Portal 072info

Kako je Sergej odbio Njemačku: Ipak ću igrati za BiH

Odbiti njemačku fudbalsku reprezentaciju krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, kao uostalom i danas, nije bila nimalo jednostavna odluka. Vječito među dva ili tri najbolja nacionalna tima na planeti, igrati među Pancerima nije pružalo samo mogućnost osvajanja najvećih trofeja savremenog fudbala, značilo je i konkretan novac kroz transfere u bogate klubove tog vremena. 

Ali, bješe jedan koji je odbio i Elf samo da bi igrao za zemlju u kojoj je rođen. Sergej Barbarez zahvalio se Bertiju Vogtsu, upoznao ga s planovima koji Nijemcima u to vrijeme nisu bili baš najjasniji i zaigrao za reprezentaciju koja je jedva postojala. Igrati u to vrijeme za Bosnu i Hercegovinu nije bilo za nekakav poseban prestiž, uprkos nekoliko sjajnih pojedinaca, bili smo slabi, recimo u petoj od šest jakosnih skupina u svim kvalifikacijama, nije bilo baš dobro, Savez su vodili potonje osuđeni kriminalci, novac je kupovao patriotizam.

Pamtimo stav i čvrstu riječ

A novac Sergeju nije značio mnogo, njegovi ideali zvali su se nekim drugim imenom, dokazao je to i bezbroj puta poslije gradeći bosanskohercegovačku reprezentaciju i vodeći je kao kapiten u nekim od njenih najvažnijih utakmica. Pamtimo Beograd i Marakanu, pamtimo onaj vrisak na sudiju koji nije prekidao utakmicu dok je na naše navijače padalo svo kamenje ovog svijeta. Pamtimo nastupe u odbrani nacionalnog tima dok je u bio prvi strijelac Bundeslige, pamtimo stav i čvrstu riječ – poslije nezabilježene u plavo-žutoj svlačionici. 

Pamtimo sve jer bio je najveći koji je ikada igrao u nacionalnom timu. Neki su od Barbe odigrali veći broj utakmica, postoje i oni koji su zabijali više, ali nikad nijednog reprezentativca nisu tako voljeli i poštovali. Bio je jedini pravi lider kojeg smo ikada imali, neko ko je bio rođen da vodi i ko je to radio po nekakvom defaultu, ne psovkama i prijetnjom pesnicama kao neki nasljednici njegove trake.

Danas Sergej živi daleko od kamera i mikrofona, ne trči pred novinare kao većina bivših sportaša koji se teško navikavaju na život bez medijske pažnje. Ne znamo šta misli o današnjoj reprezentaciji, ne znamo ni da li ga fudbal zanima kao nekad. Igra karte i opet pobjeđuje, na nekom drugom terenu. 

radiosarajevo.ba

Podijelite članak