Kako spriječiti odlaske iz BiH: Percepcija građana o potrebnim promjenama

Inicijator i rukovodilac projekta te idejni tvorac i urednik studije čije dijelove feljtoniziramo je akademik dr. Muris Čičić. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine institucionalno je provela ovaj interdisciplinarni projekat, a participirali su eksperti iz više naučnih disciplina Univerziteta u Sarajevu, uključujući ekonomsku, pravnu i sociološku oblast. Autori su akademik dr. Muris Čičić, prof. dr. Adnan Efendić, doc. dr. Mirza Emirhafizović, prof. dr. Melika Husić-Mehmedović, akademik dr. Miloš Trifković i doc. dr. Lejla Turulja. Vlada Federacije BiH je inicirala i podržala izradu Studije, čiji je izdavač ANUBiH.

I stanovnici DB-a najlošiji stav imaju prema efikasnosti vlasti, efikasnosti državne administracije, zdravstvenom sistemu i sistemu socijalne sigurnosti, dok je najveći procenat ispitanika pozitivno ocijenio policiju i sudstvo. Segmenti kvalitete okruženja u BiH koje su ispitanici ocjenjivali su: priroda i izletišta, gustina naseljenosti i nivo buke. Priroda i izletišta su najbolje ocijenjeni aspekti okruženja u oba entiteta i DB-u.

Prilično loša ocjena rada institucija BiH, kao i navedeni problemi s kojima se suočavaju građani, jesu aspekti djelovanja koji mogu doprinijeti smanjenju namjere odlaska iz države, pa i sam odlazak. Međutim, pored toga, ispitanici su se izjasnili koje su to goruće stvari koje je potrebno promijeniti da ne bi razmišljali o odlasku iz BiH. Najveći broj ispitanika, čak 44%, izjasnio se da bi im bolja ekonomska situacija (izgradnja fabrika, mogućnost zapošljavanja, veće plate, poticaji, povećanje životnog standarda) umanjila emigracijske aspiracije. Slijede promjene političke vlasti na svim nivoima i promjene zakona, kao i provođenje reformi u zdravstvu, obrazovanju i sudstvu.

Emigracijske aspiracije u BiH

Međunarodne migracije su složen, dinamičan i multidimenzionalni proces koji uključuje čitav spektar raznih motiva za iseljenje, često baziranih na subjektivnim procjenama pojedinca zainteresovanog za napuštanje matične države (Borozan, 2014), bilo privremeno ili trajno. To je fenomen kojem je potrebno pristupiti iz više uglova, a primarno zbog činjenice da migracije sa sobom donose nesiguran ishod za društvo, ali i pojedinca na kojeg je teško utjecati ili predvidjeti njegovo ponašanje. Odluke za dugoročno iseljenje utječu i na primarno okruženje migranata, poput njihove porodice i prijatelja, ali i buduće naraštaje koji odrastaju van zemlje porijekla, i to često u društvenim i ekonomskim sistemima koji se kulturološki značajno razlikuju od onih u zemlji iz koje potiču.

S obzirom na složenu prirodu migracija, otežano je identificiranje generalnih uzroka i posljedica iseljavanja, kao i razdvajanje od drugih socioekonomskih i političkih procesa s kojima su migracije usko povezane (Zbinden et al., 2016). Također, značajno je primijetiti i to da se s individualnog aspekta migracije doživljavaju kao jedinstveno iskustvo koje svako proživljava na drugačiji način. Massey et al. (1993) u svom radu identificiraju skup parcijalnih teorija i modela migracija te ističu da trenutno ne postoji integrirana teorija međunarodne migracije koja bi objedinila sve značajne direktne i indirektne indikatore vezane za ovaj fenomen. De Haas (2008) smatra da opća teorija migracija zbog svoje kompleksnosti vjerovatno neće biti naučno dosegnuta.
Iako vjerovatnoća emigracija umnogome zavisi od namjere emigriranja, migracione intencije su uglavnom ignorisane u ranijim neoklasičnim strukturnim modelima (De Haas, 2008). To je posljedica činjenice da su se istraživači oslanjali na stvarne migracione aktivnosti pojedinca, predviđajući tako buduće ponašanje potencijalnih migranata na osnovu podataka iz prošlosti, ali ne i izraženih budućih planova (Manski, 1990). Samim tim, ovakav pristup je ignorisao izučavanje profila potencijalnog migranta prije stvarne migracije, pa su iz tog razloga novija istraživanja uključila namjere (e)migriranja u modele unutar kojih su prepoznali intencije kao dobre pokazatelje predviđanja buduće migracije (Creighton, 2013; Dalen i Henkens, 2013) i ponašanja migranta (De Jong, 2000). Na ovaj način istraživači mogu pristupiti uzrocima migracija kroz dinamičko praćenje donošenja odluka pojedinca te identificirati najvažnije faktore koji utječu na iseljavanje prije nego što se ono efektivno desi.

Izučavanje budućeg ponašanja

Koncept “namjera” ili “intencija” koristi se u metodama društvenih nauka koje nastoje da predvide buduće ponašanje pojedinaca, dok je ekonomska nauka, na primjer, značajno fokusirana upravo na izučavanje budućeg ponašanja učesnika u ekonomskim aktivnostima. Primjenom teorije planiranog ponašanja na odluke o emigriranju (Ajzen, 1985; 1991), brojni autori zaključuju da su namjere iseljavanja primarni faktor pri kasnijem napuštanju matične države (Armitage i Conner, 2001; De Jong, 2000; Ajzen, 2005; Lu, 1998; Creighton, 2013; Dalen i Henkens, 2008; 2013; Simmons, 1985; Fawcett, 1985; Dustmann, 2003; Creighton, 2013; Loschmann i Siegel, 2013).

MojaBiH