Kako je petak u Rusiji postao zastrašujući dan za sve Putinove protivnike

Petak je je težak dan za rusku opoziciju i novinare. U malenim, pregrijanim stanovima, kafićima i redakcijama novinari nad ekranima iščekuju hoće li im njihova domovina nakačiti stigmu izdajnika.

Naime, gotovo svakog petka na web stranici ruskog ministarstva pravosuđa pojavljuje se najnoviji popis medija i pojedinaca koji su označeni kao strani agenti. Nezavisni novinari smatraju to neizbrisivom ljagom. Ruski predsjednik Vladimir Putin inzistira na tome da namjera nije ušutkati ili cenzurirati, već samo obavijestiti čitatelje i gledatelje da se neki od medija koje prate financiraju iz inozemstva, piše CNN.

“Ovaj zakon nikome ne zabranjuje da ima vlastito mišljenje o nekom pitanju. Riječ je o primanju financijske pomoći iz inostranstva tokom domaćih političkih aktivnosti”, objasnio je nedavno Putin.

Za dobitnika Nobelove nagrade za mir, Dmitrija Muratova, ovo je samo posljednji potez Kremlja u kampanji za ukidanje nezavisnog novinarstva i svega što je preostalo od učinkovite ruske opozicije.

“Dok su ’90-ih i ranih 2000-ih novinare ubijali unajmljeni atentatori, kao što se to dogodilo s našom novinarkom Anom Politkovskajom, danas se vodi politika mekog davljenja koja se događa uz pomoć zakona o stranim agentima”, rekao je Muratov.

Kao glavni urednik Novaje Gazeta izgubio je šestoricu redakcijskih kolega u borbi za istinu.

Najpoznatija među njima bila je Politkovskaja. Rođena u Americi, ali žestoko predana Rusiji, ubijena je iz vatrenog oružja na pragu svog moskovskog stana prije 15 godina. Bivši ured Politkovskaje danas je dijelom muzej, a dijelom istražni centar. Dokumenti i fotografije prekrivaju cijeli zid, optužbe i osumnjičeni su povezani crnom niti.

“Kada se neka medijska kuća označi ‘nepoželjnom’, ona se mora proglasiti javnim neprijateljem, što znači da zapravo prestaje s radom”, kaže Muratov, koji je novac od Nobelove nagrade već dao u dobrotvorne svrhe za djecu i novinarstvo.

Vladimir Putin vlada Rusijom – kao predsjednik pa premijer, a sada opet predsjednik – od 1999. godine. Tokom te 22 godine novinari i opozijski političari su ubijani, a njihove ubojice rijetko se, ako ikad, uspijevaju identificirati.

“Biti opozicioni političar, nezavinsi novinar ili bloger očito je rizičan posao u Rusiji. Više od deset takvih osoba je ubijeno ili umrlo u sumnjivim okolnostima. Mnogi drugi pretrpjeli su nasilne napade. Rijetko koje od tih djela se učinkovito istražuje, što potiče klimu nekažnjivosti”, izjavila je za Tanja Lokšina, pomoćnica direktora Human Rights Watcha za Europu i središnju Aziju sa sjedištem u Moskvi, prenosi Index.hr.