p 8


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Sedamnaestogodišnja Ana Šmit (Anna Schmidt) se prije korona-krize često znala nalaziti s prijateljicama. U njezinoj „ekipi” je sedam djevojčica, koje se međusobno poznaju već godinama. Ali sad je sve drugačije. Umjesto da se druže uživo, zajedno idu u šopinig i da se zabavljaju, mlade djevojke se druže online, preko društvenih mreža.

I školska nastava se odvija virtuelno. Ana više uopće nema kontakta sa školskim drugaricama koje je poznavala iz škole, ali se nije s njima baš družila u slobodno vrijeme. Samo s jednom prijateljicom iz mjesta u kojem živi ponekad ide u šetnju: “Nisam se nalazila s drugim frendicama, zato što moji roditelji to nisu htjeli, zbog visokog broja korona-infekcija – kaže ona za Deutche Welle.

Od početka korona-restrikcija prije otprilike godinu i prijateljstva su se našla na velikom testu. Tokom lockdowna je zabranjeno okupljanje većih grupa ljudi. Zbog straha od zaraze (sebe samih ili drugih ljudi) mnogi su ljudi svoje sastanke i druženja “prebacili” na vanjske lokacije. Ali u zimskim mjesecima to nije uvijek moguće.

Odrasli ljudi s djecom jednostavno više nemaju vremena brinuti se oko prijateljskih odnosa, oni su već dovoljno (i to dvostruko) opterećeni, istovremeno rade i brinu se oko djece koja pohađaju nastavu kod kuće (takozvani home-schooling). Prijatelje se ranije viđalo u kafićima ili sportskim klubovima – ali oni su sad zatvoreni.
Nova bliskost

Je li korona „napala” i naša prijateljstva? Odgovor nije baš tako jednostavan, kaže Volfgang Kruger (Wolfgang Kruger), berlinski psihoterapeut i autor knjige “Freundschaft: Beginnen, verbessern, gestalten” („Prijateljstvo: početak, poboljšanje, kreiranje”).

Kruger razlikuje dva tipa prijateljstava – „srčana prijateljstva” i „svakodnevno prijateljstvo”.

– Svakodnevna prijateljstva se temelje na nekim stvarima koje zajednički radimo, na primjer pjevanje u zboru, sport, druženje u kafiću ili partija karata. A s obzirom da to sve sad otpada, zato takva prijateljstva i propadaju – kaže on za DW.

Sve to najteže pogađa starije muškarce koji žive sami. Udruženje „Netzwerk” („Mreža”) koje pomaže u krizi, potvrdilo je za DW da je registriran porast broja starijih osoba koje ih nazivaju i traže pomoć – to su ljudi koji se osjećaju usamljenima.

Za takozvana „srčana prijateljstva” psihoterapeut Kruger ima dobru vijest.

– To su maksimalno tri prijateljstva, to su ljudi kojima mogu reći sve, ljudi kojima vjerujem, gdje postoji visoka doza intimnosti. A te prijatelje u doba korone zovem čak i češće nego ranije – kaže on.U kriznim vremenima je prisutna povećana želja za kontaktom, razmjenom, pogotovo s najbližim prijateljima.

– Ta vrsta prijateljstva se čak intenzivira. Kad se ljudi ne viđaju, najprije pati ta intimnost među njima – objašnjava Kruger.

Povjerenje, kako napominje, se stvara i zahvaljujući tome da se ljudi međusobno mogu osjetiti i pomirisati.

– I sad u doba korone moramo nekako komunicirati, voditi povjerljive razgovore, kako bismo to kompenzirali – naveo je.I Ana kaže da se s jednom prijateljicom dopisuje, one sebi pišu pisma.

– Sad smo još bolje prijateljice nego prije korone, prije smo razgovarale samo u grupi, kad smo bile s drugima – navodi.

Kontakt s drugim prijateljicama se pogoršao.

– Neke od njih se ne javljaju tako često, kod njih imam osjećaj da ih gubim kompletno iz vida – dodaje.
Važni ili nevažni?

Naučnici diljem svijeta već neko vrijeme se bave ovom temom – rezultati su slični. Tako je “University College” London u sklopu jednog ispitivanja u ljeto 2020. došao do zaključka da otprilike 50 posto ljudi nije bilo nikakvih promjena u njihovim prijateljskim odnosima. Oko 22 posto ima osjećaj da su se stvari pogoršale, a 15 posto da su se poboljšale.

Ali zašto neki ljudi „gube” prijatelje u kriznim vremenima – iako su oni bili očigledno vrlo bliski? Sociolog Janoš Šobin (Janosch Schobin) sa Sveučilišta u Kaselu to objašnjava kompleksnom konstelacijom unutar neke „ekipe”. Rang-lista intenziteta prijateljskih odnosa se može definirati na različite načine.

U normalnim okolnostima to nije veliki problem, ali u doba korone ljudi se moraju koncentrirati na nekoliko prijatelja.

– A kad se alocira ta pažnja, onda manji broj dobrih prijatelja dobije dovoljno te pažnje, no za sve one druge više ništa ne ostane – objašnjava on.

I zato ljudi imaju osjećaj da se njihovi prijatelji udaljavaju od njih. Ipak, svi oni koji se osjećaju usamljenima, mogu sebi i pomoći:

– Ljudi se mogu prilagoditi, mogu mało pretresti svoju listu i pogledati ko je na začelju. Odnosno, intenzivirati odnose s ljudima koji su donedavno bili samo površni, „svakodnevni prijatelji”.

(Napomena: Ime je promijenjeno zbog zahtjeva sagovornice, a stvarni identitet Ane Šmit poznat je redakciji DW-a).