Kako je ponovo oživljena pjesma “Bella Ciao” – vječna inspiracija otpora i borbe

Bella Ciao, pjesma “rođena” još krajem 19. stoljeća na sjeveru Italije, koju je povijest klesala i oblikovala sve do danas u svakoj generaciji pronalazila je svoj kalup i novu inspiraciju za primjenu. Tako je i danas. Ako ste gledali megapopularnu Netflixovu seriju La casa de Papel često ste mogli prepoznati milozvučni ritam koji se s lakoćom pjevuši – Bella Ciao. U svojoj historiji dužoj od stotinu godina pjesma Bella Ciao je bila nada, snaga i vodilja za slabe, obespravljene, ugnjetavane, ali i sve one hrabre željne poštene borbe za promjene.

Plovila je tako Bella Ciao i širom svijeta pronašla svoj kutak, prilagođavala se i iznova bivala pjesma koja tjera na otpor.

U jeku pandemije koronavirusa Bella Ciao je dobila jednu novu notu. Ljudi su zatvoreni u tzv. kućne karantine. I baš u tim privatnim “zatvorima” mnogi su širom svijeta suzbijali strah i budili nadu izlazeći na balkone i pjevajući vječne stihove pjesme koja ohrabruje – Bella Ciao.

Tema serije La casa de Papel, a naročito posljednja sezona se na pravi način uklopila u scenografiju pandemije, a uz značajno pozicioniranje Belle Ciao, pjesma kao da je ovog proljeća iznova vaskrsnula i podsjetila zašto je to toliko puta radila još od 19. stoljeća.

Ova italijanska narodna pjesma, čiji je autor nepoznat, naročito je postala popularna tokom Drugog svjetskog rata u redovima italijanskih partizana u borbi protiv fašista. Nakon Drugog svjetskog rata Bella Ciao je doživjela višestruku “primjenu” te je korištena kao neformalna globalna himna otpora, slobode i borbe za jednakopravnost građana širom planete.

Na području bivše Jugoslavije između ostalog svoje vaskrsnuće je doživjela u legendarnom filmu Hajrudina Šibe Krvavca “Most”, koju pjevuši Boris Dvornik igrajući italijanskog partizana Zavatonija.

Na jugoslovenskoj muzičkoj sceni poseban pečat ostavila je punk grupa KUD Idijoti koji su Bellu Ciao otpjevali na sebi svojstven način. Manu Chao joj je 1999. svojom obradom produžio globalnu popularnost, a do danas gotovo da nema većeg protesta u svijetu gdje se ova pjesma ne pušta na razglas.

Naročitu pažnju Bella Ciao je privukla i početkom ove godine u Hrvatskoj na ceremoniji otvaranja Evropske prijestolnice kulture u Rijeci, kada je izvedena “Opera Industriale”, a magične riječi pjesme koja je ponos antifašista i poruka fašistima i nacionalistima da otpor nikada neće prestati, odjekivala je ploveći u novu budućnost i novu borbu. Takva poruka bila je izuzetno snažna s obzirom na bujanje i fašizma i nacionalizma u Evropi posljednjih godina.

Prije nekoliko dana u Bologni je objavljena i “Ciao Bella“ na bosanskom jeziku i to u trenucima kada je Sarajevo ostalo bez Nataše Čengić, majke sportiste Gorana Čengića koji je ubijen 1992. godine na Grbavici pri pokušaju spašavanja komšije muslimana. Autor prevoda pjesme na naš jezik (Plamenko Muratović) je posvetio upravo Nataši Čengić “jednoj od posljednjih partizanki u Sarajevu” koja je vodila bitku protiv onih koji su zabranili da sportska dvorana na Grbavici dobije ime po njenom sinu.

Danas kada se cijeli svijet iznova suočava sa onim esencijalnim izazovima, poput očuvanja zdravlja i spasa ekonomije, radnih mjesta i slično, Bella Ciao je tu, kao iskonska pogonska snaga. Ovaj Međunarodni praznik rada možda nije kao što je bio nekada i možda ne propagira i ne kanališe pravi smisao borbe, ali jedno je jasno – Bella Ciao je i danas, a i u budućnosti će biti inspiracija, pokretačka snaga i pogonsko gorivo nekim novim klincima i generacijama.

Za borbu, za pravdu, za dostojanstvo i jednakost – Bella Ciao!

Semir Hambo/Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE