Kako je Španija spriječila nezavisnost Katalonije bez rata i prevelikih tenzija

Najave “mirnog razlaza” BiH, odnosno odvajanje entiteta Republika Srpska, izazvale su različite vrste reakcija patriotskih snaga. Svi se slažu da nikakvog razlaza ne može biti, ali se reakcije razlikuju u tome kakav pristup treba zauzeti prema neprihvatljivim potezima Milorada Dodika.

Prva reakcija, možda čak i instinktivna, bila je da se jasno stavi do znanja da će patriotske snage braniti državu, ako treba i ratnim sredstvima. Prvi koji je nedvosmisleno poslao takvu poruku bio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović.

Naravno, sve druge patriotske snage usaglasile su se s njim i naglasile da su spremne braniti zemlju. No, postavili su nekoliko pitanja. Naprimjer, po kojem osnovu se Izetbegović nudi kao vojni lider u potencijalnom sukobu (“spreman sam stati ispred naroda”), kada BiH ima svoje institucije, kao što su Oružane snage, Predsjedništvo BiH itd.

Institucije moraju raditi svoj posao

Već tada se postavilo pitanje da li je to degradacija institucija BiH, s obzirom na to da Izetbegović vjerovatno nije govorio, niti planirao djelovati, kao presjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH, što je njegova trenutna funkcija, već kao stranački lider.

Druga dimenzija jeste da li je Dodikovim najavama bolje pristupiti s vojnog ili pravnog aspekta. Odnosno, da li su prijetnje ratom odgovarajući odgovor ili je pak bolje u takvoj situaciji pristupiti krivičnom procesuiranju samog Dodika i ostalih “pobunjenika”, odnosno onih koji bi učestvovali u eventualnom pokušaju odvajanja RS-a.

Primjer za to možemo potražiti u Španiji, koja je pravnim sredstvima i krivičnim postupkom uspjela spriječiti secesiju Katalonije. Podsjetimo, 6. i 7. septembra 2017. Carles Puigdemont, tadašnji premijer Katalonije, odobrio je zakone o dopuštanju referenduma o nezavisnosti te pravnu tranziciju i utemeljenje Republike, kao i novi ustav za Kataloniju.

Potom je 1. oktobra 2017. u Kataloniji održan referendum o nezavisnosti uprkos presudi španskog Ustavnog suda da se time krši Ustav. Nakon većinske podrške katalonski parlament proglasio je nezavisnosti 27. oktobra iste godine.

Vlada Španije reagirala je tako što je nametnula direktnu vlast u Kataloniji, otpustila Puigdemonta i katalonsku vladu. Katalonski parlament je također raspušten i održani su regionalni izbori.

Već 30. oktobra 2017. podignute su optužnice za pobunu, obmanu i zloupotrebu javnih sredstava protiv Puigdemonta i ostalih članova vlade Katalonije. Puigdemont je zajedno s drugima pobjegao u Belgiju i za njima su raspisane potjernice. Oni koji su ostali u Španiji su uhapšeni.

Podrška Evropske unije

Zagovornici nezavisnosti Katalonije tražili su podršku Evropske unije tvrdeći da “Španija drži političke zatvorenike”. No, Brisel im je poručio da je Španija demokratska zemlja u kojoj se poštuju ljudska prava i nema diskriminacije. Također je istaknuo kako se Ustav mora poštivati i ne smije se ignorirati.

Dakle, Španija je reagirala kao pravna država u kojoj su institucije odradile posao u skladu s domaćim zakonodavstvom i međunarodnim pravom. Pritom su imale podršku međunarodne zajednice, tako da je cijeli proces okončan bez cijepanja države, ali i bez bilo kakvih sukoba, pa čak i bez ratnih tenzija koje bi otjerale investitore i uplašile građane.

Naravno, situacija u BiH i Španiji nije identična niti je isto ustavno uređenje, pa ni reakcija vlasti ne može biti jednaka. No, ovo je dobar primjer koji pokazuje kako se pravne države obračunavaju s ovakvim potezima pojedinaca, putem institucija i pravnih mehanizama.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE