Kako je ubijala crna udovica: Muževi su joj umirali jedan za drugim

Chisako Kakehi, udovica iz Japana, u razdoblju od 2007. do 2013. ubila je svoja tri muža, dok je četvrti preživio. Zbog ubistava koja je izvršavala cijanidom, dobila je nadimak Crna udovica, prenosi CNN.

Ubistva Crne udovice započela su prije 14 godina, no uhapšena je tek 2014. godine, godinu dana nakon posljednjeg ubistva kad je povijest umiranja njenih supruga doktorima postala sumnjiva.

Chisako je 2017. godine nakon najdužeg suđenja u povijesti Japana, osuđena na smrt. Njena žalba na poništenje presude nije uspjela.

“Za upoznavanje svojih žrtava koristila je agencije za upoznavanje, a meta su joj bili stariji muškarci. To je nemilosrdan zločin temeljen na planiranoj i snažnoj ubilačkoj namjeri”, opisao je sudac zlodjela.

Prvu značajniju vezu poslije suprugove smrti ostvarila je s Toshiaki Suehirom (78) koji je postao i njena prva žrtva. Nakon zajedničkog ručka s njegovom djecom, Toshiaki je kao i svakog prethodnog dana popio vitamine. No, ovoga puta, u bočici su se nalazile kapsule cijanida koje mu je podmetnula Kaheki.

Na sreću, Toshiaki je uspio preživjeti, no umro je godinu i pol kasnije od nepovezane bolesti.

Sljedeća žrtva bio je Masaori Honda (71) koji je izgubio svijest dok je vozio svoj motocikl, a umire nedugo nakon započinjanja veze s Crnom udovicom.

Druge dvije žrtve ubila je 2013. godine. Minoru Hioki (71) također umire poslije zajedničke večere, kao i Isao Kakehi, njen posljednji suprug ali i posljednja žrtva.

Iako su autopsije rijetke u Japanu, koriste se kad se radi o sumnji na ubojstvo. Smrt Isaa Kakehija smatrana je dovoljno sumnjivom da opravda autopsiju, koja je otkrila smrtonosne količine cijanida u njegovom srcu, krvi i želucu.

Nekoliko dana nakon njegove smrti, vlasti su u Kakehinom stanu pronašle vitamine koje su žrtve koristile i prazne kapsule – što ukazuje na to da je ispraznila vitaminske tablete i napunila ih cijanidom koji je samljela u prah.

Iako je Chisako postala poznata po svojim zločinima, o njenom se privatnom životu jako malo toga zna. Cijeli je život radila u tiskari, a prvi se put udala 1969. u dobi od 23 godine. Brak je potrajao do 1994. godine, kad je prvi suprug umro uslijed bolesti nakon 25 godina braka.

Sve njene žrtve bile su financijski stabilne osobe, a smatra se da je upravo novac glavni motiv ubistava. Sva četiri muškarca bili su samci i u poznim godinama što ih je činilo savršenim metama.

Iako se na sudu pokušala obraniti tvrdnjama da boluje od demencije, ipak je osuđena. Zadnja poruka koju je uputila javnosti bila je: “Čak i ako razmišljate o tome, vaši grijesi neće nestati”, rekla je. “Neće stići do mrtvih”