje se to maćehinski odnosi, ovdje se sporo puca“, dodaje Handžar.

Svega nekoliko stotina metara udaljena je i farma Salmon. Tamo se uzgaja kalifornijska pastrmka koja se na domaće tržište plasira ugostiteljima i velikim trgovačkim lancima, dok se izvozi u Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju.

Iako su potencijali bh. jezera za ribarstvo ogromni, o čemu svjedoči i činjenica da je izvoz ribe u EU odobren još prije 10 godina, nedostaje državna strategija koja bi tu granu poljoprivredne proizvodnje adekvatno pozicionirala.

Dozvole za ribarstvo se obnavljaju svake dvije godine, a neki od uslova su prosto bizarni. Tako se, primjerice, mora provesti kontrola buke u ribnjacima. Uz to, ako se odlučite baviti ribarstvom budite spremni na plaćanje oko 150 parafiskalnih nameta.

OKanal