Kako su se zločinci suočavali s istinom: Od priznanja i pokajanja do Kordićevog “sve bih ponovio”

Haški tribunal osnovan je da bi pred lice pravde izveo one koji su počinili najteže zločine tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Genocid, ubistva, progon, logori, silovanja, deportacije i prisilna premještanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pred Tribunalom je ukupno 20 optuženih priznalo krivicu za konkretne zločine. Među njima su Milan Babić, Predrag Banović, Miroslav Bralo, Ranko Češić, Miroslav Deronjić, Damir Došen, Dražen Erdemović, Goran Jelišić, Miodrag Jokić, Dragan Kolundžija, Darko Mrđa, Dragan Nikolić, Momir Nikolić, Dragan Obrenović, Biljana Plavšić, Ivica Rajić, Duško Sikirica, Milan Simić, Stevan Todorović i Dragan Zelenović.

Šokantna izjava 

A onda dolazimo do Darija Kordića. Nije priznao krivicu. Osuđen je na 25 godina zatvora, a 2014. godine pušten je na prijevremenu slobodu. Godinama nakon izlaska iz zatvora uslijedila je njegova rečenica koja se nikada ne može zaboraviti, a posebno se urezala u pamćenje Ahmićana. 

– Sve bih ponovio. Svaka sekunda je vrijedila – izjavio je svojevremeno.

Čovjek osuđen za ratne zločine izađe iz zatvora, a potom javno kaže da bi sve ponovio!?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kordić: Šokantna izjava. Društvene mreže

Tu je i Ratko Mladić. Nije među onima koji su priznali krivicu. Osuđen je na doživotni zatvor, a njegova presuda potvrđena je 2021. godine.

Odbrana je 2026. godine tražila njegovo prijevremeno puštanje iz humanitarnih razloga, zbog teškog zdravstvenog stanja. Mehanizam je zahtjev odbio, uz obrazloženje da mu je u pritvorskoj bolnici osigurana odgovarajuća palijativna i medicinska njega. Umro je 27. avgusta u 85. godini.

Prihvatanje odgovornosti

Mladić, kako smo rekli, nikada nije priznao krivicu za zločine za koje je pravosnažno osuđen.

I tu ostaje pitanje koje nije samo pravno. Šta znači “rehabilitacija” ratnog zločinca? Šta znači pokajanje? I šta žrtvama znači presuda ako čovjek koji je osuđen za najteže zločine ni nakon svega ne prihvata odgovornost?

Karadžić: Osuđen na doživotnu. AP

Jedni su priznali, pokajali se i izašli na slobodu. Kordić nije priznao, izašao je i rekao: “Sve bih ponovio”. Mladić nije priznao, a njegova odbrana tražila je slobodu. Krivicu nikada nije priznao ni Radovan Karadžić. A žrtve? Njihove “kazne” nemaju rok trajanja. Za njih nema prijevremene slobode. Nema dvije trećine kazne. Nema dana kada će neko reći, dovoljno je. Njihove rane ostaju do kraja života.

Plavšić: Priznala krivicu. Screenshot

Dvadeset ih na listi

Plavšić je priznala krivicu za progon kao zločin protiv čovječnosti. Njeno priznanje, kajanje i saradnja bili su uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Osuđena je na 11 godina zatvora, a prijevremeno puštena 2009. godine. Erdemović je priznao ubistva i osuđen je na pet godina. Jokić je priznao zločine povezane s napadom na Dubrovnik i dobio sedam godina. Sikirica je priznao progon i osuđen na 15 godina. Obrenović je priznao progon i dobio 17 godina. Nikolić je priznao progon u Srebrenici, sarađivao s Tužilaštvom i svjedočio protiv drugih. Mrđa, Rajić, Češić i Zelenović također su priznali krivicu i kasnije dobili prijevremeni otpust.