Screenshot 4 7
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
NER FIT

Statistički podaci u BiH u 2018. godini pokazuju da je za oko 30 hiljada djece izdvojeno izdvojeno 59,6 miliona KM javnih i privatnih sredstava, što je prosjek po djetetu od 1.950 KM na godišnjem (162 KM na mjesečnom) nivou.

FIXGEHALT

Cijene troškova, kako navode iz Centra za politike i upravljanje (CPU), od općine do općine se značajno razlikuju.

“Na primjer, u Kantonu Sarajevo prosječni troškovi javnog vrtića po djetetu iznose 350 KM mjesečno, a da samo subvencija po djetetu iznosi 200 KM mjesečno, dok je dio cijene javnog vrtića koji plaćaju roditelji 150 KM mjesečno, te da je cijena privatnog vrtića po djetetu oko 350 KM mjesečno”, kažu iz CPU-a.

Sistem subvencioniranja po sistemu vaučera (bezuslovna vaučerizacija), navode iz CPU-a, vrlo je jednostavan.

LIDER

Kolika subvencija treba biti za privatne ustanove

“Službe lokalne vlasti pred početak budžetske godine rade analizu kapaciteta akreditovanih predškolskih ustanova, na osnovu čega dobijaju uvid u to koliko djece može biti upisano u javne, a koliko u privatne predškolske ustanove. Zatim rade analizu troškova koje lokalna vlast kao osnivač subvencionira za javne ustanove (ako postoji javna ustanova), na osnovu čega mogu zaključiti koliko se novca mjesečno izdvaja po djetetu, a što će im dati jasnu sliku kolika subvencija treba biti za privatne ustanove. Ukoliko javna ustanova nije osnovana, radi se analiza cijena privatnih akreditovanih ustanova, te lokalna vijeća i skupštine raspravljaju o dijelu troškova koji treba biti subvencioniran javnim sredstvima. Na kraju se budžetira nivac koji je potreban da se pokriju troškovi subvencija za djecu”, navode iz CPU-a.

Dodaju da bezuslovna vaučerizacija podrazumijeva da roditelji nisu uslovljeni da upišu dijete u javnu ustanovu, odnosno svaki roditelj koji upiše dijete u akreditovanu ustanovu POO dobija subvenciju koju može iskoristiti u javnoj, ili privatnoj POO ustanovi po vlastitom izboru.

Broj korisnika subvencije, navode, ne ograničava se, već se finansiraju svi korisnici akreditovanih vrtića, dakle, ograničenje je kapacitet svih akreditovanih ustanova POO.

“Kanton Sarajevo je uveo uslovnu vaučerizaciju, a uslov za korištenje subvencije je da dijete mora biti na “listi čekanja”, odnosno roditelj mora prvo pokušati da upiše dijete u J.U. Djeca Sarajeva, pa ako ne bude primljeno, roditelj može dijete upisati u privatnu ustanovu i koristiti javnu subvenciju od 200 KM. Problem s ovim modelom je što javni vrtić ne mora svakome biti najbolja opcija, što se upis u J.U. Djeca Sarajeva vrši samo 15 dana u godini i što je ovakva odredba povećala administrativni teret na samu javnu ustanovu. Uvođenje bezuslovnog modela bi riješio brojne probleme roditelja i kantona, dok bi troškovi subvencija bili neznatno veći, s obzirom da bi svaki korisnik akreditovanih ustanova, bez uslova, imao pravo na subvenciju, odnosno, niko ne bi bio izostavljen administrativnom procedurom”, ističu iz CPU-a.

Prednosti i nedostaci sistema vaučerizacije (subvencioniranja)

Iako je ova opcija laka za implementaciju, tvrde u CPU-u, jer ne predviđa izmjene zakonskog okvira, pa je moguće, kada ima političke volje, relativno brzo implementirati u pojedinačnim općinama/kantonima, njen nedostatak je također vezan za promjenu političke (ne)volje.

“Naime, na primjeru KS vidimo da se iznos subvencije s rastom kapaciteta može vrlo brzo (pokušati) promijeniti i da je zatim potreban velik pritisak javnosti kako bi subvencija ostala na istom nivou. Nekada taj pritisak ne mora uroditi plodom, pa subevncije mogu naprasno biti smanjene ili potpuno ukinute”, naglašavaju iz CPU-a.

Podcrtavaju da, iako bi vaučerizacija potakla nove privatne investicije u POO ustanove, tj. ulazak novih ponuda na tržište (KS kao primjer – gdje privatni pružatelji iz drugih gradova otvaraju nove ustanove i gdje su neformalni vrtići postigli nivo kvaliteta i postali akreditovane ustanove), ona može u situaciji veće potražnje od ponude da utiče na rast cijena usluga.

“Dakle, s jedne strane dugoročno potičemo akreditaciju vrtića koji do sada nisu imali poticaj da se akredituju, jer je to način da njihovi korisnici imaju pristup subvencijama, što im omogućava da ostanu cjenovno konkurentni, odnosno dugoročno povećavamo ponudu i konkuranciji na tržištu kvalietnih predškolskih ponuđača. S druge strane, kratkoročno možemo potaći rast cijena usluga, što će se vremenom, s promjenom odnosa potražnje i ponude balansirati i promijeniti trend rasta cijena usluga”, ističu iz ove organizacije.

Nema inicijalnih ulaganja u objekte

Smatraju da, zbog činjenice da nema inicijalnih ulaganja u objekte, ova opcija je mnogo jeftinija za postizanje većeg obuhvata POO u odnosu na širenje kapaciteta javnim sredstvima isključivo izgradnjom i otvaranjem javnih ustanova.

“Svim roditeljma se omogućava korištenje javnih sredstava za POO njihove djece, neovisno o tome da li njihova djeca pohađaju privatnu, ili javnu ustanovu. Ipqk, treba skrenuti pažnju na to da bi iznosi vaučera varirali u ovisnosti od entiteta, te između samih opština/kantona, kao i da je opcija ograničena na opštine/kantone koji ovo rješenje budu primjenjivali. Dakle, dok će stanovnici iste opštine imati ista prava, stanovnici BiH neće, jer će, isko plaćaju idte direktne i indirektne poreze, nivo prava (subvencije) između opština biti različit”, smatraju u CPU-u.

Ističu da je to osnovni nedostatak ovog rješenja – značajna fragmentiranost nadležnosti finansiranja predškolskog odgoja i obrazovanja (POO) u BiH.

“Kanton Sarajevo i Unsko-sanski kanton su jedine administrativne jedinice koje finansiranje POO rade na nivou kantona, dok se u ostalim kantonima u FBiH i u RS POO finansira iz opštinskih budžeta. Stoga, ova opcija može utjecati na razlike u kvaliteti i obimu POO usluga u lokalnim zajednicama unutar entiteta, dok u FBiH može povećati negativne efekte na različita prava i podršku porodiljama, s obzirom na rascjepkanost sistema socijalne zaštite”, ističu.

Zaključuju da njegova implementacija kao sistemskog rješenja (svi građani imaju ista prava na teritoriju cijele države) je administrativno i politički kompleksna, iziskivat će značajne napore na harmonizovanoj implementaciji mjera u svim općinama unutar entiteta i na teritoriju cijele zemlje.

“Ukoliko ne urode plodom, rezultirat će nejednakim tretmanom građana različitih opština u pogledu korištenja javnih sredstava. Na kraju ostaje pitanje kako subvencijama ciljati najugroženije grupe. Za to će nam biti potrebno drugo sistemsko rješenje koje će ubrzati proces otvaranja novih predškolskih kapaciteta koje će osloboditi sredstva opštinama koja mogu usmjeriti prema siromašnim porodicama i samohranim roditeljima. Jedno takvo rješenje porezno rasterećenje POO podržanog od poslodavca”, zaključuje se u analizi CPU-a.